Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing


  • mirta

    Jako lijepo pišeš.... i doista su mi posebni tvoji postovi :))) BTB!

    avatar

    26.08.2006. (09:08)    -   -   -   -  

  • ANONIMAC

    Draga moja ovo je prekrasno napisano,toliko slikovito,topli i blisko kao da sam i sama s vama igrala tu meni nepoznatu kartašku igru...Ja sa svojim Mužićkom igram jamb često,a moja Bebačica stoji pored nas i zbraja točkice na kockicama.Neki trenutci su stvarno neprocjenjivi...Pozdrav veliki,zbog ljudi kao što si i ti bilo bi mi jako žao napustiti ovaj mali svijet koji još uvijek promatram s ružičastim naočalama (zato se tako i razočaram).Pozdrav veliki ti ostavljam

    avatar

    26.08.2006. (09:20)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    ma di ti, sestro po peru, nađeš takvu temu i pogodiš gdje boli i gdje paše :))) sjećam se takvih večeri, s roditeljima, a sad žalim za njima jer nemam s kim igrati. moj Najdraži ne voli gubiti i zato su sve igre na sreću ili na znanje u njegovoj kući zabranjene :(((

    avatar

    26.08.2006. (14:47)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Kako malo treba da se vrate sjećanja...a tako si ih lijepo opisala da sam se i sama počela prisjećati nekih vlastitih doživljaja iz djetinjstva :) Pozdrav ostavljam :)

    avatar

    26.08.2006. (17:03)    -   -   -   -  

  • Dobrobit i prava životinja

    Jako lijepo napisano :)

    avatar

    26.08.2006. (19:29)    -   -   -   -  

  • rozza

    prekrasno napisano.. zbilja je ugodno čitati te :) mislim da je to nekad bila omiljena igra moje mame, samo što je ona zove tabla.. uz jamb me vežu lijepe uspomene.. mi klinci iz ulice smo znali dane i dane provoditi igrajući tu igru :) ima tome sigurno 10-ak godina, ali su uspomene još svježe :) pozdrav!

    avatar

    26.08.2006. (20:16)    -   -   -   -  

  • melody

    Hvala na posjeti, komentaru i lijepim riječima na mom blogu...
    Bilo mi je ugodno u ovom tvom prostoru proputovati tvojim mislima pretočenim u riječi koje dijeliš s nama ... Na lijepa mjesta volim se vratiti i hoću ...
    Veliki pozdrav

    avatar

    26.08.2006. (22:32)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Nostalgičarko. Ti si poput vremeplova, vodiš nas u prošlost, podsjećaš na vremena koja prašnjava čuče negdje u nama. Mene je prabaka učila kartati. Prvo sedmice, kasnije šnaps. No, podsjetila si me i na slavonske pašnjake, konje, opojne mirise ljeta, ukusne kolače, kruha iz krušne peći, radijskih programa u večernjim satima (tada nisu imali televizor) i ... kartanja. Puno kasnije naučila sam belu, jamb, lupanje po biljarskim kuglama, fliperi... cijeli spektar društvenih igara. Danas se malo igram, ponekad bacim s klincima jamb na PC-u, sve se nešto elektroniziralo, ubrzalo, prošlost izgleda gotovo nestvarno, a opet, sve je počelo od sedmice...

    Iskreno se nadam da je glavobolja popustila, da se zub smirio, da ćeš (ili već jesi) uskoro biti kao nova.

    A avatar... to ti je ljepotica i zvijer. Meni najdraža bajka, a u životu sam počesto nalijetala na zvijeri... ono ljepotica... laskam sama sebi:_)))) Pozdrav!

    avatar

    27.08.2006. (00:14)    -   -   -   -  

  • borgman

    Dobra nostalgija:-) I priča o tabliću:-) Nekada davno sam znao i pravila te igre, ali sada..ne. A što se tiče lupoceta, propolisa i ostalih dobrih stvari, nadam se kako ti ne trebaju:-B

    avatar

    27.08.2006. (03:38)    -   -   -   -  

  • u ime...

    jamb!!! često znam reći da sam faks završila zahvaljujući jambu. cimerica i ja igrale bi ga u pauzi učenja. onda je igra postala važnija, pa smo "brzo" učile kako bi mogle igrati. predivno. hvala ti što si mi osvijestila tu sličicu. pozdrav

    avatar

    27.08.2006. (07:36)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Podsjetila si i mene na neka stara vremena. Nekada davno dok jos nismo bili toliko okupirani sa computerima ili smo bili vise posveceni jedni drugima, igrali smo razne igre sa kartama, covjece ne ljuti se, zaloga, prstena, igre slova i zaboravio sam ves sve nazive i vrste igara koje su nas zabavljale. Danas u ova jebena vremena, gledam svoje sinove , da nemaju computer i ps2 neznam cime bi se igrali.
    Meni bi recimo super bila jedna partija karata u skidanje, samo da ne igram sa muskarcom :)))

    avatar

    27.08.2006. (07:45)    -   -   -   -  

  • katrida

    ........sinoć sam pročitala post i pokušala se sjetiti svih društvenih igara koje su se igrale u mom društvu,znam da je jamb bio najomilijeniji,a za njim trešeta i briškula....pozravić......

    avatar

    27.08.2006. (09:57)    -   -   -   -  

  • brlje

    ne znam za tablanet, ali koju sentimentalnu vrijedost ta igra ima u tvom životu od neprocijenjive je vrijednosti... ona u tvom srcu priziva najsretnije i najveselije uspomene i zato je nikad nemoj prestati igrati i juniora uči njoj, da se sva ta toplina prenese i razvija u krugu obitelji! nadam se da ćeš sutra riješiti problem sa zubom! pozdrav!

