Life's not fair... Jednostavno je tako... Stvarno mi je žao zbog te cure... Vjerujem da njoj to što si tamo, iako možda niste previše bliski, puno znači. Evo, ipak sam našla vremena za još jedan komentar, tko zna kada ću ti slijedeći ostaviti... Da, neki ljudi nemaju zrnce solidarnosti, nekima možda to ništa ne znači... Poz
17.10.2006. (23:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znam to i sama, kao što sam rekla u zadnjem postu... i onda dođe neka budala i smije se tome... ne , stvarno to ne mogu razumjeti... taj moj frend sad ima i meningitis jer mu je metal ušao kroz tu frakturu skoro do mozga.... stvarno ne znam čime je to zaslužio... ništa, izgleda da se moramo jednostavno pomiriti s tim...
18.10.2006. (10:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KUKI
Žalosna priča. Teško je kada prerano djeca ostanu bez roditelja, a partner bez sudruga. Nije važno koliko godina imamo to nam je bolno i prerano. Važno je dok su nam roditeljii živi da s njima imamo lijep odnos pun ljubavi, poštovanja i pažnje. Nažalost to nije uvijek slučaj. Kada umru sjećat ćemo se lijepih stvari . To je ono čime se moramo suočiti prije ili kasnije što svi moramo proći. Nažalost to je prirodno. Moj otac je umro prije 10 godina u dobi od 72 godine, moja bala je umrla prije 30 godina, moj djed još ranije, ali i danas mi silno nedostaju. Dok živim živit će u meni i kroz mene. Kroz moje odluke, djela, moje ponašanje. Želim biti onakva kakvu su me stvorili i želili viditi. To je najviše što im mogu dati. Dok ovo pišem suze mi teku i teško mi je . Tješim se da je to prirodno. Ono što je po meni strašno, o čemu ne želim niti pisati to je kada roditelj pokopa svoje dijete. Bilo zbog bolesti, bilo zbog nesreće, nije važno. Strašno je Gdje je tu pravda. I uvijek se iznova ljutim na mlade ljude koji ne paze na sebe, bilo kroz promet ( dio njih vozi ko luđaci ) bilo uzimanjem droge, ili na bilo koji drugi način. Moj prvi susret sa tragedijom dogodio se je na prvoj godini fakulteta. Imala sam kolegu koji je bio zgodan, inteligentan, pred njim je bio život! Zaljubio se je u djevojku koja se je drogirala. Kako joj je trebalo sve više droge počela se je prostituirati. U nekoliko navrata bio je po nju na Hitnoj pomoći. Zaljubljen i nezreo nije izdržao. Objesio se je ! Svi smo bili iznenađeni. Poput tvojih u razredu različito smo reagirali. Od šoka, žalosti do, možeš misliti, r u g a nj a. Dan danas mi ga je strašno žao. Sjećam se njegovih toplih, osjećajnih očiju. Nismo bili u prilici da komuniciramo, do njegove smrti nismo ni znali za njegove probleme. Strašna odluka. Strašna tragedija. Možeš li zamisliti bol njegovih roditelja. Njihovu prazninu do kraja života. Eto to je moj prvi susret sa tragedijom. Uh, koja žalosna tema.
18.10.2006. (10:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žao mi je zbog te cure... znam kako se osjećaš jer se nešto slično dogodilo jednom dečku kojeg sam poznavala... i posebno me je pogodio ovaj post zato što ja to na neki način proživljavam svaki dan... mama mi je pirotehničar i svako jutro kad ide na posao strah me da joj se nešto dogodi... znam da je ona dovoljno pametna i odgovorna dok radi... ali opet stalno mi se neki filmovi vrte u glavi... ma nema veze...
18.10.2006. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikad pravde nije ni bilo.To je tako i uvijek ce tako biti.To odrzava ravnotezu u svijetu.Neki su bogati,neki siromasni.Neki imaju sve,neki nista.Neki su sretni,neki nisu.Ying/Yang,razumijes?
18.10.2006. (17:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao što ćeš još dugo tražiti samoga sebe, tako ćeš dugo tražiti odgovore na ovakva pitanja. Ona su jako, jako važna. I odgovori na njih također. Mogla bih jako puno napisati o toj temi, ali neću. Ja svoje puteve još uvijek tražim i osjećam da ti sad ne bih mogla pomoći kad bih ti dio toga pokušala prenijeti. Žao mi je djevojke i svih koji su uključeni u žalovanje... Pusti stvari neka teku, postavljaj pitanja i budi strpljiv u iščekivanju odgovora. Oni će doći, neki odmah, a neki tek nakon mnogo godina... Pozdrav!
