Mislim isto.......... skroz isto. Koliko su me oni uvukli u to, toliko ja sama moram izaći... ''ne znam si reći ne. ne znam prestati kada se vrtuljak počne vrtjeti, ne znam iskočiti iz začaranog kruga...''
08.01.2007. (12:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razumijem te... i ja sam nakon što mi je tata umro imala paničan strah od ljubavi prema bilo kome (nisam još izliječena ali radim na tome) jer sam sebi u glavi fiksirala ideju da je Bog odlučio uništiti sve što volim... I to guranje ljudi od sebe... sad kad malo sabranije gledam čini mi se da kod tog guranja u podsvijesti imaš nadu da ta osoba neće dozvoliti da bude odgurnuta, da će te još više priviti uz sebe... da će reći da te nikada neće ostaviti samu... da neće otići, da neće umrijeti, da će jednostavno uvijek biti tu (govorim o sebi, ne znam da li se pronalaziš)... Ne znam da li ću ikada više onako nesputano, bez analiziranja voljeti kao prije... i da li ću se ikada prestati bojati za ljude koje volim... pusa
10.01.2007. (21:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala vam na suosjećanju i podršci... stvano mi nekad zna biti jako teško i to rezultira ovakvim izljevima... svi imamo krize :) al trudit ću se biti jača.. svi koji se loše osjećaju to trebaju naučiti.... treba se truditi... da.. touvijek treba... ugl.. hvala
15.01.2007. (20:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Nemo.
Mislim isto.......... skroz isto. Koliko su me oni uvukli u to, toliko ja sama moram izaći...
''ne znam si reći ne. ne znam prestati kada se vrtuljak počne vrtjeti, ne znam iskočiti iz začaranog kruga...''
08.01.2007. (12:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvonjava
Razumijem te... i ja sam nakon što mi je tata umro imala paničan strah od ljubavi prema bilo kome (nisam još izliječena ali radim na tome) jer sam sebi u glavi fiksirala ideju da je Bog odlučio uništiti sve što volim... I to guranje ljudi od sebe... sad kad malo sabranije gledam čini mi se da kod tog guranja u podsvijesti imaš nadu da ta osoba neće dozvoliti da bude odgurnuta, da će te još više priviti uz sebe... da će reći da te nikada neće ostaviti samu... da neće otići, da neće umrijeti, da će jednostavno uvijek biti tu (govorim o sebi, ne znam da li se pronalaziš)... Ne znam da li ću ikada više onako nesputano, bez analiziranja voljeti kao prije... i da li ću se ikada prestati bojati za ljude koje volim...
pusa
10.01.2007. (21:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
Negdje, u najtajnijem kutku tebe, još neotkrivenom tvoja je snaga.Pronađi je!Ne dopusti sebi život bez ljubavi otjerane slabošću i strahom.
11.01.2007. (15:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...pieces of a dream...
hvala vam na suosjećanju i podršci... stvano mi nekad zna biti jako teško i to rezultira ovakvim izljevima... svi imamo krize :)
al trudit ću se biti jača.. svi koji se loše osjećaju to trebaju naučiti.... treba se truditi... da.. touvijek treba... ugl.. hvala
15.01.2007. (20:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...