Hvala ti draga, mislim da sam ti već rekla da mene također svaki tvoj post fascinira. Svaka tvoja riječ navede na razmišljanje, zaista se ponekad vratim po par puta ovdje da bih pročitala iznova. Tužno, no jako lijepo. Sjećanja i uspomene nam nitko ne može oduzeti. Ne možemo ponovno preoblikovati prošlost, ali zato možemo sadašnjost. Zato se ja trudim svaki dan provesti u što ljepšem tonu sa svojim najmilijim jer čudni su putevi Gospodnji. Veliki zagrljaj :*
22.02.2007. (19:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mila moja duga cesto ;), tuga, sjeta, sjećanja su dio našega života. Dragi ljudi nas nikada ne napuštaju, zapravo.Uvijek su uz nas, kao mali, nevidljivi Anđeli negdje u sigurnom, zaštićenom kutku srca.
R.
22.02.2007. (20:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A onda mi je suza kliznula kroz lice. Nakon svega što sam prošla s njima, sada me samo zrake podsjećaju da su i oni bili dio ovog svijeta i nekada postojali...
Ajoj, draga, kako ne volim kad si mi tužna. Srce mi se lomi... Teško je sjetiti se kako nekih ljudi, koji su još nedavno bili tu, nema, vjeruj mi, znam da je teško. On je bio uz mene tako dugo, a sad ga nema već mjesec dana. I razumijem te. Teško je. I znam da nema riječi koje bi te sad mogle utješiti, mislim da takve riječi nitko nije još izmislio. Ali jedno znam, jaka si i proći ćeš kroz sve to. U to sam sigurna. Ostavljam ti pusu mila... i veliki zagrljaj... Samo tvoja, V.
22.02.2007. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovoe nice.. iako mislim da se ljudi ne vrachaju.. nekad sam bila tak nadobudna da sam i razmisljala o tome.. ah, ajd, jos i sad nekad zaglibim.. kad malo bolje razmislish shvatit ces da su to sve samo legende koje bi trebale zivot uchiniti spiritualnim, produbiti ga i dati mu neki vishi smisao, a to je ono za chim svi zhudimo. u potrazi za odgovorima pozeljeli smo si olakshati stvari, dati zivotu bar neki smisao. ono si sto jesi, gene smo naslijedili od svojih roditelja. imas zivot i trebas se boriti i ici dalje, zivjeti. kad umres ne dogadja se apsolutno nista veliko. jedna osoba je nestala, zivot ide dalje. napravila si sto si napravila, nema te vise. oke, malo sam skrenula s glavne teme. znam kakav je osjechaj kad ti netko fali.. kad osjechash rupu, prazninu. kasnije samo nostalgiju.. sto reci, bit ce bolje? nadam se
23.02.2007. (00:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
na ovu temu uvijek, ali bas uvijek suza klizne niz moje lice... i uvijek se sjetim 2 najdrazih osoba kojih vise `nema`... tuzno je kako neki odu rano... ustavri, tuzno je opcenito to sto ljudi odlaze, i ne vracaju se vise nikad... gdje su- znam, kako su- isto znam, a fale li mi- jos uvijek jako, jako...
i tuzno je kako ljudi uvijek odlaze...
23.02.2007. (01:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada malo bolje razmislimo možda je to i istina... možda te zrake imaju neko jače značenje osim što nas grijaju i miluju po licu.. možda su to oni koji se brinu za nas.... Pozdrav veliki ti ostavljam Laku noć
23.02.2007. (02:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A ljudi nikad ne mogu zapravo zaista umrijeti. Samo se preobraziti, i opet postati nešto i dio nečega. Uvijek sam se pitala koja je svrha čovjekova postojanja ako nas jednog dana više neće biti, a sav naš trud onda ispada uzaludan. A odgovor je bio - Mi smo tu da bi naučili druge da smo besmrtni. Uspomene su samo dio toga. I složila bih se sa dječakom. Zrake Sunca jesu odsjaj umrlih duša. Svatko od naših najdražih nalazi se Negdje. Možda je baš Oblak koji ti se upravo smiješi, a da i ne primjećuješ, Netko od tvojih najdražih.
