Kad svi osjećaji utihnu ostane praznina. Ipak, ta je praznina upravo bol. To dobro znam, jednostavno je tako makar mi to ne željeli priznati. Draže nam je uvjeravati se kako smo isprazni, a ne priznati da smo povrijeđeni i da nas boli. Na kraju se razočaraš jer shvatiš da oni ipak imaju utjecaj na tebe. Ali, nisi sama. Ima nas još puno koji živimo u mraku.
23.07.2006. (13:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ponekad nemir donosi mir. katkad, (ali za to treba nogo krvi bit roliveno putovima tvog života) se može shvatiti da i taj pritisak, ta bol, usamljenost imaju svoj smisao. ne pričam ti ja o tom kako će poslije sve biti dobro i bolje i te finte, nego o tom kako se to loše može iskoristiti. pritisak te ispuni, osjetiš kako pucaš po šavovima, no ne daš mu da te uništi, nego, na neki morbidni način, on.... godi, i ispuštaš pritisak lagano, kao što guma na biciklu pušta kod ventila.. sitan, šuštav zvukić zraka... ispusti taj pritisak u sebi, iskorsti ga za najbolje slike, najljepše riječi, najbolji oblik... ne za druge već za tebe, pa makar riječi bile od dva slova, slika tri crte na platnu, oblik samo grumen poluosušene gline na postolju, ali je tvoje, od tebe, zbog tebe i tebi svetinja.
usamljenost je prokletstvo koje se nije nadvilo samo na tebe. katkad mislim da sve ono što bi moglo malo biti suprotno od tog pojma jednostavno biva isisano iz mene kao da me sucubus opsjeda, i sve mi se čini da gubim tu bitku... ali moje tajno oružje je zgrabiti se u koštac s tim i okrenuti to protiv sebe samog, dok ja sastrane promatram. zavadi pa vladaj.
drž se i budi pozdravljena! Semper fidelis, carpe noctem!
NeVr1
23.07.2006. (14:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"ipak, sam netko, nešto na ovom prokletom svijetu i tako sam nevidljiva. Ironična, sarkastična, brutalna i nevidljiva,a ipak tako crna..."Crna i predivna.Još jedan predivan mračni tekst...sviđa mi se kako si opisala to beznađe i samoću.Prevrtanje po krevetu usamljenom u zagrljaju mraka, pitamo se ponekad zašto baš mi, zašto smo ponekad crniji od mraka i samotniji od samoće...Osjećamo nemir i želju prekinuti ga, bilo kako.Divno napisano...ostavljam topli pozdrav...
24.07.2006. (15:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hej girl..pa u onom komentaru si mi napisala da ti je trebalo 4 godine da ga preboliš..ali preboljela si ga.. ?? Ne daj se.. Ne želim ti sad tu nekakve babske mudrosti nasrati... ukratko 'life is a shit!' Mrziti život nije lako... ali svi ga mrzimo.. i ako to svi ne žele priznati..istina je.
24.07.2006. (17:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stina Svartsen
Kad svi osjećaji utihnu ostane praznina. Ipak, ta je praznina upravo bol. To dobro znam, jednostavno je tako makar mi to ne željeli priznati. Draže nam je uvjeravati se kako smo isprazni, a ne priznati da smo povrijeđeni i da nas boli. Na kraju se razočaraš jer shvatiš da oni ipak imaju utjecaj na tebe. Ali, nisi sama. Ima nas još puno koji živimo u mraku.
23.07.2006. (13:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neverone
ponekad nemir donosi mir. katkad, (ali za to treba nogo krvi bit roliveno putovima tvog života) se može shvatiti da i taj pritisak, ta bol, usamljenost imaju svoj smisao. ne pričam ti ja o tom kako će poslije sve biti dobro i bolje i te finte, nego o tom kako se to loše može iskoristiti. pritisak te ispuni, osjetiš kako pucaš po šavovima, no ne daš mu da te uništi, nego, na neki morbidni način, on.... godi, i ispuštaš pritisak lagano, kao što guma na biciklu pušta kod ventila.. sitan, šuštav zvukić zraka... ispusti taj pritisak u sebi, iskorsti ga za najbolje slike, najljepše riječi, najbolji oblik... ne za druge već za tebe, pa makar riječi bile od dva slova, slika tri crte na platnu, oblik samo grumen poluosušene gline na postolju, ali je tvoje, od tebe, zbog tebe i tebi svetinja.
usamljenost je prokletstvo koje se nije nadvilo samo na tebe. katkad mislim da sve ono što bi moglo malo biti suprotno od tog pojma jednostavno biva isisano iz mene kao da me sucubus opsjeda, i sve mi se čini da gubim tu bitku... ali moje tajno oružje je zgrabiti se u koštac s tim i okrenuti to protiv sebe samog, dok ja sastrane promatram. zavadi pa vladaj.
drž se i budi pozdravljena!
Semper fidelis, carpe noctem!
NeVr1
23.07.2006. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kob
... zagrebi žicom i sastruži kožu gnjilu ...
23.07.2006. (19:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kob
... zagrebi žicom i sastruži kožu gnjilu ...
23.07.2006. (19:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dodir tišine
"ipak, sam netko, nešto na ovom prokletom svijetu i tako sam nevidljiva. Ironična, sarkastična, brutalna i nevidljiva,a ipak tako crna..."Crna i predivna.Još jedan predivan mračni tekst...sviđa mi se kako si opisala to beznađe i samoću.Prevrtanje po krevetu usamljenom u zagrljaju mraka, pitamo se ponekad zašto baš mi, zašto smo ponekad crniji od mraka i samotniji od samoće...Osjećamo nemir i želju prekinuti ga, bilo kako.Divno napisano...ostavljam topli pozdrav...
24.07.2006. (15:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
what if there is a chance
Hej girl..pa u onom komentaru si mi napisala da ti je trebalo 4 godine da ga preboliš..ali
preboljela si ga.. ?? Ne daj se.. Ne želim ti sad tu nekakve babske mudrosti nasrati... ukratko
'life is a shit!' Mrziti život nije lako... ali svi ga mrzimo.. i ako to svi ne žele priznati..istina je.
24.07.2006. (17:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kikyo nikamura
Predivno napisano.
uživala sam lutajući u gustom mraku
ispletenog od tvojih riječi punih patnja i boli...
13.08.2006. (20:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...