Komentari

pantera2you.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • old soul

    dobro jutro :) čitam i srce mi titra ... poznajem takav život .... moji djedovi su do rata tako živjeli ... moji roditelji prvih 15-20 -ak godina svog života ... a meni ostaju samo uspomene s ljetnih praznika .... razumijem te ljude .... i ponekad poželim otići iz ove gradske vreve i živjeti tako ..... teško je , ali i lijepo .... i možda jednoga dana odem natrag u svoju Slavoniju ... možda ...

    avatar

    07.03.2007. (11:01)    -   -   -   -  

  • cakum pakum

    baš prekrasne jutarnje slike!
    ako ne čujem svaki put cvrčke, kao i ti, mila, to ne znači da i ja nisam odrasla na selu.i mene su slali po miijeko k susjedima koji su imali "opasno" mlado ždrijebe pred kojim sam znala izmoliti par očenaša i moliti ga da me ne ritne. i ja sam se igrala na sjenicima, bježala od podivljalih pjevaca i skakala sa prikolice trakora... sada se samo prisjetim svega toga kad odem do svoje bake ili kada u tvom glasu čujem neku nostalgiju za svojim krajem.

    avatar

    07.03.2007. (11:24)    -   -   -   -  

  • Hrki

    Mnogo put sam se upitao istu stvar i došao do zaključka kao što je i tvoj. Svatko voli svoj način života. Ja sam gradsko dijete i nikada ne bih mogao otići na selo i tamo li-la čuvati krave i ovčice. Ali ne podjecnjujem to. Volio bi par dana otići na selo i uživati malo u blagodatima. Steta sta nigdje nemam nekoga.

    avatar

    07.03.2007. (13:22)    -   -   -   -  

  • Dragonfly

    Uf, prvo cakumica pa ti.. ubit ćete me danas, sad sam toliko fnje i cmoljasta..
    Znaš, ovih dana baš sam razmišljala o tome; kako svi uvijek mislimo da su ljudi u selima i manjim sredinama "primorani" na takav život i da ne znaju za bolje i da nikako, ali nikako ne mogu biti sretni s tim što imaju.
    No moram reći, da hodajući po toj gradskoj vrevi, buci i prljavštini, sam se baš zapitala kako je teško pronaći sreću u tom betonu..Kako katkad gubimo vezu s prirodom i sa samim sobom u svoj toj žurbi i gužvi.. i tako sam sad na tren osjetila kako bi rado pobjegla od sve te gužve i otišla kod bake i valjala se na sijenu i bježala od pijetlova..smlc..:(

    avatar

    07.03.2007. (17:46)    -   -   -   -  

  • Pjesma o jednoj mladosti

    Ne bih dala selo moje malo ni za kakav veliki grad. Nema do mirisa mora, do tišine u gradu ujutro oko 8, i nedjeljom iza ručka, do ova moja tri semafora u križ... Izađeš van, i stalno pozdravljaš ljude oko sebe, i oni tebe pozdravljaju, skoro svak svakog zna, i sve je blizu, na parsto metara udaljeno... ;)

    avatar

    07.03.2007. (19:07)    -   -   -   -  

  • exPataren

    avatar

    07.03.2007. (20:51)    -   -   -   -  

  • exPataren

    lijepe uspomene nam izmame sjetan osmjeh u kutu usana....a misli otputuju u sjetu..

    "preko...Drave....grmljavica...."

    avatar

    07.03.2007. (20:55)    -   -   -   -  

  • stereokemija

    Kada sam pročitala u prethodnom postu da je još netko zaspao na yogi-kamen sa srca mi je pao...nisam jedina!: )))
    A, sada, nakon što sam obrisala suze, koje je izmamio ovaj post o vezi selo-grad...da dam i svoj komentar. Ja sam dete betona, i kao mala sam žalila što nemam baku i deku na selu, kao neke moje prijateljice, jer su one tamo provodile ljetne raspuste. Kada sam bila malo odrasla, moji su kupili jedam plac(20 minuta od centra!)...i dan danas je to naš ranch, gdje gotovo svakodnevno ljeti provodim vrijeme. I volim da radim u bašti, sadim i cvijeće, ali i povrće, zalivam, berem, čupkam travu...i što sam starija, sve više mi se sviđa to sljubljivanje sa prirodom.
    Imam tu sreću da mogu da kombiniram i urbanu i ruralnu svakodnevicu, jer živim u manjem gradu...sve ima svojih prednosti i nedostataka!
    Jubim te, mila moja!: )))

