Zivot je borba! Ponekad ili gotovo uvijek borba zavrsi happyend-om, jer skoro sve sto se dogadja je dobro za nas - koliko god bilo teško i tragicno ispunjeno srecom tugom i radoscu. Privid nas blokira i cini sljepima da vidimo dalje od svojih povrsinskih osjecaja, i neda nam da zagrebemo pod povrsinu tanke opne opipljive stvarnosti.
Neki slave 30 godisnjicu braka, neki 30-ti rodjendan, a neki zbog trenutnog utjecaja Oxitocina, Dopamina, Serotonina i ine kemije koja cudnim putevima spaja neuronske veze ne zele vise slaviti vremensko prostorno depresivni (s malim iznimkama) kontinuum.
12.02.2007. (00:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
12.02.2007. (12:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
m.
Hm, želje, čekanja ... ispunjenja snova!? Kako bi život bio užasan kada ih ne bi bilo. Samo, bojim se, u tu kvalitetu treba utkati oprez, sumnju ili nešto slično, otprilike: Što ako nam simboli postaju/postanu/jesu zamjena stvarnosti? Što ako su, ipak, samo simboli neprimjereno uporabljeni, nepodudarni s onim što očekujemo? Ako simbole i "simbole" dosegnemo, a opet bude frka? Mnogi smo puno puta rekli/mislili: E, da mi je još to, onda će sve biti OK! A ipak ne bude. Čovjek je čudan stvor. Uvijek teži onome što nema i misli da će time riješiti sve probleme, ili sve probleme strpa u to očekivanje, ili ... A kad to i dostigne, opet se javlja neko drugo: E, da je ... I opet bivamo nezadovoljni, frustrirani, dosadno nam ... Za to ćemo uvijek naći dovoljno razloga. Treba htjeti doseći novo, ići naprijed, ali nerijetko je štos upravo u tome da ponekad stanemo, tu gdje jesmo, i u čemu i s kim jesmo, da, barem na kratko, sebi prispodobimo situaciju takvom kakva je kao nepromjenjivu, zadanu, kao smjenu dana i noći (rekli bi neki "objektivne" oklnosti na koje utjecati ne možemo) i u njima pokušamo naći izlaz, prihvatljivost, pa možda i zadvoljstvo (barem pobjeđujući sebe same, kao izazov). Htjeli to mi ili ne, prihvaćali ili ne, takve su nam situacije/okolnosti neizbježne, barem dok ih ne uspijemo promijeniti. Zeznuti nas zna taj život, promijenimo ili se dogodi baš ono što žarko želimo, što vidimo kao svjetlost na kraju tunela, pa Hop! ... i nije to to, mi smo samo mislili da će biti. Čini mi se da nam ipak ne preostaje ništa drugo nego prilagođavati sebe prilikama, a prilke sebi, nalaziti između tih dvaju procesa kakvu-takvu ravnotežu i vlastiti spokoj, progurati u to vlastite želje. Tko zna što nas čeka, na nama je samo da se potrudimo djelovati koliko možemo u uvjerenju da činimo dobro. Sebi, i Drugome. Pa makar i usprkos činjenicama, što god mi zvali činjenicom. A reče netko, za činjenice koje su u neskladu s tvrdnjom "Tim gre po činjenice!" AQjde, pipi..., možeš ti to, a možda će ti i ta nedjelja provedena uz knjigu, u nekom trenutku života biti želja!
13.02.2007. (17:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Homeless
Zivot je borba! Ponekad ili gotovo uvijek borba zavrsi happyend-om, jer skoro sve sto se dogadja je dobro za nas - koliko god bilo teško i tragicno ispunjeno srecom tugom i radoscu. Privid nas blokira i cini sljepima da vidimo dalje od svojih povrsinskih osjecaja, i neda nam da zagrebemo pod povrsinu tanke opne opipljive stvarnosti.
Neki slave 30 godisnjicu braka, neki 30-ti rodjendan, a neki zbog trenutnog utjecaja Oxitocina, Dopamina, Serotonina i ine kemije koja cudnim putevima spaja neuronske veze ne zele vise slaviti vremensko prostorno depresivni (s malim iznimkama) kontinuum.
12.02.2007. (00:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aktualije
E, da si došla popodne na kolače, možda bi sve izgledalo drugačije. Jako je malo potrebno da bi bili sretni...
12.02.2007. (09:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pipi_piaf
dobro zboriš... pusa, doći ću drugi put...
12.02.2007. (12:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
m.
Hm, želje, čekanja ... ispunjenja snova!? Kako bi život bio užasan kada ih ne bi bilo. Samo, bojim se, u tu kvalitetu treba utkati oprez, sumnju ili nešto slično, otprilike: Što ako nam simboli postaju/postanu/jesu zamjena stvarnosti? Što ako su, ipak, samo simboli neprimjereno uporabljeni, nepodudarni s onim što očekujemo? Ako simbole i "simbole" dosegnemo, a opet bude frka? Mnogi smo puno puta rekli/mislili: E, da mi je još to, onda će sve biti OK! A ipak ne bude. Čovjek je čudan stvor. Uvijek teži onome što nema i misli da će time riješiti sve probleme, ili sve probleme strpa u to očekivanje, ili ... A kad to i dostigne, opet se javlja neko drugo: E, da je ... I opet bivamo nezadovoljni, frustrirani, dosadno nam ... Za to ćemo uvijek naći dovoljno razloga. Treba htjeti doseći novo, ići naprijed, ali nerijetko je štos upravo u tome da ponekad stanemo, tu gdje jesmo, i u čemu i s kim jesmo, da, barem na kratko, sebi prispodobimo situaciju takvom kakva je kao nepromjenjivu, zadanu, kao smjenu dana i noći (rekli bi neki "objektivne" oklnosti na koje utjecati ne možemo) i u njima pokušamo naći izlaz, prihvatljivost, pa možda i zadvoljstvo (barem pobjeđujući sebe same, kao izazov). Htjeli to mi ili ne, prihvaćali ili ne, takve su nam situacije/okolnosti neizbježne, barem dok ih ne uspijemo promijeniti. Zeznuti nas zna taj život, promijenimo ili se dogodi baš ono što žarko želimo, što vidimo kao svjetlost na kraju tunela, pa Hop! ... i nije to to, mi smo samo mislili da će biti. Čini mi se da nam ipak ne preostaje ništa drugo nego prilagođavati sebe prilikama, a prilke sebi, nalaziti između tih dvaju procesa kakvu-takvu ravnotežu i vlastiti spokoj, progurati u to vlastite želje. Tko zna što nas čeka, na nama je samo da se potrudimo djelovati koliko možemo u uvjerenju da činimo dobro. Sebi, i Drugome. Pa makar i usprkos činjenicama, što god mi zvali činjenicom. A reče netko, za činjenice koje su u neskladu s tvrdnjom "Tim gre po činjenice!"
AQjde, pipi..., možeš ti to, a možda će ti i ta nedjelja provedena uz knjigu, u nekom trenutku života biti želja!
13.02.2007. (17:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...