Komentari

forsakenangel.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Midnight madness

    istina....uvjek se nešto ima za reć.....možda i previše toga..i zaista,DOGAĐA SE DA ME UMARA BITI ČOVJEK:)***

    avatar

    25.07.2006. (19:34)    -   -   -   -  

  • desert_rose

    ...ovo je tema o kojoj se ima toliko za reći...i može se pričati...i pričati...ali nakraju ispada da se jedino to i može...jer nemoguće je u svim osobama odjednom pokrenuti mehanizam koji bi promijenio čovjekovo gledanje na svijet...naprosto je nemoguće...utopijski...ali to ne znači da trebamo prestati pokušavati...krenuvši od sebe...jer mi smo jedino što možemo promijeniti...a onda možda i drugi nauče na našem primjeru...
    ...čovjeka ne bih usporedila s otokom...ni sa zemljom...rekla bih da je čovjek kapetan broda...kojim plovi morima...mirnim...olujnim...kako kad...a čovjekova je odluka hoće li biti sam na tom brodu ili će uzeti nekoga sa sobom...samo njegova...ne možeš pomoći čovjeku koji ne želi da mu se pomogne...takav je svijet...bojišnica...more...varljivo...nemirno...a čovjek mora naučiti upravljati svojim brodom...mora se naučiti boriti...jer nitko mu ništa neće servirati na pladnju...
    ...može se o toj temi pričati još mnogo...i povući neke druge teme...ali na neka je pitanja jednostavno uzaludno tražiti odgovor...ili ga nema...ili je previše odgovora...
    ...nakako smatram najbitnijim nastojati iskoristiti prilike koje nam se pružaju da pomognemo gdje god možemo...odživjeti svoj život najbolje što znamo...uspijevati i truditi se u malim stvarima...u onome što možemo promijeniti...jer svijet ne možemo...ali ako svatko napravi malu stvar...najmanju...kad se sve skupi...velika je stvar napravljena...
    ...toliko od mene...i onako sam se previše raspisala...
    ...pozdrave najljepše ostavljam... :*

    avatar

    25.07.2006. (22:34)    -   -   -   -  

  • dead angel

    zanimljiv post...da svi smo mi dio neke skupine...ali ipak čovjek je tako usamljeno biče...često ne shvačen...i pun boli...čovjek ne može živjeti bez prijatelja ali ipak i prijetelji jednom odu...rođeni smo i umrijet čemo sami...pozdrav

    avatar

    26.07.2006. (14:57)    -   -   -   -  

  • pogled

    Ponekad je teško, ali uvijek postoji razlog za osmijeh... Pozdravček...

    avatar

    27.07.2006. (00:22)    -   -   -   -  

  • portretsnova1

    Događa se ... ma evo osmijeh. :-))

    avatar

    27.07.2006. (07:41)    -   -   -   -  

  • mirisdunje

    "Nijedan čovjek nije Otok, sasvim sam za sebe;
    svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje, ako
    More odnese Grudu zemlje, Europe je manje,
    kao da je odnijelo nekakav Rt, Posjed tvoga
    prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka
    smanjuje mene jer sam obuhvaćen u
    Čovječanstvu; i zato nikad ne pitaj kome zvono
    Zvoni; Tebi zvoni." - JOHN DONNE

    Nije mi namjera bila ispravljati te, su ovo rijeci imenovanog pisca, a Hemingwey je to samo iskoristio da mu bude "osnov" romana "Kome zvono zvoni", kao "okosnicu" na kojoj je dalje razradio svoj prekrasan roman.

    I nisi pogrijesila temu, odlicno si napisala ovaj post, jer tek kad shvatimo da svi ljudi sve znaju, jedan covjek vrlo malo, da svi ljudi cine svijet, bez obzira na boju koze, jezik, vjeru, naciju....na bogatstvo i siromastvo u materijalnom smislu. Zavrsit cu jednom sentencom, koja stoji nalijepljena na mom radnom stolu....

    "Zaista, čovjek je najčudnovatije biće na svijetu. Htio bi da krstari poput orla, ali mu nedostaju krila. Htio bi raspolagati snagom lava, ali nema šapa. Užasno nesavršenog ga stvori, gospodaru! I za kaznu, pokloni mu još i razum i moć spoznaje vlastite bespomoćnosti." - Vladimir Bartol.

    Koliko se mi god tjesili time da smo drustvena bica, ipak, radjamo se sami i umiremo sami, a najveci dio zivota i provodimo u svojim samocama.

    avatar

    27.07.2006. (10:46)    -   -   -   -  

  • pogled

    Samo da ti ostavim pozdrav...

    avatar

    27.07.2006. (13:36)    -   -   -   -  

  • Who cares what you think...