18.10.2006. (18:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne znam, meni je dvoje ljudi umrlo pred menom, nisam htio ali eto, zato je počela ta potraga koja još traje a trajat će, ponekad je dovoljno se zapitati zar Bog koji je pravednik postoji, i da li postoji sva ta pravda koju tražimo, iskreno ne znam ali eto možda tako treba biti......
18.10.2006. (21:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, susret sa smrću. koja više nije apstraktna. već pogađa nekoga koga smo poznavali. nekoga tko je bio blizak nekomu, nama poznatome. takav susret uvijek nas pogodi. posebno prvi puta. no, nikad se ne navikneš. i ja sam bila na pogrebu. ovoga tjedna. susjedi, koja je kroz godine postala draga prijateljica, bliska kao član obitelji. bila je nastavnica i lane ju je školsko zvono ispratilo u mirovinu. a ovogodišnje - u vječnost. bila je živa, pokretna. uvijek spremna pomoći. ispeći tortu za rođendan i svatove. nije dočekala ispeći rođendansku tortu svojim sinovima. ni mlađem ni starijem. smrt nas uvijek pogodi. kao vlastiti gubitak. kao memento. vlastite smrtnosti. na pogrebu bi trebalo slaviti život. onoga koji je život završio. i shvatiti poruku - otvoriti širom vrata životu. carpe diem i svaki trenutak. koji nam je dat. poklonjen. kao najveća dragocjenost.
19.10.2006. (01:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alo... e pa neznam šta da kažem... o pravdi!... nemam riječi... o mrtvima ili živima.... svidjela mi se tvoja jedna rečenica:"...idem molit za žive a ne za mrtve...." svi mi kad odemo na mrtvačku misu molimo za mrtve al mislim da se onda al kao i na svim drugim misama i u molitvama trbe moliti za žive..... a šta se tiće mog posta da je zbrkan... može bit.... inače se tako osječam u zadnje vrijem pa je moguće i da je on takav... pozdrav....
19.10.2006. (11:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znam kako se osječaš... ali nemožeš ništa poromjenit premalen si da bi se uopče trudio, tek nedavno nakon što mi je baka umrla sam shvatila kako smo zapravo bespomočni i beznačajni... moja baka, žena koja je podigla 3 generacije na svojim leđima, sada leži u vlažnoj hladnoj rupi... a živi samio u sječanju nas koji ostajemo... a to će se isto dogoditi i s nama... nemoj se uzrujavati, nemožeš ništa promjeniti, nempravdu moraš otrpiti...
19.10.2006. (11:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i ja se pitam.....ima li pravde.......tako je i mojoj frendici nedavno umro frend iz osnovne......moždani udar......dečko od 17 god., sportaš.......ono fakat te ubije u pojam......a koliko je tek njih bolesnih....ali stvarno ozbiljno bolesnih.........ljudi oko mene......stvarno užas......ali eto tu se ne da ništa srediti.......nepravde će uvijek biti......
19.10.2006. (16:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajoj :( Znam kako je meni bilo užasno teško kad je najboljoj frendici umrla nona(baka)... Užasno mi je bilo dat joj sućut jer kad sam je vidla jednostavno se nisam mogla smirit bez da plačem :( Užasno. Jedna moja ok frendica je prije mjesec dana učinila samoubojstvo. I to me isto tako totalno šokiralo :( A šta ćeš--- život je takav. Nikad ne znaš šta je sutra...................... Zašto? :(
pozz................
19.10.2006. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ej...Ako se ne varam poslao si mi e-mail sa forum.com ili tako nešto,odgovorila sam ti...Nemam vremena sad čitat post,ali ću se vratit,jer su meni tvoji postovi super...Pozzz & kiss...
