Stvarno mi je žao zbog svega, ne znam što drugo reći... I da čudo je koliko stvari čovjek može u životu preživjeti, a i dalje imati snage za ustati ujutro.i neki je puta užasno teško, no ne preostaje nam drugo, već boriti se.i kad je jako teško.no sve prolazi, a tako će i tuga i bol slabiti.drži mi se.pusa
20.03.2007. (20:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni je Josipovo lijep dan. No postoje dani i vremena uz koja se vežu ružne uspomene. Također postoje i slična mjesta. Mislim da bismo trebali nastojati na neki način ublažiti utjecaj tih dana i mjesta na nas. Ja sam dugo osjećala nelagodu u bolnici u kojoj je umro moj djed. Onda sam tamo rodila dva sina. Prisjetila sam se da sam i sama tamo rođena, a moj djed je tamo ležao teško bolestan od strašne španjolske gripe kad je bio sasvim mali dječačić i uspio se izvući, za razliku od mnogih. Djed mi se zvao Josip, kao i moj mlađi sin. Imam ja još takvih mjesta i pokušavam ih nekako uskladiti sa svojim životom. Lakše je kad tlo po kojem hodamo nije grbavo. A ti lijepo pišeš! Hvala ti na posjeti, veliki pozdrav ostavljam! :)))
21.03.2007. (22:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da... čudno je to... svaki put očekuješ - to je to: više se ništa loše ne može dogoditi... ali uvijek nešto... ali mora jednom i tome doći kraj... mora... želim ti da ti sljedeće Josipovo bude mirno - ne sretno (jer uspomene će uvijek biti žive i tuga će biti prisutna), ali mirno...
21.03.2007. (23:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjeverica24
Stvarno mi je žao zbog svega, ne znam što drugo reći...
I da čudo je koliko stvari čovjek može u životu preživjeti, a i dalje imati snage za ustati ujutro.i neki je puta užasno teško, no ne preostaje nam drugo, već boriti se.i kad je jako teško.no sve prolazi, a tako će i tuga i bol slabiti.drži mi se.pusa
20.03.2007. (20:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Meni je Josipovo lijep dan. No postoje dani i vremena uz koja se vežu ružne uspomene. Također postoje i slična mjesta. Mislim da bismo trebali nastojati na neki način ublažiti utjecaj tih dana i mjesta na nas. Ja sam dugo osjećala nelagodu u bolnici u kojoj je umro moj djed. Onda sam tamo rodila dva sina. Prisjetila sam se da sam i sama tamo rođena, a moj djed je tamo ležao teško bolestan od strašne španjolske gripe kad je bio sasvim mali dječačić i uspio se izvući, za razliku od mnogih. Djed mi se zvao Josip, kao i moj mlađi sin. Imam ja još takvih mjesta i pokušavam ih nekako uskladiti sa svojim životom. Lakše je kad tlo po kojem hodamo nije grbavo. A ti lijepo pišeš! Hvala ti na posjeti, veliki pozdrav ostavljam! :)))
21.03.2007. (22:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eemma
da... čudno je to... svaki put očekuješ - to je to: više se ništa loše ne može dogoditi... ali uvijek nešto... ali mora jednom i tome doći kraj... mora... želim ti da ti sljedeće Josipovo bude mirno - ne sretno (jer uspomene će uvijek biti žive i tuga će biti prisutna), ali mirno...
21.03.2007. (23:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...