    Ej...odličan post...odlična tema...pozzzz....:))

    avatar

    27.07.2006. (18:14)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Lijepo ste nas sve podsjetili na zamku samoće,
    na oholost povlačenja u svjetove iza svjetova.
    Spominjete velikane pera i prizivate moćne energije.
    Obasipate nas blagoslovom književnog hrama.
    Izazivate nostalgije. Pitanja. Sumnje.
    Toliko pripadanja, a na koncu samotnost.
    Čak i oni koji nas vole, teško će razumjeti.
    Oni samo osjećaju i rastjeruju mrak.
    Teško će Vam itko živ na svijetu odgovoriti.
    Ja pažljivo stavljam na oba kraja vage
    a to je kao da nisam rekao ništa.
    Ja nemam prava pretezati krajičke posuda
    u koje je mršavim prstima namjerila
    nešto staviti Gospođa Sudbina.

    avatar

    27.07.2006. (21:09)    -   -   -   -  

  • neni

    vidim.. obje smo u nekim životnim previranjima.. prebiranjima svijesti.. o smislu života :*

    avatar

    27.07.2006. (21:24)    -   -   -   -  

  • teuta

    Bok, draga...istinski si me zadivila ovim postom, prekrasno si sve opisala, tako iskreno i sadržajno s puno osjećaja. Znaš, često se osjećamo usamljeni, makar smo okruženi s mnogim ljudima, pa čak i onim bliskima. Nekad nam godi samoća, ali češeće pune...ne. Zato što smo mi ljudi društvena bića i ne osjećamo se ugodno u toj samoći. Često puta i sami smo krivi tome što se tako osjećamo jer ne dopuštamo drugima oko nas da budu uz nas....zbog svakakvih razloga. Pitaš se zašto se osjećaš sama...možda zbog svega pomalo...zbog određenog trenutka, straha, ne želeći pripadati nekome...itd. Ali sama, nisi drag moja. To je prava istina i činjnica...npr. tu na blogu...makar sjedila ti sama kraj kompjutora...svi mi koji te volimo čitati, dolazimo s radošću s tobom komuniciramo, dijelimo tvoja razmišljanja...itd. Često baš tada kad si u stvarnosti okružena mnogim ljudima, osjećaš se sama...ali čim ti možeš sa nekim podijeliti sve što je u tebi, više nisi sama...makar to bilo na ovakav način preko blogosfere. U vezi mog posta...draga...ne moraš nikako brinuti za to dali ćeš me slučajno s nečim uvrijediti, ja sam ti osoba koja se voli šaliti i to prvenstveno na svoj račun...Dakle, slobodno se smij mojim gafovima kojih zaista ima napretek. A sad...pred ogledalo...i polako se nasmiješi....jer nisi sama, s nama si draga. Laka ti noć...cmokkkkk.

    avatar

    27.07.2006. (21:32)    -   -   -   -  

  • black_widow

    dogadja se da me umara biti covjek....
    nekako sam samo za tu recenicu zapela i ne ide mi iz glave...tako je bolno istinita...da nisi covjek ne bi osjecao sto bi u nekim situacijama bilo lijepo i pozeljno...
    ja sam umorna sto sam covjek...ali se tjesim da ce to sve proci kao sto je i do sada prolazilo....
    inace...post ti je jako lijep i tema je super...ali ova zadnja recenica je nesto posebno...
    pozdrav

    avatar

    27.07.2006. (22:38)    -   -   -   -  

  • en1di0n

    Mi smo duhovna bica koja imaju ljudsko iskustvo. Zna bit malo zamorno da!

    avatar

    28.07.2006. (00:19)    -   -   -   -  

  • dodir tišine

    Predobar tekst.Uvijek nekako smetnemo sa uma da smo samo jedan mali dio ove veličanstvene cjeline...

    avatar

    29.07.2006. (14:07)    -   -   -   -  

  • Wearwolf

    " Dogada se da me umara biti covjek."Niti jedan čovijek nije otok.U zadnje vrijeme se pokušavam maknuti od svih.Nadam se da mi to nećeš zamjeriti.Nije to zato što si mi se nešto zamjerila već zbog toga što tražim sebe.Ne mogu razlučiti sebe od ostalih,ako se od njih ne maknem.Osim toga život mi se mijenja,ja se mijenjam.Međutim znam da nisam otok zato što imam tebe.A ako i jesam otok, tada si ti moje more.Hvala što si bila ovako dobra prijateljica ovih nekoliko godina.Nadam se da češ se pronaći sa vremenom.
    P.S.-Zovi ako ti ikada bude potreban netko da ti pravi društvo na groblju ili šumi.
    Se you in the woods!

    avatar

    30.07.2006. (03:24)    -   -   -   -  

  • lady

    divno! :))

    avatar

    28.11.2011. (00:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...