Draga Živa, lijepo, jednostavno i istinito sve si rekla. Budimo snažni i okrenimo i drugi obraz. Dodao bih recenicu koju cesto puta cujem a i u zivotu vidim da se nažalost obistinjuje. Roditelji putem djece zele ostvariti u zivotu ono sto oni nisu ostvarili, a to cesto puta znaci da lijece svoje frustracije. Zamolio bih te da pročitaš moj post od 10.07.2006., ponedjeljak "Drugi me mogu povrijediti onoliko koliko im ja dozvolim!!!".
10.08.2006. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teško je zadržati hladnu glavu i ne reagirati kad te počmu čupati za kosu, vući za nos, rastezati uši, prljati obraz. No, isplati se. Sve više vidim da osobe koje ružno govore o drugima najviše tada govore o sebi. Pravi ljudi neće nasjest na te priče. Možda kratkotrajno, no kad i sami dođu na red onda će shvatiti. Drago mi je da tebe i supruga sve ovo još više povezuje i daje dodatni elan da vjerujete u sebe i svoju sreću. Tu sreću nitko vam ne može oduzeti. Nekad mi se čini da čak ljudi ne trpe sreću vlastite djece pa im rade ono što su njima drugi radili: zagorčavaju život. Ne dajte se. Vjerujte i dalje sebi. Hvala ti na postu! Baš me veseli da si nazad!
10.08.2006. (13:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
22.08.2006. (08:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xxyy
Pozdrav! Ne poznam te, no kad sam pročitao kako se ti i muž nosite s tom situacijom nisam mogao a da ne napišem koju riječ. Iako imam preko 30 i mladu obitelj (doduše još bez prinove), moram ti reći da sam tek nedavno počeo progledavati kroz more te magluštine koja se može okarakterizirati kao frustracije kroz generacije. Naime, od najranijih dana sam slušao ovo o čemu ti pišeš i tek kasnije postao svjestan da se taj jad u dušama prenosio s majke na kćer koja je kroz zavjesu vlastite nemoći, straha i jada odgajala svoju djecu. I mada se majka jako trudi da sakrije te osjećaje mržnje prema svakome, mi djeca još nosimo te ožiljke. I ne znamo kada će potpuno zarasti. Ja sam dobio novu priliku, i sada bez obzira na ožiljke, nastojat ću graditi drugačije. Velika pomoć mi je savjet od jednoga dragog svećenika koji je uputio mojoj novoj obitelji mnogo ohrabrujućih riječi. Djelotvoran savjet je "ne dižite tonove kada međusobno razgovarate". To može pomoći jer se kroz to vježbamo mirno i argumentirano "svađati", a da ne vrijeđamo jedno drugoga nego da rješavamo stvari kako nadolaze. Puno sreće i Božjega blagoslova....
29.08.2006. (08:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
XXYY...hvala što si svoje misli podjelio ovdje. Suosjećam sa tvojim ožiljcima jer znam kako je nositi ih. Savjet "ne dižite tonove kada međusobno razgovarate" je izuzetno mudar. I znam njegovu smisao, ali u mom djetinstvu često je vladala tišina. Taj muk i tajac i nerazgovaranje među najbližim srodnicima probadali su me u dušu.Toliko puta poželjela sam da mogu vriskati!! A dijete uvijek misli da je ono za sve krivo... Kroz cijeli ovaj blog vodim neku unutarnju bitku sa svojim ožiljcima. Kroz cijeli svoj život borim se s nećim, ali se ponekad pitam zašto i da li sam na dobrom putu? Istina je da se ozračje i način na koji smo odgajani prenosi iz generacije na generaciju. Sve je to jedan začarani krug. Ponekad se istinski pitam mogu li uopće izaći iz njega i je li moja borba uzaludna. Volim svoje roditelje jako. Moji su. Jedno vrijeme sam vodila tešku bitku s prihvaćanjem njih samih kao takvih, ali tada sam shvatila koliko energije trošim na nešto što ne mogu izmjeniti. Ali mogu izmjeniti samu sebe i ozračje u svojoj vlastitoj obitelji. Majka sam četiri godine i vlastita uloga roditelja gradi me iz dana u dan. To je ta nova prilika o kojoj pričaš i koja nam je svima dana. Svi mi imamo izbora kako ćemo je iskoristiti. Samo kreni hrabro. Najteži je put uočiti i prihvatiti vlastite pogreške, ali i najsigurniji!