    avatar

    07.03.2007. (23:35)    -   -   -   -  

  • stereokemija

    Kada sam pročitala u prethodnom postu da je još netko zaspao na yogi-kamen sa srca mi je pao...nisam jedina!: )))
    A, sada, nakon što sam obrisala suze, koje je izmamio ovaj post o vezi selo-grad...da dam i svoj komentar. Ja sam dete betona, i kao mala sam žalila što nemam baku i deku na selu, kao neke moje prijateljice, jer su one tamo provodile ljetne raspuste. Kada sam bila malo odrasla, moji su kupili jedam plac(20 minuta od centra!)...i dan danas je to naš ranch, gdje gotovo svakodnevno ljeti provodim vrijeme. I volim da radim u bašti, sadim i cvijeće, ali i povrće, zalivam, berem, čupkam travu...i što sam starija, sve više mi se sviđa to sljubljivanje sa prirodom.
    Imam tu sreću da mogu da kombiniram i urbanu i ruralnu svakodnevicu, jer živim u manjem gradu...sve ima svojih prednosti i nedostataka!
    Jubim te, mila moja!: )))

    avatar

    07.03.2007. (23:39)    -   -   -   -  

  • pgreen

    Haj ...
    Pomalo i sam dijete zemlje, trave, prirodnih mirisa, vedra neba i jutarnjih kukurikanja, znam točno kako se osjećaš. Moja se mladost veže uz toplinu bakinog zagrljaja, zdravi domaći doručak, suncem okupano dvorište, kokice i pijetlovi, mačke i psi, svi zajedno u igri lovice, perja svukud ...vriske i cike ... Najljepše mi je bilo bosonogo hodanje po dvorištu i gaženje netom otpalih plodova duda. Imala ja baka dva duda u dvorištu, crni i bijeli ... eh, davno je to bilo, sada nema dudova. A više nema ni bake ... samo sjećanja, lijepa sjećanja koje prati osmjeh i pokoji grč ...
    ... možda jednom ponovno, s nekom srodnom dušom ... ukrstimo misli i osjećaje i stvorimo naš mali vrt, klupicu, topao čaj, ali ne od duda, već od šipka ...

    avatar

    08.03.2007. (09:43)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Moramo naći načina da budemo svoji. Sve što smo nekad bili, što smo sada i što ćemo biti ugraditi u sebe i pružiti sebi i drugima najbolje što možemo pružiti. Puno sam razmišljala o temama o kojima pišeš, s njima sam na neki način upoznata od malih nogu. Kad sam još upoznala supruga koji je na selu kod bake i djeda proveo većinu slobodnih dana dok se nije zaposlio, dodatno su mi se razjasnile neke stvari, a kao odrasli spoznajemo sve ovo o čemu i ti pišeš. Mogla bih napisati knjigu o tim temama, možda to jednom i učinim. Sad ti šaljem veliki pozdrav! :))))

    avatar

    08.03.2007. (13:45)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    Bilo bi lijepo od mene ostaviti komentar na tvoje riječi, ali mi ništa pametno ne pada na pamet, jer je riječ Drava probudila slike sjećanja, ali i stih "neki se rode kraj vode, koje nemaju veze sa tvojom pričom. Slike koje su već daleka prošlost, ali još uvijek me i sama pomisao boli. Ostavljam pozdrav i laka ti noć.

    avatar

    08.03.2007. (20:42)    -   -   -   -  

  • Šareni Pajaci

    Nedostaje ti mali pauk, navrati, otkriti ćeš moj drugi svijet, svijet biljaka i životinja.

