Komentari

sophiana.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • Irida

    draga moja neki ljudi su predisponirani za određene bolesti i nikad se ne razbole, neki imaju zdravu koreniku, a ipak se razbole, napravi testiranje radi svog duševnog mira, ali nemoj živjeti u strahu jer strah troši puno energije i onda se iscrpljeni doista razbolimo, ja od mladosti živim s ozbiljnom dijagnozom i po medicini sam mirno trebala čekati progresiju bolesti,invalidska kolica i sl. odreći se svega, rađanja i svega što ispujnava život i čini ga svrhovitim i smislenim......već tada sam svojim liječnicima rekla da se neću odreći života "u ime života", jer je to paradoks, živjet ću (i živim) punim životom pa koliko traje da traje....još sam tu, imam troje prekrasne djece (svaku trudnoću su mi htjeli prekinuti), nisam u invalidskim kolicima i samo se po mojoj tipizaciji tkiva vidi o kakvoj dijagnozi je riječ...da sam ih poslušala vjerojatno bih već bila na Mirogoju, ako ne od bolesti, a onda od tuge, jada i besmisla........može se živjeti i sa tako teškim suputnikom kao što su bolesti, sve je to dio života........

    avatar

    14.09.2006. (17:39)    -   -   -   -  

  • Sophiana

    Puno ti hvala Irida, mnogo znače tvoje riječi potpore- I uvjerena sam da me razumiješ onda o kojim osjećajima sam govorila u ovome postu. Radi duševnoga mira odlučila sam otići na testiranje jer takva sam osoba da bi me proganjalo sve dok me ne bo pojelo to neznanje. Rađe živjeti sa bolnom istinom nego u potpunome neznanju sa vječitim upitnikom. Ovako bih barem znala protiv čega da se borim i za koji život treba da živim.
    Neizmjerno ti hvala što te uvijek mogu naći.

    avatar

    14.09.2006. (20:09)    -   -   -   -  

  • Khalleb

    Zar nije lakše živjeti u ljušturi hladnoće? Moja je teorija sljedeća: Ako netko ne želi propadati, što duševno, što tjelesno, onda je najbolja preventiva štit hladnoće... Hladnoće prema problemima, iritantnim ljudima, i stvarima koje nas čine iznimno nervoznima.... Pozdrav!

    avatar

    15.09.2006. (07:20)    -   -   -   -  

  • niniane

    teško je, ali i vrlo hrabro, to što si odlučila napraviti. Definitivno je bolje živjeti s bilo kakvom istinom nego s vječnim pitanjem... Uostalom, velika je šansa i da nije ništa, zar ne? Ako testiranje otkrije da ne nosiš taj gen, mirna si:-) Ako (ne dao Bog, ali ipak...) bude suprotno, barem ćeš znati, nećeš se pitati, moći ćeš se bar na neki način pripremiti na to - koliko god zvučalo okrutno i grozno to što pišem. Naravno, ja bih najradije da je šansa da nemaš gen jednaka 100%, ali... Svejedno, držat ću ti fige.
    Uvijek je najgore ne znati... Bilo mi je dosta situacija - naravno, neusporedivih s ovim - u kojima sam bila gotova i saznati ono najgore, samo da saznam... Neću nikad zaboraviti kad je moja majka, kad sam imala možda 10 g., išla na operaciju tumora štitnjače za koju ja nisam ni znala, već su mi ostali ukućani nešto muljali i petljali na moja pitanja o tome gdje je mama - a kad smo joj otišli u posjetu u bolnicu i kad sam shvatila da je bila bolesna, a nije mi rekla - naljutila sam se na nju jako. Sjećam se da sam mislila, a što da je umrla, koliko bi mi dugo nakon toga svi lagali?... Grozno. A opet, razumijem i zašto mi nije rekla.
    Ipak bih uvijek radije odabrala istinu, kakva god ona bila. (hm, što jednom malom hipohondriću poput mene zaista puno znači... ;-))
    Potičem svaki rad na sebi, pa tako i tvoj... ne možemo znati što smo i kakvi smo ako se barem povremeno ne zaputimo u ta svoja unutarnja prostranstva...
    Pozdrav!:-)

    avatar

    15.09.2006. (13:57)    -   -   -   -  

  • Sophiana

    Ineluky, shvaćam šta mi želiš poručiti. Ali ne znam, osobno ne smatram da je lakše živjeti u ljušturi hladnoće. Vremenom onda postanem i sama ta ista ljuštura. Hladna. A to mi je jako odbojno. Ali zato preuzimam ovaj dio na sebe da zaista treba ostati hladan prema nekim situacijama i iritantnim osobama. I sačuvati sebe a ne dopustiti da te proždiru nebitne stvari svaki dan.
    Niniane, vidim ja da se ti ipak navraćaš na blogove :) Užasno je ovo sa tvojom mamom, zaista. Nisam znala da je bilo tako opasno, a znam da je štitnjača opasna kada počne zezati. Ajde, hvala Bogu pa je sve ispalo ok. Eto vidite, ako se jedna hipohondrica zalaže za sitinu pod svaku cijenu onda je sve jasno :))
    I naravno, ako jednom i saznamo tko smo i kakvi smo, postoje situacije također kao i vremena koja nas mogu udaljiti malo sa tog čvrstog stajališta. Preispitivanja nikada nisu odmogla. Možda jesu malo zakomplicirala stvar, ali su krajnja rješenja i odluke bile najkvalitetnije. Zalažem se za periodična putovanja u svoja dubinska prostranstva, pa nekada mislim radije nego odlasku doktoru :)

    avatar

    15.09.2006. (14:18)    -   -   -   -  

  • Adelina

    Dobro pročitajte. Hvala vam za informacije.
    mmorpg

    avatar

    01.10.2008. (11:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...