Da bi riječ rekla. Zaključak je, čini mi se, pravi. Pusa
15.02.2007. (23:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
m.
Sve potpisujem, uključivo s komentarom. Sjetih se dana kada sam prvi put čula te Arsenove stihove (i ronila suze nostalgične, prazne, samotne ...), a u glavi odzvanja jedan tvoj prošli zapis: ŽELIM ... i nameće se: Kako su ljudske želje prolazne, promjenjive? Kako ih je dobro pamtiti, vraćati se na njih, ali i zaboravljati ih, barem privremeno zamrznuti za neka dobra, bolja ... ne: druga vremena. Pamtim jednu rečenicu svoje učiteljice iz drugoga osnovne: Vrijeme leti, huji i prolazi. Obično joj dodajem ... i ne vraća se. A ipak, vraća se. Treba li? Pojma nemam. Pa je dodajem tvojim/Arsenovim stihovima s istom napomenom: mijenjaj je, dopuni, prilagodi ... kako ti paše. Tu smo negdje, krug nam je otvoren (Ah, savršenstvo kruga!), a mi ga stalno želimo, težimo zatvoriti. Bože, zar nismo ludi: pa kada ga zatvorimo, više nam važan biti neće - nas biti neće! Ili, u najboljemu slučaju, ostavit ćemo sebi samo mogućnost koprcanja u krugu. A to mi se čini gorim nego da nas nema! Znači, bolje je da je otvoren. Pa i uz tešku/mučnu slobodu (ne)izbora. Opa! Opet tema: zašto težimo sigurnosti, znanju ..., a istovremeno hoćemo slobodu, neograničenost ... Baš smo ČOVJEK(I)!
16.02.2007. (09:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aktualije
Da bi riječ rekla. Zaključak je, čini mi se, pravi. Pusa
15.02.2007. (23:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
m.
Sve potpisujem, uključivo s komentarom. Sjetih se dana kada sam prvi put čula te Arsenove stihove (i ronila suze nostalgične, prazne, samotne ...), a u glavi odzvanja jedan tvoj prošli zapis: ŽELIM ... i nameće se: Kako su ljudske želje prolazne, promjenjive? Kako ih je dobro pamtiti, vraćati se na njih, ali i zaboravljati ih, barem privremeno zamrznuti za neka dobra, bolja ... ne: druga vremena. Pamtim jednu rečenicu svoje učiteljice iz drugoga osnovne: Vrijeme leti, huji i prolazi. Obično joj dodajem ... i ne vraća se. A ipak, vraća se. Treba li? Pojma nemam. Pa je dodajem tvojim/Arsenovim stihovima s istom napomenom: mijenjaj je, dopuni, prilagodi ... kako ti paše. Tu smo negdje, krug nam je otvoren (Ah, savršenstvo kruga!), a mi ga stalno želimo, težimo zatvoriti. Bože, zar nismo ludi: pa kada ga zatvorimo, više nam važan biti neće - nas biti neće! Ili, u najboljemu slučaju, ostavit ćemo sebi samo mogućnost koprcanja u krugu. A to mi se čini gorim nego da nas nema! Znači, bolje je da je otvoren. Pa i uz tešku/mučnu slobodu (ne)izbora. Opa! Opet tema: zašto težimo sigurnosti, znanju ..., a istovremeno hoćemo slobodu, neograničenost ... Baš smo ČOVJEK(I)!
16.02.2007. (09:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...