    avatar

    27.08.2006. (17:57)    -   -   -   -  

  • trill

    Volim sve igre, pogotovo s kartama. Tablića sam puno igrala kao dijete i nedavno kad sam svoju djecu učila. Niti ja ga nisam zaboravila, samo sam se trebala malo podsjetiti. Moji doma su ga često igrali i uključivali i nas djecu. Nevjerojatno kako se na tabliću može brzo usavršiti matematika :)
    Ono što si pričala za djeda i baku i mene je na moje podsjetilo. Djed je jako volio Šnaps, znaš isto igra s kartama i po cijele dane smo ga kartali. Čim bi završila partija odmah bi uzeo karte u ruke i brzo brzo miješao da ja ne bi slučajno prestala :) Čak i kad sam postala odrasla, kad bi došla kod njih igrala sam Šnaps. Zanimljivo, za sve te godine, nikada nisam pobjedila Dedača. Sve ostale uvijek, ali njega nikad. Ali, čak i kako sam stalno gubila, nisam to doživljavala kao gubitak i da nije Dedač brže-bolje miješao karte, ja bih :)
    Hvala ti što si me na to podsjetila, to su stvarno lijepa i topla sjećanja :))

    avatar

    27.08.2006. (18:42)    -   -   -   -  

  • Mrtvi Grof

    aquaria,

    nisam se s ničijim nadimkom poigrao niti oponašam nečiji dizajn.
    nemojte suditi zatvorenih očiju, rekla mi je nedavno jedna osoba. sad ja to ponavljamm Vama.

    Ja sam ponosan svojih okova. ne sputavaju me, naučio sam letjeti s njima...
    rime nisu nužno zlo, i ne shvaćam otkud Vam to!

    avatar

    27.08.2006. (20:15)    -   -   -   -  

  • Jonathan

    Toliko uspomena lijepih...kako ih se samo lijepo prisjetiti...
    Uvijek nas razvesele, ili neke čak i rastuže...
    Osmijeh....

    avatar

    27.08.2006. (21:14)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Pjesma «Isprekidana, Bijela, Intenzivna...»
    bijaše moj komentar Vama. Zar opet?!
    Jest, opet se odigralo nešto u moćima
    i nemoćima pisanja. Hvala Vam.

    avatar

    27.08.2006. (23:17)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Hej, kako krasan post! Tako mami i u meni neke daleke mirise i događaje iako tu igru uopće ne znam igrati za razliku svih ostalih nabrojanih :)))

    avatar

    28.08.2006. (00:47)    -   -   -   -  

  • izvornade

    U ovom tvom lijepom opisu kartaških i ostalih igara u tvojoj obitelji, opisuješ ono najljepše što volim u tim igrama. A to je druženje, opuštanje, iskreno natjecanje, smijeh i duga lijepa i draga sjećanja na drage ljude i razgovore koje smo proveli uz igru.

    Znam neke kartaške igre, jamb, čovjeće ne ljuti se, šah... Tabliće ili kako ti kažeš tablanet sam zaboravio. I sve mi to ima smisla igrati dok su ljudi opušteni, uživaju i pokazuju sportski žar za pobjedom i znaju prihvatiti pobjedu i poraze (moram priznati da ne volim ni one kojima je sasvim svejedno kako igra teče). Ali kad netko počme divljati jer gubi ili kad netko spomene bilo kakav ulog (taman da su i šibice u pitanju) ja odustajem od igre. Ne radi se o novcu, već o životnom principu da su igre za igranje a ne za nerviranje i provociranje.

    avatar

    28.08.2006. (09:45)    -   -   -   -  

  • ledenaicy

    Nikada nisam bila osobiti ljubitelj bilo kakvih društvenih igara, nažalost, pa tako nisam niti naučila ovu tvoju igru.
    Ali nije ni bit u igri, zar ne? Bit je u prošlosti, dragim, malim, toplim trenutcima koji ponekad izvire iz neke najobičnije, svakodnevne situacije.
    Bit je u stvaranju takvih trenutaka sa svojom djecom, u budućnosti i sa unucima, kako bi se naše priče i osjećaji, dio naše duše, dijelili jednog dana sa nekim budućim naraštajima...
    Ja tako svatih, nadam se ne pogrešno.

    PS. Nadam se da je zubić ok, barem da je saniran i da ne boli. Nedavno sam prošla sličnu torturu i znam koliko to opterećuje...

    avatar

    28.08.2006. (11:37)    -   -   -   -  

  • portretsnova

    Prekrasno je biti dijete.
    I imati baku i djedu.
    I biti žena s takvim sjećanjima.
    Pozdrav. :-))

    avatar

    28.08.2006. (12:31)    -   -   -   -  

  • SMRT u zacaranoj dolini

    Vratih se drugačiji,
    Vratih se tiši,
    Vratih se više Vaš.
    Moja smrt mi lakše pada uz Vas...

    avatar

    28.08.2006. (14:59)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Doista lijepo pišeš, ometaju li te ove crtice u pisanju romana ili ti dobro dođu kao predah? Pitam jer mi se čini da se posljednjih dana previše trošim na vršljanje po blogovima i nemam volje za pisanje...
    Drago mi je da si me posjetila....pozdrav.

    avatar

    28.08.2006. (19:33)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Kao što vidite, aveti i inkarnacije su posvuda.
    Lako je uvidjeti da to nisam ja.
    Sada ćemo neko vrijeme zboriti
    Tajnim Kodom Prijateljstva kojeg oni ne znaju.
    Molim Vas, pripazite na link.
    Jedino u Začaranoj Dolini je pravi Grof V.
    Proći će ludilo. Hvala što ste uz mene.

    avatar

    28.08.2006. (21:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...