Komentari

bullying0.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Insomnia

    Ne znam...ako bi nas nastavnici trebali odgajat onda od nas ne bi bilo ništa..
    jer oni su skoro svi poludjeli...a tko ne bi..
    Hm..iskreno ako se ne znaš ponašati pristojno doma onda neće vani..
    to je stvar sve kućnog odgoja..
    Pozdrav

    avatar

    08.03.2007. (12:02)    -   -   -   -  

  • martina

    skola je jedina usatanova u kojoj zivotinje muce ljude...pogotovo nasa....pozzz

    avatar

    08.03.2007. (14:54)    -   -   -   -  

  • gleN

    A kak i ne bi poludjeli koga uče X)
    A slažem se, kućni je odgoj najbitniji. Onda se znaš i u školi prikladno ponašat, tak da te profesori bez problema dalje ''odgajaju''. E tak bi bilo kad bi sve bilo lijepo i krasno.
    Al tak nažalost nije jer je sve manje dobrog kućnog odgoja. Zgrozim se kad vidim klince iz osnovne. To su monstrumi, kao da nove generacije koje dolaze sve više poprimaju onog lošeg... A s druge strane, nisu ni profesori zlato. Mnogi su već zreli za mirovinu pa nemaju ni volje neš se pretjerano bavit učenicima. Drugi imaju neke svoje mušice, ma ima svega. Žale se na lošu disciplinu, a ne shvaćaju da su sami krivi za to, jer su od početka to dopustili. Moje je mišljenje da su uzroci iz kojih proizlazi ta grozna posljedica, obostrani.

    avatar

    08.03.2007. (20:03)    -   -   -   -  

  • mamamiaaaaaa

    evo da se javim...imam 20 godina i u osnovnoj školi bila sam dosta psihički zlostavljana...možda ne toliko namjerno...ali osjećaj manje vrijednosti bio je sve veći kako su dani i mjeseci prolazili..ne sjećam se točno kako je sve počelo..i kad je sve počelo....najranije mi je recimo sjećanje da me jedan prijatelj iz razreda..kad smo išli u školu (1 razred sam bila) ,kako nije bilo nikog, pritisnuo u ogradu i htjeo me nasilno poljubit i dirat me...ajmeee...sjećam se koliko sam tada bila u strahu...sva sreća da je neka ćena s prozora povikala da me ostavi...dalje...imam mnogo tih primjera u kojima sam se osjećala zakinutai uvijek među hrpom djece usamljena...uvijek sam sjedila sama...kad bi išli u školu...dogovor je bil u jedan određen sat di se nalazimo...međutim niakd nije bilo na dogovorenom mjestu frendica..kasnije sam saznala i skužila da su se one nalazile puno prije....i od mene radile budalu..jer sam "kao"kasnila...ma..bezbroj je tu pričica kojih se baš i ne želim sjećat...
    neke stvari su možda bezazlene..tipa šopanje sa snjegom..neko će na to se nasmijat...netko će uzvratit..a netko će se rasplakat i još više povuć...sve ovisi o karakteru....
    kad sam došla u srednju školu..bilo je slično...al sreća u nesreći je bila da smo odmah na početku imali za ispunit upitnike..u kojima sam dala do znanja da mi nije dobro u školi..da se ne osjećam ugodno među učenicima..među gomilom...psihologica me pozvala na razgovor..i počela sam pričat..sjećam se da me pitala po čemu sam drukčija od drugih? zašto mislim da sam manje vrijedna...sjećam se da su mi suze potekle..jer sam svijesna problema...i ja se mogu pravit da je sve samnom super i ja se uklapam u društvo no to je nekad sve maska...
    ...moram reć da su mi posjeti psihologici bili jako pomogli...možda nisu riješavali moje probleme u cjelini..al ja sam se osjećala uvijek nakon razogvora nekako novom..."friškom" jer mi je na svakom razgovoru dala injekciju toliko potrebnog samopouzdanja...čake mi je preporučila jednu grupu u Modusu...bilo mi je dosta neugodno bit u toj grupi jer su psihologice dosta se orijentirale na tvoje mišljenje o samoj sebi..dosta su zahtjevale da razmišljaš...da shvatiš da griješiš kad kažeš da nisi dovoljno dobar kao ostali...evo recimo situacija.... dala nam je zadatak da kažemo 5 dobrih stvari koje smo čuli o sebi od drugih...ljudi moji..ja ih nisam znala nabrojat..znam bilo je glupo..i sad se zamislim nad tih 5 stvari..i nekako nemrem nać svih pet...već mi zašteka kod druge...neki misle da glumim..neki misle da se prenemažem..a moja duša je iznutra siva....
    a di sam sad? evo me na faxu...borim se sama sa sobom...napokon...cijeli život je borba u kojoj se boriš sam sa sobom..jer i za one koji misliš da su ti protivnici,nisu,baš suprotno i oni su uvučeni u svoje borbe...samo nekad su svijesniji da iz te borne jednom mogu izać kao pobjednici..

    volim vas i mislim na vas, d.

    avatar

    12.03.2007. (01:07)    -   -   -   -  

  • finding myself

    mamamiaaaaaa - posto nema niceg na tvom blogu... slucajem sam vidio komentar na starijem postu, pa se osjecam duzan bar dati to znanja da sam ga procitao.. hvala ti sto si podijelila svoju pricu (mogla bi bit objavljena ako nemas nista protiv). znam kako je to, s osjecajem inferiornosti.. i kad ti drugi govore samo lose.. tako ni ja u prvih sedam godina osnovne skole od vrsnjaka nisam mislim skoro nista dobroga cuo...eh.. a ni u osmom bas...

    avatar

    12.03.2007. (11:21)    -   -   -   -  

  • mamamiaaaaaa

    ej ej...znaš ti mene... :) čuli smo se par puta prek msn-a :) kad buš opet online javim ti se..možeš priču slobodno uvrstit digod želiš...ak se uklapa u tvoje okvire.. :) kisssss

    avatar

    12.03.2007. (17:32)    -   -   -   -  

  • bullying

    mamamiaaaaaa - onda odgovaras opisu samo jedne osobe... :)
    a dobro, cujemo se na msn :P

    avatar

    13.03.2007. (09:16)    -   -   -   -  

  • I am beautiful

    Ja ne želim pobijati većinu, al nama govoreda je škola prvenstveno odgojna ustanova

    avatar

    26.03.2008. (21:41)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...