nema dugo moja Lavica je odrasla i otišla. Nisam se ni okrenula a ona je postala žena, tako je to proletilo. Nisi svjestan dok ti se to ne dogodi, spreman nisi nikad. Zato sa mlađim rastežem svaku sekundu, i uživam, uživam. O tome sam nema dugo mislila i pisala. Uživaj svaku sekundu doslovno. Laku noć
11.03.2007. (02:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hm... da, svjesna sam i ja toga da će to doći. Jako mi se sviđa ona izreka: Djeci dajemo dvije stvari: korjene i krila. Nedavno su mi se "čudili" kad sam rekla da će moj Buntovnik najvjerovatnije ići studirati u Varaždin i da će tamo morati stanovati. Pa, onda će ti otići od tebe, rekli su mi začuđeno. Da, znam i teško će mi pasti, imamo samo njega, ali nemam ja pravo natjerati ga da studira nešto bezveze samo da bi bio samnom! Zato se trudim uživati dok je tu pored mene.
11.03.2007. (16:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada bi barem sve u životu bilo tako jednoznačno, jednostavno i bezuvjetno, što se tiče ljubavi, kao što je to u slučaju sa djecom. Gledaj samo tu krasnu djecu, u njihovim se očima i osmjesima vidi tvoja ljubav, istinska čarolija života, zar ne :)
11.03.2007. (18:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tko bi ga znao zašto nam trebaju bure da bi se "razbistrilo", a zapravo, da bi se povukli u sebe i sebe odrekli, svojih misli, svojih želja, svojih snova, svojih nesuđenih ljubavi. Tko bi ga znao zašto nas toliko boli biti to što jesmo, a samo ljubav želimo, tako jednostavno i ljudski. Zašto nam trebaju toliki slojevi na masci da bi izgledali onako kako to drugi očekuju, odlučni, čvrsti, snažni, a zapravo smo tako često ranjivi, slabi i samo želimo da nas netko zagrli kao ljude, ni više, ni manje. Ti znaš da kada govorim o ljubavi ne govorim samo o tjelesnim dodirima muškarca i žene, ljubav je toliko širi i prisutniji osjećaj, stanje duše, i isto znaš kada govorim tebi da dobrim dijelom govorim sebi. Ti si izuzetna osoba, ja to znam od prvog trenutka kada sam te osjetio, makar i ovako, virtualno, jedino nisam nikada uspio dokučiti zašto ti to sebi zapravo ne želiš priznati, a možda se i varam, ne bi bilo prvi puta, mada ne bi bilo ni puno više od prvoga puta. Ne mislim na dvojbu oko toga da si izuzetna, meni je to neupitno, nego na dvojbu da li si toga i sama svjesna. Možeš ti brisati postove koliko hoćeš, možemo si i ne dolaziti na blogove, možeš i potpuno nestati, meni si to što jesi, a hvala Bogu jesi, i to puno. I za kraj kada bi se to smjelo i kada to ne bi svi redom sasvim krivo shvatili, mirne duše bi ti mogao reći da te volim, ali nikada više neću preći preko toga mosta. Iskreni naklon i pusa ljepoti :)
11.03.2007. (18:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... a pari mi se da san jučer iša po nji u rodilište, i kad se sitin da malu šest miseci nisan smija poljubit radi mononukleoze. Moje, a ne božeprosti njezine ... a još malo pa tri godine ... kako vrime leti! I ne boj se, guštan u svakome momentu. Je da diko zavičen, ali se gledan ča pri brenzat ...
11.03.2007. (19:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da vrijeme stvarno leti, moja starija ima 3 godine, a mlađa 3 mjeseca, i već me frka ... Ma uživam u svakom danu, ma kojem danu, svakoj minuti provedenoj sa njima!
11.03.2007. (20:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da proleti vrijeme,za nevjerovat kako brzo...moji vec pozavrsavali skole...ali jos su doma:))i vec me hvata panika kad se sjetim da ce jako brzo doci dan kad ce odletit...to smo znali od prvog trenutka kad smo ih dobili,ali na to nikad ne mozes biti spreman:(((
12.03.2007. (12:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što dalje vrijeme ide, sve mi je napornije, pubertet je strašna stvar, pa se onda zaletim do njenog bloga i pročitam joj misli, pa se sjetim svojih razmišljanja u to doba života - pa ju shvaćam bolje. Znam da ni sa mnom nije bilo lako - mojoj majci. A kad mi se stisne i pruži ruke... Jednom smo se posvađali svi troje - i muž i kćer i ja. Zapela je oko neke posve bezazlene stvari, koja se njoj činila kao najveći problem na svijetu. Pa se rasplakala i na kraju rekla : pomozite mi kad si ne znam sama... To je nas dvoje - odraslih toliko pogodilo, da smo je stisnuli k sebi i tu noć smo spavali svi troje u bračnom krevetu uz naše malo pače - stisnuto između nas. I danas kad me naljuti i kad se posvadimo, sjetim se uvijek toga i nastojim da prevladamo trenutak. Biti roditelj je teško, ali ipak - najljepše. Pozdrav :)))
13.03.2007. (00:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nitko nije otok
nema dugo moja Lavica je odrasla i otišla. Nisam se ni okrenula a ona je postala žena, tako je to proletilo. Nisi svjestan dok ti se to ne dogodi, spreman nisi nikad. Zato sa mlađim rastežem svaku sekundu, i uživam, uživam. O tome sam nema dugo mislila i pisala. Uživaj svaku sekundu doslovno. Laku noć
11.03.2007. (02:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
I mene ponekad 'uhvati'. Lijepi pozdraw s burom
11.03.2007. (03:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Maškarada
Odu... ma, da... pa prirodni tjek stvari... Zar i mene to čeka?...