Isprika je prihvaćena =) Nemoraš se žuriti, nije to ništa bitno. Vidim da si u boxu napisala da trenutno preslušavaš HIM. Ja ih slušam od svoje devete =) Dečki su fenomenalni =)
Ostavljam osmijhe =)
23.02.2007. (11:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a joj,drago mi je da ti se moj post sviđa... Znam kako je teško nekog izgubiti,ja svaki puta plačem kad se sjetim svoje najdraže osobe,osobe koja me toliko voljela i učinila toiko toga za mene,a više je nema... razumijem te draga moja,al oni su sretni tamo gdje jesu,sigurna sam,jer zaslužili su... Ostavljam osmjeh=)) I.
23.02.2007. (15:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hej... ja sam te samo došla pozdraviti... nažalost, ne vidim većinu posta jer sam smrdala ekran (tipično za mene) ... kad sredim to, čujemo se... ljubim...
23.02.2007. (16:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sutra cu procitati zadnja 3 posta koja si objavila dok mene nije bilo u blogosferi...moram hitno ici pa cu sutra sve to procitati i komentirati..do onda veliki pozz
23.02.2007. (18:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljudi zapravo nikada ne umiru... umiru tek njihova tijela... ali duh uvijek ostaje da živi u svim onim ljudima kojima su sjećanja još svježa od dobrote, plemenitosti i svega što one koji su otišli čini posebnim... Uspomene na njih mogu vremenom da izblijede, ali nikada neće sasvim nestati... Lijepi sunčani pozdravi!
24.02.2007. (09:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Probaj se sjetiti lijepih trenutaka koje si proživjela s tim osobama, uz tugu, tada ćeš osjetiti i sreću što si bila dio njihovih života kao i oni tvog.
24.02.2007. (10:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jako tužan post, ja sam užasno osjećajna osoba i takve me stvarni jako dirnu pogotovo kada je riječ od smrti. od te činjinice bježima kao od samoga vraga. nadam se da ću se jednoga dana moć pomirit s tim. jedna osoba mome srcu draga umrla je prije četiri godine zbog teške bolesti koja se nije mogla izliječiti. bila sam u takvom transu. to je bio veliki šok za mene. ali s vremenom (kako da se izrazim a da me krivo ne shvatiš) postaje lakše. jer počinješ biti svjestan s činjenicom da je više nema. ali ostaje u tebi. umrla jest ali u tebi živi. u tvojim sjećanjima. a što se tiče života poslje smrti tu ima svaka osoba svoje razmišljanje a nitko ne zna točan odgovor pozzz
24.02.2007. (12:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, bude teško i boli...poznato... treba biti sretan i zahvalan jer smo poznavali te ljude. njihove riječi, savjeti, pogled i sve ono po čem' ih pamtimo, ostaje zauvjek dio nas.
pozdrav
24.02.2007. (17:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.. ooh... ponovno... o moj bože.. ponovno plačem.. zar je zaista teško ostai ravnodušan?.. ili ja sam skrenula?.. .. ah draga moja... kada bih barem sada on bio tu.. i ona.. sva tuga bi potpuno nestala iz mog srca.. i ja bih bila najsretnija.. jako mi nedostaje.. (djed).. ali znam da me je ovdje.. jer nikada i nije otišao.. ali jedno mi je žao. da nisam imala ga priliku pitati ga nešto... i žalim zbog toga... ali nije sve crno. srest ćemo se mi jednoga dana.. gore... ponovno..
24.02.2007. (21:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JUST SO U KNOW ....oooO............... .....(....)...Oooo.... ......)../.....(....)... . ....(_/.......)../.... ...............(_/...... ... I WAS ............. .......... HERE ....... ..........................
25.02.2007. (07:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospe
Hvala ti draga, mislim da sam ti već rekla da mene također svaki tvoj post fascinira. Svaka tvoja riječ navede na razmišljanje, zaista se ponekad vratim po par puta ovdje da bih pročitala iznova. Tužno, no jako lijepo. Sjećanja i uspomene nam nitko ne može oduzeti. Ne možemo ponovno preoblikovati prošlost, ali zato možemo sadašnjost. Zato se ja trudim svaki dan provesti u što ljepšem tonu sa svojim najmilijim jer čudni su putevi Gospodnji.
Veliki zagrljaj :*
22.02.2007. (19:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
Mila moja duga cesto ;),
tuga, sjeta, sjećanja su dio našega života.
Dragi ljudi nas nikada ne napuštaju, zapravo.Uvijek su uz nas, kao mali, nevidljivi Anđeli negdje u sigurnom, zaštićenom kutku srca.