    avatar

    08.03.2007. (20:52)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Da, ne treba zaboraviti odakle smo potekli, lijepo se vratiti u stari kraj, obnoviti sjećanja, sresti drage ljude, ali eto, svatko ima svoj životni put, svoje horizonte... :-)

    avatar

    08.03.2007. (21:08)    -   -   -   -  

  • sklblz

    Izvrsna ti je priča, pantero. Odlično ispričana. Motiv koji bi odgovarao i toj ravnici i nekakvom brdu, a isto i nekom otoku na jugu. Vječito pitanje svrhe življenja. Da li je muka baš muka, a tlaka tlaka i je li izbor, ustajati ujutro u 4 ili 5 lošiji od spavanja do 11, da bi se poslije do mile volje tračalo po kafićima. Nebitno. :-)
    Više sam ipak upio sjetu iz tvojih rečenica. Godila mi je :-)

    avatar

    08.03.2007. (21:15)    -   -   -   -  

  • bobelline

    ljudi imaju sjajnu sposobnost u svemu naći izvor radosti. i ispunjenja.

    a ja volem na svoje selo otići. i odraditi cijeli dan u polju.
    i volim gužvu i vrevu grada.

    i drago mi je da imam mogućnost imati oboje.

    avatar

    09.03.2007. (10:10)    -   -   -   -  

  • caricavrta

    selo u proljeće? lijepo i dobro je ponekad promijeniti percepciju. poslije zaboraviš, ali ipak...

    avatar

    10.03.2007. (08:37)    -   -   -   -  

  • misko

    Istina! Ono što se meni čini mukotrpnim životom, za drugog može biti lijep život.
    Moje je mišljenje da život ne mora biti lagan, nego zanimljiv...

    avatar

    11.03.2007. (07:36)    -   -   -   -  

  • Sole

    Starnica vam je super,da bar ima jos takvih!!!Pozzzzzzzzz!

    avatar

    12.03.2007. (19:23)    -   -   -   -  

  • HSP Osijek

    Ja kao rođeni Slavonac iskreno ne bih mogao zamisliti život bez zemlje ili bez stočarstva.
    Ne mislim na nešto veliko, makar par hektara čisto da se radi iz ljubavi i mentalne potrebe.

    Evo uzmimo mog oca. Zemlju imamo i radimo je (ne puno ali je imamo). Da li nam treba ta zemlja i čitava ta muka i briga oko nje? Pa baš i ne, možemo i bez nje sasvim solidno preživjeti.

    No kad si rođen, a posebno ako si i odgojen na takav način, jednostavno ti se takve stvari uvuku pod kožu. Ja se užasavam kad treba ić usred ljeta na + 30 radit u polje, ali ako jedno ljeto preskočim onu špicu, ono vrijeme kada se najviše treba raditi (kao što sam preskočio ovo ljeto zbog posla) vrlo brzo počne to nedostajati, kao da nemaš jedan dio sebe.

    A onda su tu i ostale poljoprivredne svečanosti, žetva, berba kukuruza i, naravno, kolinje.
    I ako mi u životu uopće ne bude trebala ta ista zemlja koju mi otac sad radi, rekao sam, NIKADA je neću prodati, radit ću je pa makar iz godine u godinu svi usjevi propali. Bez toga kao da nisam ja, kao da nisam SLAVONAC.

    No to je sadašnje razmišljanje, ljudi se tokom života mijenjaju, pa je moguće da se i ja promjenim, ali nevjerujem...

    Pozdrav!

    avatar

    13.03.2007. (08:50)    -   -   -   -  

  • catcher

    lijepo si to ispricala. i pametno. ne brini se, ima nade za tebe :D ;)

    avatar

    14.03.2007. (00:41)    -   -   -   -  

  • stereokemija

    pusa u prolazu:)))))))

    avatar

    19.03.2007. (00:14)    -   -   -   -  

  • old soul

    gdje si, mila ? nedostaješ .... smrc

    avatar

    21.03.2007. (08:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...