Komentari

plejadablue.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • aquaria

    Koliko je samo Rezika prošlo kroz naš život, a da ih nismo primijetili. Kad je prepoznam, zastanem, uberem njen osmijeh i spremim ga na najdublje mjesto svoje nutrine. Jer, tko zna kad ću je ponovo sresti... Pozdrav! :)))

    avatar

    09.12.2006. (11:07)    -   -   -   -  

  • free

    sjećam se ove priče. još uvijek je lijepa. :)

    avatar

    09.12.2006. (14:17)    -   -   -   -  

  • 5@k XIII.

    nice picture

    avatar

    09.12.2006. (16:06)    -   -   -   -  

  • Gracia

    i ja se sjecam ove price. nekako pase bas sada u ovo predblagdansko razdoblje.

    avatar

    09.12.2006. (19:01)    -   -   -   -  

  • tajana

    ljudi su tu, iako ponekad zaboravimo na njih... i podsjećaju nas na nešto što smo zaboravili i nismo zaboravili, na nešto čemu jednostavno nema mjesta u ovom ubrzanom svijetu...
    zagrljaj za tebe...

    avatar

    09.12.2006. (19:53)    -   -   -   -  

  • Irida

    ja priču prvi put čitam i posve mi je svježa i topla k'o vrući tek ispečeni kruh....njezina neobična običnost je zaslužila ova slova, a ti si to prelijepo ispričala...

    avatar

    10.12.2006. (01:31)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Jutrić, draga Plerjadablue... ma ovu sam priču već čitala, zar ne...? I sviđa mi se... jašta! Želim Ti prijatnu nedjelju i ostavljam Ti srdačni advenstki voooZdrić moj!

    avatar

    10.12.2006. (06:33)    -   -   -   -  

  • Ljubomora

    Prije 3-4 godine u jednom razgovoru upitala sam sugovornika gdje je grob jedne starice, na kojem groblju je sahranjena. "Sahranjena?!", upitao me u čudu. Ja.... bila sam siguran da je ta žena mrtva jer već tada godinama nisam čula za tu bakicu koja je imala 100 godina još u mom djetinjstvu. Nije mrtva, živi i danas, ali od tog razgovora s vremena na vrijeme posjetim staricu i i obraćam pozornost na priče oko sebe.

    avatar

    10.12.2006. (10:56)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Pročitah je prošlog tjedna, a onda je u trenu nestala...lijepa, topla priča u "plejadablue" stilu.

    avatar

    10.12.2006. (11:23)    -   -   -   -  

  • gawrun

    nije lako stići do patuljaste razine postojanja

    avatar

    10.12.2006. (20:13)    -   -   -   -  

  • laksmi

    dotakla si me riječima divnim...

    avatar

    11.12.2006. (09:51)    -   -   -   -  

  • misko

    Neki vječno traju u našim životima, zar ne?
    Pitanje: primjećujem kako stavljaš postove koji su "odavno" napisani. Zar više ne pišeš?
    Pozdrav i ne ljuti se zbog radoznalosti.

    avatar

    11.12.2006. (10:24)    -   -   -   -  

  • plejadablue

    ..hvala svima koji su priču (ponovno ili prvi puta:)) pročitali i komentirali...osobno meni ta je priča najdraža od svih koje sam napisala..to je priča o duši moga grada, grada koji je bio selo...nekad..:))..ponekad mi se čini da je taj grad izgubio dušu u betonu i asfaltu, među semaforima i javnom rasvjetom..no, duša grada se ponekad otvori, zamiriše seoskom bajkom, nasmije se smijehom besmrtnog seoskog patuljka..:))..eto, Rezika ne postoji, osim kao simbol..:)))..@miško, ja se nikad na nijedno pitanje ne ljutim, a radoznali ljudi jako su mi dragi..:))..doista manje pišem...momentalno, zbog nekih obaveza..usput recenziram svoje priče za knjigu koju mislim objaviti, čim sakupim dovoljno love..možda na proljeće...možda..:))..ali imam nekoliko priča za blog u pripremi, traže samo "fini glanc"..uskoro..:))..hvala ti na interesu..:))

    avatar

    11.12.2006. (15:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...