R.
22.02.2007. (20:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moonchild
A onda mi je suza kliznula kroz lice.
Nakon svega što sam prošla s njima, sada me samo zrake podsjećaju da su i oni bili dio ovog svijeta i nekada postojali...
Ajoj, draga, kako ne volim kad si mi tužna. Srce mi se lomi... Teško je sjetiti se kako nekih ljudi, koji su još nedavno bili tu, nema, vjeruj mi, znam da je teško. On je bio uz mene tako dugo, a sad ga nema već mjesec dana. I razumijem te. Teško je. I znam da nema riječi koje bi te sad mogle utješiti, mislim da takve riječi nitko nije još izmislio. Ali jedno znam, jaka si i proći ćeš kroz sve to. U to sam sigurna.
Ostavljam ti pusu mila... i veliki zagrljaj...
Samo tvoja,
V.
22.02.2007. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shinpou
ovoe nice.. iako mislim da se ljudi ne vrachaju.. nekad sam bila tak nadobudna da sam i razmisljala o tome.. ah, ajd, jos i sad nekad zaglibim.. kad malo bolje razmislish shvatit ces da su to sve samo legende koje bi trebale zivot uchiniti spiritualnim, produbiti ga i dati mu neki vishi smisao, a to je ono za chim svi zhudimo. u potrazi za odgovorima pozeljeli smo si olakshati stvari, dati zivotu bar neki smisao. ono si sto jesi, gene smo naslijedili od svojih roditelja. imas zivot i trebas se boriti i ici dalje, zivjeti. kad umres ne dogadja se apsolutno nista veliko. jedna osoba je nestala, zivot ide dalje. napravila si sto si napravila, nema te vise. oke, malo sam skrenula s glavne teme. znam kakav je osjechaj kad ti netko fali.. kad osjechash rupu, prazninu. kasnije samo nostalgiju.. sto reci, bit ce bolje? nadam se
23.02.2007. (00:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djevojka zamisljenog pogleda...
na ovu temu uvijek, ali bas uvijek suza klizne niz moje lice... i uvijek se sjetim 2 najdrazih osoba kojih vise `nema`... tuzno je kako neki odu rano... ustavri, tuzno je opcenito to sto ljudi odlaze, i ne vracaju se vise nikad... gdje su- znam, kako su- isto znam, a fale li mi- jos uvijek jako, jako...
i tuzno je kako ljudi uvijek odlaze...
23.02.2007. (01:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Insomnia
Kada malo bolje razmislimo
možda je to i istina...
možda te zrake imaju neko jače značenje
osim što nas grijaju i miluju po licu..
možda su to oni koji se brinu za nas....
Pozdrav veliki ti ostavljam
Laku noć
23.02.2007. (02:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
portret ljeta
...uspomene su ono najljepše što nam ostane od prošlosti...*pusa*
23.02.2007. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marionette
A ljudi nikad ne mogu zapravo zaista umrijeti. Samo se preobraziti, i opet postati nešto i dio nečega.
Uvijek sam se pitala koja je svrha čovjekova postojanja ako nas jednog dana više neće biti, a sav naš trud onda ispada uzaludan.
A odgovor je bio - Mi smo tu da bi naučili druge da smo besmrtni.
Uspomene su samo dio toga.
I složila bih se sa dječakom. Zrake Sunca jesu odsjaj umrlih duša. Svatko od naših najdražih nalazi se Negdje. Možda je baš Oblak koji ti se upravo smiješi, a da i ne primjećuješ, Netko od tvojih najdražih.
Isprika je prihvaćena =) Nemoraš se žuriti, nije to ništa bitno.
Vidim da si u boxu napisala da trenutno preslušavaš HIM. Ja ih slušam od svoje devete =) Dečki su fenomenalni =)
Ostavljam osmijhe =)
23.02.2007. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malena_1309
eto..svi će tu štafetu napisat prije mene;( a što ću kad nemam vremena...
23.02.2007. (12:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mikac_
a joj,drago mi je da ti se moj post sviđa...
Znam kako je teško nekog izgubiti,ja svaki puta plačem kad se sjetim svoje najdraže osobe,osobe koja me toliko voljela i učinila toiko toga za mene,a više je nema...
razumijem te draga moja,al oni su sretni tamo gdje jesu,sigurna sam,jer zaslužili su...