20.10.2006. (12:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pozzzzzzzzz...Dobih od nekoga ovo, i sada sam radoznao da li e se ime tvoje ljubavi pojaviti na monitoru tvog kompjutera. itaj ovdje ispod; tko zna... Kada je djevojka tiha - misli na milijun stvari. Kada djevojka ne reagira - duboko je zamišljena. Kada te djevojka upitno gleda - pita se koliko dugo eš kraj nje ostati. Kada djevojka odgovori: 'sa mnom je sve u redu' - onda ima grdne probleme. Ako te djevojka prodorno promatra - pita se zašto je lažeš. Kada djevojka spusti glavu na tvoje grudi, želi da zauvijek ostaneš kraj nje. Kada te djevojka želi vidjeti svaki dan- sviaš joj se (voli te). Ako djevojka kaže: 'Volim te' - ona to zaista i misli. Kada djevojka kaže: 'Nedostaješ mi' - onda ne nedostaješ nikom na svijetu vise nego njoj. Pošalji ovo dalje na 15 adresa s tvoje liste ili eš doživjeti ljubavnu nesreu. U petak e te poljubiti neko tko te voli. Ne smiješ prekinuti ovaj lanac!! Kopiraj tekst i onda ga zalijepi u novo pismo da bi izbjegao pojavljivanje udnih znakova prije teksta; zbog ega pismo postaje neitko! Trebaš ovo poslati u naredne 143 minute na 15 adresa i ako poslije toga na F6 pritisneš vidjet eš na svom monitoru velikim slovima ispisano ime tvoje ljubavi. udno, ali (kažu) istina je
20.10.2006. (19:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zato :)
prvvvvva....super ti je blogich....navrati do mene...kisssssssssssssssssssssssach!!!!
17.10.2006. (21:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lianne/Angie
Life's not fair... Jednostavno je tako... Stvarno mi je žao zbog te cure... Vjerujem da njoj to što si tamo, iako možda niste previše bliski, puno znači. Evo, ipak sam našla vremena za još jedan komentar, tko zna kada ću ti slijedeći ostaviti... Da, neki ljudi nemaju zrnce solidarnosti, nekima možda to ništa ne znači... Poz
17.10.2006. (23:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.sound_defense.
pročitala sam sve i stvarno ne znam šta da kažem...
17.10.2006. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eyla_the_bitch
znam to i sama, kao što sam rekla u zadnjem postu... i onda dođe neka budala i smije se tome... ne , stvarno to ne mogu razumjeti... taj moj frend sad ima i meningitis jer mu je metal ušao kroz tu frakturu skoro do mozga.... stvarno ne znam čime je to zaslužio... ništa, izgleda da se moramo jednostavno pomiriti s tim...
18.10.2006. (10:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KUKI
Žalosna priča. Teško je kada prerano djeca ostanu bez roditelja, a partner bez sudruga. Nije važno koliko godina imamo to nam je bolno i prerano. Važno je dok su nam roditeljii živi da s njima imamo lijep odnos pun ljubavi, poštovanja i pažnje. Nažalost to nije uvijek slučaj. Kada umru sjećat ćemo se lijepih stvari . To je ono čime se moramo suočiti prije ili kasnije što svi moramo proći. Nažalost to je prirodno. Moj otac je umro prije 10 godina u dobi od 72 godine, moja bala je umrla prije 30 godina, moj djed još ranije, ali i danas mi silno nedostaju. Dok živim živit će u meni i kroz mene. Kroz moje odluke, djela, moje ponašanje. Želim biti onakva kakvu su me stvorili i želili viditi. To je najviše što im mogu dati. Dok ovo pišem suze mi teku i teško mi je . Tješim se da je to prirodno. Ono što je po meni strašno, o čemu ne želim niti pisati to je kada roditelj pokopa svoje dijete. Bilo zbog bolesti, bilo zbog nesreće, nije važno. Strašno je Gdje je tu pravda. I uvijek se iznova ljutim na mlade ljude koji ne paze na sebe, bilo kroz promet ( dio njih vozi ko luđaci ) bilo uzimanjem droge, ili na bilo koji drugi način.
Moj prvi susret sa tragedijom dogodio se je na prvoj godini fakulteta. Imala sam kolegu koji je bio zgodan, inteligentan, pred njim je bio život! Zaljubio se je u djevojku koja se je drogirala. Kako joj je trebalo sve više droge počela se je prostituirati. U nekoliko navrata bio je po nju na Hitnoj pomoći. Zaljubljen i nezreo nije izdržao. Objesio se je ! Svi smo bili iznenađeni. Poput tvojih u razredu različito smo reagirali. Od šoka, žalosti do, možeš misliti, r u g a nj a. Dan danas mi ga je strašno žao. Sjećam se njegovih toplih, osjećajnih očiju. Nismo bili u prilici da komuniciramo, do njegove smrti nismo ni znali za njegove probleme. Strašna odluka. Strašna tragedija. Možeš li zamisliti bol njegovih roditelja. Njihovu prazninu do kraja života. Eto to je moj prvi susret sa tragedijom. Uh, koja žalosna tema.