29.08.2006. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvornade
Draga Živa, lijepo, jednostavno i istinito sve si rekla. Budimo snažni i okrenimo i drugi obraz. Dodao bih recenicu koju cesto puta cujem a i u zivotu vidim da se nažalost obistinjuje. Roditelji putem djece zele ostvariti u zivotu ono sto oni nisu ostvarili, a to cesto puta znaci da lijece svoje frustracije. Zamolio bih te da pročitaš moj post od 10.07.2006., ponedjeljak "Drugi me mogu povrijediti onoliko koliko im ja dozvolim!!!".
10.08.2006. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more nade
Teško je zadržati hladnu glavu i ne reagirati kad te počmu čupati za kosu, vući za nos, rastezati uši, prljati obraz. No, isplati se. Sve više vidim da osobe koje ružno govore o drugima najviše tada govore o sebi. Pravi ljudi neće nasjest na te priče. Možda kratkotrajno, no kad i sami dođu na red onda će shvatiti. Drago mi je da tebe i supruga sve ovo još više povezuje i daje dodatni elan da vjerujete u sebe i svoju sreću. Tu sreću nitko vam ne može oduzeti. Nekad mi se čini da čak ljudi ne trpe sreću vlastite djece pa im rade ono što su njima drugi radili: zagorčavaju život. Ne dajte se. Vjerujte i dalje sebi. Hvala ti na postu! Baš me veseli da si nazad!
10.08.2006. (13:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more nade
Idem na godišnji. Tebi veseli pozdrav i pusa!
18.08.2006. (11:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvornade
Draga Živa, piši nam! Čekamo te!
22.08.2006. (08:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xxyy
Pozdrav! Ne poznam te, no kad sam pročitao kako se ti i muž nosite s tom situacijom nisam mogao a da ne napišem koju riječ. Iako imam preko 30 i mladu obitelj (doduše još bez prinove), moram ti reći da sam tek nedavno počeo progledavati kroz more te magluštine koja se može okarakterizirati kao frustracije kroz generacije. Naime, od najranijih dana sam slušao ovo o čemu ti pišeš i tek kasnije postao svjestan da se taj jad u dušama prenosio s majke na kćer koja je kroz zavjesu vlastite nemoći, straha i jada odgajala svoju djecu. I mada se majka jako trudi da sakrije te osjećaje mržnje prema svakome, mi djeca još nosimo te ožiljke. I ne znamo kada će potpuno zarasti. Ja sam dobio novu priliku, i sada bez obzira na ožiljke, nastojat ću graditi drugačije. Velika pomoć mi je savjet od jednoga dragog svećenika koji je uputio mojoj novoj obitelji mnogo ohrabrujućih riječi. Djelotvoran savjet je "ne dižite tonove kada međusobno razgovarate". To može pomoći jer se kroz to vježbamo mirno i argumentirano "svađati", a da ne vrijeđamo jedno drugoga nego da rješavamo stvari kako nadolaze. Puno sreće i Božjega blagoslova....
29.08.2006. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život je more...
XXYY...hvala što si svoje misli podjelio ovdje.
Suosjećam sa tvojim ožiljcima jer znam kako je nositi ih.
Savjet "ne dižite tonove kada međusobno razgovarate" je izuzetno mudar. I znam njegovu smisao, ali u mom djetinstvu često je vladala tišina. Taj muk i tajac i nerazgovaranje među najbližim srodnicima probadali su me u dušu.Toliko puta poželjela sam da mogu vriskati!! A dijete uvijek misli da je ono za sve krivo...
Kroz cijeli ovaj blog vodim neku unutarnju bitku sa svojim ožiljcima. Kroz cijeli svoj život borim se s nećim, ali se ponekad pitam zašto i da li sam na dobrom putu? Istina je da se ozračje i način na koji smo odgajani prenosi iz generacije na generaciju. Sve je to jedan začarani krug. Ponekad se istinski pitam mogu li uopće izaći iz njega i je li moja borba uzaludna.
Volim svoje roditelje jako. Moji su. Jedno vrijeme sam vodila tešku bitku s prihvaćanjem njih samih kao takvih, ali tada sam shvatila koliko energije trošim na nešto što ne mogu izmjeniti.
Ali mogu izmjeniti samu sebe i ozračje u svojoj vlastitoj obitelji. Majka sam četiri godine i vlastita uloga roditelja gradi me iz dana u dan.
To je ta nova prilika o kojoj pričaš i koja nam je svima dana.
Svi mi imamo izbora kako ćemo je iskoristiti.
Samo kreni hrabro.
Najteži je put uočiti i prihvatiti vlastite pogreške, ali i najsigurniji!
29.08.2006. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more nade
Veseli me jer vidim da si prisutna na interentu. Lijepo. Veliki pozdrav!
29.08.2006. (15:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...