11.03.2007. (07:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
katrida
..........isto bi ja deset dana godišnjeg od uživanja...haha........
11.03.2007. (13:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
varosanka
Rastu li ga rastu...moja najstarija ce uskoro pet godina, a kao da sam juce trcala za njom po parku.Da je samo malo vise vremena da uzivam u njima!
11.03.2007. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suncokretic
Hm... da, svjesna sam i ja toga da će to doći. Jako mi se sviđa ona izreka: Djeci dajemo dvije stvari: korjene i krila.
Nedavno su mi se "čudili" kad sam rekla da će moj Buntovnik najvjerovatnije ići studirati u Varaždin i da će tamo morati stanovati.
Pa, onda će ti otići od tebe, rekli su mi začuđeno. Da, znam i teško će mi pasti, imamo samo njega, ali nemam ja pravo natjerati ga da studira nešto bezveze samo da bi bio samnom!
Zato se trudim uživati dok je tu pored mene.
11.03.2007. (16:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
amarcord
Kada bi barem sve u životu bilo tako jednoznačno, jednostavno i bezuvjetno, što se tiče ljubavi, kao što je to u slučaju sa djecom. Gledaj samo tu krasnu djecu, u njihovim se očima i osmjesima vidi tvoja ljubav, istinska čarolija života, zar ne :)
11.03.2007. (18:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
amarcord
Tko bi ga znao zašto nam trebaju bure da bi se "razbistrilo", a zapravo, da bi se povukli u sebe i sebe odrekli, svojih misli, svojih želja, svojih snova, svojih nesuđenih ljubavi. Tko bi ga znao zašto nas toliko boli biti to što jesmo, a samo ljubav želimo, tako jednostavno i ljudski. Zašto nam trebaju toliki slojevi na masci da bi izgledali onako kako to drugi očekuju, odlučni, čvrsti, snažni, a zapravo smo tako često ranjivi, slabi i samo želimo da nas netko zagrli kao ljude, ni više, ni manje. Ti znaš da kada govorim o ljubavi ne govorim samo o tjelesnim dodirima muškarca i žene, ljubav je toliko širi i prisutniji osjećaj, stanje duše, i isto znaš kada govorim tebi da dobrim dijelom govorim sebi. Ti si izuzetna osoba, ja to znam od prvog trenutka kada sam te osjetio, makar i ovako, virtualno, jedino nisam nikada uspio dokučiti zašto ti to sebi zapravo ne želiš priznati, a možda se i varam, ne bi bilo prvi puta, mada ne bi bilo ni puno više od prvoga puta. Ne mislim na dvojbu oko toga da si izuzetna, meni je to neupitno, nego na dvojbu da li si toga i sama svjesna. Možeš ti brisati postove koliko hoćeš, možemo si i ne dolaziti na blogove, možeš i potpuno nestati, meni si to što jesi, a hvala Bogu jesi, i to puno. I za kraj kada bi se to smjelo i kada to ne bi svi redom sasvim krivo shvatili, mirne duše bi ti mogao reći da te volim, ali nikada više neću preći preko toga mosta. Iskreni naklon i pusa ljepoti :)
11.03.2007. (18:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
umorno_oko
... a pari mi se da san jučer iša po nji u rodilište, i kad se sitin da malu šest miseci nisan smija poljubit radi mononukleoze. Moje, a ne božeprosti njezine ... a još malo pa tri godine ... kako vrime leti! I ne boj se, guštan u svakome momentu. Je da diko zavičen, ali se gledan ča pri brenzat ...
11.03.2007. (19:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
family
Da vrijeme stvarno leti, moja starija ima 3 godine, a mlađa 3 mjeseca, i već me frka ...
Ma uživam u svakom danu, ma kojem danu, svakoj minuti provedenoj sa njima!
11.03.2007. (20:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
redea
hay!!!
11.03.2007. (22:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kvadar
da proleti vrijeme,za nevjerovat kako brzo...moji vec pozavrsavali skole...ali jos su doma:))i vec me hvata panika kad se sjetim da ce jako brzo doci dan kad ce odletit...to smo znali od prvog trenutka kad smo ih dobili,ali na to nikad ne mozes biti spreman:(((
12.03.2007. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegica
Mama moja još pišeš.....šalim se......samo Te želim pozdraviti.....djeca....uf.....moja dva so več velka al jako ih volim....poljubček mama!
12.03.2007. (19:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatko grko
Ja zadnje doba često ovo isto govorim, uživajte u njima dok su s vama.
12.03.2007. (23:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fanny
Što dalje vrijeme ide, sve mi je napornije, pubertet je strašna stvar, pa se onda zaletim do njenog bloga i pročitam joj misli, pa se sjetim svojih razmišljanja u to doba života - pa ju shvaćam bolje. Znam da ni sa mnom nije bilo lako - mojoj majci. A kad mi se stisne i pruži ruke... Jednom smo se posvađali svi troje - i muž i kćer i ja. Zapela je oko neke posve bezazlene stvari, koja se njoj činila kao najveći problem na svijetu. Pa se rasplakala i na kraju rekla : pomozite mi kad si ne znam sama... To je nas dvoje - odraslih toliko pogodilo, da smo je stisnuli k sebi i tu noć smo spavali svi troje u bračnom krevetu uz naše malo pače - stisnuto između nas. I danas kad me naljuti i kad se posvadimo, sjetim se uvijek toga i nastojim da prevladamo trenutak. Biti roditelj je teško, ali ipak - najljepše. Pozdrav :)))
13.03.2007. (00:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljelja
Sad prakticiram to na drugoj generaciji. Prva veli da oni sve mogu sada sami:)))
13.03.2007. (07:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bilova tvorica
bok fora ti je blog navrati na moj i komentiraj!!!!!
13.03.2007. (12:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...