18.10.2006. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Our destiny are horses...
ej..žao mi je zbog one cure...a eto,na neki način slažem se sa rečenicama koje si napisao u postu..a eto!!!kaj,ćeš...tak je to...pozdrav...
18.10.2006. (11:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
the crystal ship
žao mi je zbog te cure... znam kako se osjećaš jer se nešto slično dogodilo jednom dečku kojeg sam poznavala...
i posebno me je pogodio ovaj post zato što ja to na neki način proživljavam svaki dan... mama mi je pirotehničar i svako jutro kad ide na posao strah me da joj se nešto dogodi... znam da je ona dovoljno pametna i odgovorna dok radi... ali opet stalno mi se neki filmovi vrte u glavi... ma nema veze...
18.10.2006. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Grimizne misli
Nikad pravde nije ni bilo.To je tako i uvijek ce tako biti.To odrzava ravnotezu u svijetu.Neki su bogati,neki siromasni.Neki imaju sve,neki nista.Neki su sretni,neki nisu.Ying/Yang,razumijes?
18.10.2006. (17:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Kao što ćeš još dugo tražiti samoga sebe, tako ćeš dugo tražiti odgovore na ovakva pitanja. Ona su jako, jako važna. I odgovori na njih također. Mogla bih jako puno napisati o toj temi, ali neću. Ja svoje puteve još uvijek tražim i osjećam da ti sad ne bih mogla pomoći kad bih ti dio toga pokušala prenijeti. Žao mi je djevojke i svih koji su uključeni u žalovanje... Pusti stvari neka teku, postavljaj pitanja i budi strpljiv u iščekivanju odgovora. Oni će doći, neki odmah, a neki tek nakon mnogo godina... Pozdrav!
18.10.2006. (18:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Heartless Archangel
Tužno, stvarno. Život ponekad zna biti stvarno okrutan.
18.10.2006. (20:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ball Strings
ne znam, meni je dvoje ljudi umrlo pred menom, nisam htio ali eto, zato je počela ta potraga koja još traje a trajat će, ponekad je dovoljno se zapitati zar Bog koji je pravednik postoji, i da li postoji sva ta pravda koju tražimo, iskreno ne znam ali eto možda tako treba biti......
18.10.2006. (21:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
^°pinky°^
dobar post... kvalitetan...
18.10.2006. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
da, susret sa smrću. koja više nije apstraktna. već pogađa nekoga koga smo poznavali. nekoga tko je bio blizak nekomu, nama poznatome. takav susret uvijek nas pogodi. posebno prvi puta. no, nikad se ne navikneš.
i ja sam bila na pogrebu. ovoga tjedna. susjedi, koja je kroz godine postala draga prijateljica, bliska kao član obitelji. bila je nastavnica i lane ju je školsko zvono ispratilo u mirovinu. a ovogodišnje - u vječnost. bila je živa, pokretna. uvijek spremna pomoći. ispeći tortu za rođendan i svatove. nije dočekala ispeći rođendansku tortu svojim sinovima. ni mlađem ni starijem.
smrt nas uvijek pogodi. kao vlastiti gubitak. kao memento. vlastite smrtnosti.
na pogrebu bi trebalo slaviti život. onoga koji je život završio. i shvatiti poruku - otvoriti širom vrata životu.
carpe diem i svaki trenutak. koji nam je dat. poklonjen. kao najveća dragocjenost.
19.10.2006. (01:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saramia
alo... e pa neznam šta da kažem... o pravdi!... nemam riječi... o mrtvima ili živima.... svidjela mi se tvoja jedna rečenica:"...idem molit za žive a ne za mrtve...." svi mi kad odemo na mrtvačku misu molimo za mrtve al mislim da se onda al kao i na svim drugim misama i u molitvama trbe moliti za žive.....
a šta se tiće mog posta da je zbrkan... može bit.... inače se tako osječam u zadnje vrijem pa je moguće i da je on takav... pozdrav....