Ostavljam osmjeh=))
I.
23.02.2007. (15:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajana
hej... ja sam te samo došla pozdraviti... nažalost, ne vidim većinu posta jer sam smrdala ekran (tipično za mene) ... kad sredim to, čujemo se... ljubim...
23.02.2007. (16:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pinkeye
tuzne misli, a opet nekako utjesne:)
23.02.2007. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anđeo s ružom
draga nekako mi je ovo sve tužno jer je sad godišnjica jednoj mojoj jako dragojosobi...ugodna ti večer...
23.02.2007. (17:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Daylight Dies
sutra cu procitati zadnja 3 posta koja si objavila dok mene nije bilo u blogosferi...moram hitno ici pa cu sutra sve to procitati i komentirati..do onda veliki pozz
23.02.2007. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D N E V N I C E
tako si tužna, i u tebi prevladavaju gubici, a moja poezija te ne može utješiti ... želio bih ti pomoći a neznam
23.02.2007. (20:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izbjeglicaaa
smrt je samo prlazak iz jednog u drugi život...i uvijek su oni kojih nema na neki način prisutni...pozzz
23.02.2007. (23:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunlight25
Ljudi zapravo nikada ne umiru... umiru tek njihova tijela... ali duh uvijek ostaje da živi u svim onim ljudima kojima su sjećanja još svježa od dobrote, plemenitosti i svega što one koji su otišli čini posebnim... Uspomene na njih mogu vremenom da izblijede, ali nikada neće sasvim nestati... Lijepi sunčani pozdravi!
24.02.2007. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Probaj se sjetiti lijepih trenutaka koje si proživjela s tim osobama, uz tugu, tada ćeš osjetiti i sreću što si bila dio njihovih života kao i oni tvog.
24.02.2007. (10:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nema pakla poslje smrti. Raj je poslje smrti a pak
jako tužan post, ja sam užasno osjećajna osoba i takve me stvarni jako dirnu pogotovo kada je riječ od smrti. od te činjinice bježima kao od samoga vraga. nadam se da ću se jednoga dana moć pomirit s tim. jedna osoba mome srcu draga umrla je prije četiri godine zbog teške bolesti koja se nije mogla izliječiti. bila sam u takvom transu. to je bio veliki šok za mene. ali s vremenom (kako da se izrazim a da me krivo ne shvatiš) postaje lakše. jer počinješ biti svjestan s činjenicom da je više nema. ali ostaje u tebi. umrla jest ali u tebi živi. u tvojim sjećanjima. a što se tiče života poslje smrti tu ima svaka osoba svoje razmišljanje a nitko ne zna točan odgovor
pozzz
24.02.2007. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma ja:)
da, bude teško i boli...poznato...
treba biti sretan i zahvalan jer smo poznavali te ljude. njihove riječi, savjeti, pogled i sve ono po čem' ih pamtimo, ostaje zauvjek dio nas.
pozdrav
24.02.2007. (17:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZK
.. ooh... ponovno... o moj bože.. ponovno plačem.. zar je zaista teško ostai ravnodušan?.. ili ja sam skrenula?..
.. ah draga moja... kada bih barem sada on bio tu.. i ona.. sva tuga bi potpuno nestala iz mog srca.. i ja bih bila najsretnija.. jako mi nedostaje.. (djed).. ali znam da me je ovdje.. jer nikada i nije otišao.. ali jedno mi je žao. da nisam imala ga priliku pitati ga nešto... i žalim zbog toga...
ali nije sve crno. srest ćemo se mi jednoga dana.. gore... ponovno..
24.02.2007. (21:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZK
.. želim ti ugodnu večer.. divne snove.. i budi sretna.. barem malo.. jer zaslužuješ..
pusa i pozdrav :)
24.02.2007. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
clarisss
zauvijek živi sve što ostavljamo iza sebe.... Lijep pozdrav i laka noć! :))
24.02.2007. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
clarisss
zauvijek živi sve što ostavljamo iza sebe.... Lijep pozdrav i laka noć! :))
24.02.2007. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala brineta:)
JUST SO U KNOW
....oooO...............
.....(....)...Oooo....
......)../.....(....)...
. ....(_/.......)../....
...............(_/......
... I WAS .............
.......... HERE .......
..........................
25.02.2007. (07:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...