19.10.2006. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annah
znam kako se osječaš... ali nemožeš ništa poromjenit premalen si da bi se uopče trudio, tek nedavno nakon što mi je baka umrla sam shvatila kako smo zapravo bespomočni i beznačajni... moja baka, žena koja je podigla 3 generacije na svojim leđima, sada leži u vlažnoj hladnoj rupi... a živi samio u sječanju nas koji ostajemo... a to će se isto dogoditi i s nama... nemoj se uzrujavati, nemožeš ništa promjeniti, nempravdu moraš otrpiti...
19.10.2006. (11:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
UJEDINJENI BLOGERI
pa ja cu te ubacit ako oces...... samo radimo na razmjeni linkova ili banera
19.10.2006. (14:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rođena da griješi
i ja se pitam.....ima li pravde.......tako je i mojoj frendici nedavno umro frend iz osnovne......moždani udar......dečko od 17 god., sportaš.......ono fakat te ubije u pojam......a koliko je tek njih bolesnih....ali stvarno ozbiljno bolesnih.........ljudi oko mene......stvarno užas......ali eto tu se ne da ništa srediti.......nepravde će uvijek biti......
19.10.2006. (16:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lady_marmalade
Ajoj :(
Znam kako je meni bilo užasno teško kad je najboljoj frendici umrla nona(baka)... Užasno mi je bilo dat joj sućut jer kad sam je vidla jednostavno se nisam mogla smirit bez da plačem :(
Užasno.
Jedna moja ok frendica je prije mjesec dana učinila samoubojstvo. I to me isto tako totalno šokiralo :(
A šta ćeš--- život je takav. Nikad ne znaš šta je sutra...................... Zašto? :(
pozz................
19.10.2006. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kill me, I'm ugly
hej, bok, Angie mi kažed a si apmetan dečko, e, pa idem se bacit na posao i pročitat neke tvoje posteve....pozdrav!
19.10.2006. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Učenik Života
Život je pravedan,daje koliko daješ i ti,ali sistem nije pravedan koji ništa ne daje a i uzima zdravo za gotovo ono što ti toliko daješ.Mir s tobom...
19.10.2006. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annah
stavila sam te u linkove... ak ti smeta sam reci! čitamo se... pozzz
20.10.2006. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Tvoje ime znali su,znali svi,što su bar jednom
Ej...Ako se ne varam poslao si mi e-mail sa forum.com ili tako nešto,odgovorila sam ti...Nemam vremena sad čitat post,ali ću se vratit,jer su meni tvoji postovi super...Pozzz & kiss...
20.10.2006. (12:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Bluebell
HEY!
ODLICAN BLOG. A PRICA JE BAS DIRLJIVA.
SAMO TAKO NASTAVI.
BUDEM TE CITALA.
20.10.2006. (14:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Heartless Archangel
Znam da su ih zbrisale, samo mi se nije dalo.
20.10.2006. (19:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eyla_the_bitch
pozzzzzzzzz...Dobih od nekoga ovo, i sada sam radoznao da li e se ime tvoje
ljubavi pojaviti na monitoru tvog kompjutera. itaj ovdje ispod; tko zna...
Kada je djevojka tiha - misli na milijun stvari.
Kada djevojka ne reagira - duboko je zamišljena.
Kada te djevojka upitno gleda - pita se koliko dugo eš kraj nje ostati.
Kada djevojka odgovori: 'sa mnom je sve u redu' - onda ima grdne probleme.
Ako te djevojka prodorno promatra - pita se zašto je lažeš.
Kada djevojka spusti glavu na tvoje grudi, želi da zauvijek ostaneš kraj nje.
Kada te djevojka želi vidjeti svaki dan- sviaš joj se (voli te).
Ako djevojka kaže: 'Volim te' - ona to zaista i misli.
Kada djevojka kaže: 'Nedostaješ mi' - onda ne nedostaješ nikom na svijetu
vise nego njoj.
Pošalji ovo dalje na 15 adresa s tvoje liste ili eš doživjeti
ljubavnu nesreu.
U petak e te poljubiti neko tko te voli.
Ne smiješ prekinuti ovaj lanac!! Kopiraj tekst i onda ga zalijepi u
novo pismo da bi izbjegao
pojavljivanje udnih znakova prije teksta; zbog ega pismo postaje
neitko!
Trebaš ovo poslati u naredne 143 minute na 15 adresa i ako poslije
toga na F6 pritisneš vidjet eš na svom monitoru velikim slovima ispisano ime
tvoje ljubavi. udno, ali (kažu) istina je
20.10.2006. (19:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...