Nemam djece. I, iskreno, smetao me taj osjećaj pretjerane brižnosti, ponekad sam imala osjećaj da mi roditelji glume. Danas, kada sam ''samostalna'', nedostaje mi osjećaj da će me netko nazvati na mobitel i pitati gdje sam, kada se vraćam kući i kakvi su mi planovi za sutra. Motor ili automobil nikada nisam imala (moji roditelji jesu) jer mi je to malo preskupo. Htjeli su mi kupiti, ali ja nisam to htjela. Radije sam potrošila taj novac na neko uređivanje i slično, nego na automobil. I troškovi bi bili veliki i konstantni (cca. 500 kn na mjesec+servis + popravci i slično). Ali znam je kada se dogodi neka nesreća-jedanput nas ej mama vozila sa sela kući. Bila je umorna. Neka je žena prolazila pješački, tj. 10 metara dalje od pješačkog i prvo je stala da pusti moju mamu jer je njem prelazak nepravilan. Ali kako je moja mama uvijek brižna prema pješacima, pustila je ona nju, da ne bi bilo. I tako bi-ne bi, krene žena i moja mama isto i puf! Jao………ali nije ona kriva, ali opet se to nije smjelo dogoditi (što i nije) Zatim me je automobil nekoliko puta udario dok sam vozila bicikl. No, ništa mi nije bilo, samo je automobil bio ulupljen, a moj bicikl ponegdje ogreban. Nitko ne može u potpunosti prokužiti djecu. Svi uvijek misle da će ispravit greške koje su radili njegovi roditelji, ali… ali prirodno je, ljudi su pojedinci, teško je da baš svatko bude pravi roditelj (ne onaj koji popušta i sve kupuje svojoj djeci, već i onaj koji kažnjavaju djecu-samo nikad se na zna u kojoj mjeri jer su i djeca različita.) Pozdrav
17.07.2006. (21:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@darla- ja ih isto nikad nisam volila- uvijek su mi se činili nesigurnima. Nisam nikad sjela ni na jedan motor čak ni kad sam bila mlada. Bok @ Lucy-svašta ti se izdogađalo jadnice moja, hvala Bogu da ti se nije ništa strašno dogodilo. Imaš pravo da je nekad bolje biti nepopustljiv za neke stvari, jer mislim da se onda spriječe neka loša događanja( vezana za- konkretno-motore)Ja sam upravo zbog toga uskratila zadovoljstvo motora mom mlađem sinu.Možda sam pogriješila, ali mi svejedno nije žao, a ni njemu ništa nije flilo( a i novčanik je ostao puniji!)
17.07.2006. (23:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na putu od kuće do posla (3,5 km) vidim tri vaze s cvijećem, a malo dalje još jedna. Sve mladi motoristi. Ali ja se ipak bolje osjećam na biciklu i skuteru nego u autu. Ali vozim sporo i oprezno. Pozdraw
17.07.2006. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
No, no...sjeti se sebe u tim godinama. I ti si vjerojatno odlazila od kuce, sjedala u neciji auto, ili cak svoj..i tvoji roditelji su prolazili taj isti scenarij. Ne samo ti, ne samo tvoji roditelji. Normalno je da svi roditelji brinu za svoju djecu. Moj savjet - svaki puta kada im pozelis ocitati bukvicu oko voznje, ili reci koliko brines, prvo se prisjeti da si upravo ti ta koja ih je odgojila. Ono sto oni znaju imaju nauceno od tebe i tonikad nece zaboraviti. Oni nisu postali stranci. Oni su samo malo narasli. I i dalje su ista djeca koju ti poznajes.Sve sto si ih naucila oni imaju u svojoj glavi, i sve to jako dobro znaju. Ta cinjenica bi ti trebala dati dovoljno sigurnosti da znas da su dovoljno lijepi, pmaetni, i da im torbe nisu u glavi, nego na ramenima sa ocima sirom otvorenima uz stalan oprez zbog mogucih opasnosti :)
19.07.2006. (15:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Brenky- SRCE je prekrasno-velika pusa Tebi. @ simonne- u moje vrijeme je bilo malo drugačije, ja sam imala izlaz samo do 20 sati. ako nisam došla na vrijeme kući tata bi me išao tražiti. No to ne znači da nismo i mi u to vrijeme imali kojekakve "cirkuse". Konkretno , ja sam znala reći da imam dodatne sate u školi , a ustvari sam išla na ples. No to je mama uvijek znala,tako smo samo tatu malo " varale" . Moji dečki su bili jako pažljivi u prometu, nisu pravili velike cirkuse, a imala sam i povjerenja u njih , no ipak mi je trebalo vremena da se prepustim snu dok ne dođu kući iz "života". Mislim da to svaki roditelj prolazi. Bok.
19.07.2006. (23:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ruby Nelle
ja mrzim motore i nikad ne bih sjela na jedan.. nikad...
15.07.2006. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lucy
Nemam djece. I, iskreno, smetao me taj osjećaj pretjerane brižnosti, ponekad sam imala osjećaj da mi roditelji glume. Danas, kada sam ''samostalna'', nedostaje mi osjećaj da će me netko nazvati na mobitel i pitati gdje sam, kada se vraćam kući i kakvi su mi planovi za sutra.
Motor ili automobil nikada nisam imala (moji roditelji jesu) jer mi je to malo preskupo. Htjeli su mi kupiti, ali ja nisam to htjela. Radije sam potrošila taj novac na neko uređivanje i slično, nego na automobil. I troškovi bi bili veliki i konstantni (cca. 500 kn na mjesec+servis + popravci i slično). Ali znam je kada se dogodi neka nesreća-jedanput nas ej mama vozila sa sela kući. Bila je umorna. Neka je žena prolazila pješački, tj. 10 metara dalje od pješačkog i prvo je stala da pusti moju mamu jer je njem prelazak nepravilan. Ali kako je moja mama uvijek brižna prema pješacima, pustila je ona nju, da ne bi bilo. I tako bi-ne bi, krene žena i moja mama isto i puf! Jao………ali nije ona kriva, ali opet se to nije smjelo dogoditi (što i nije)
Zatim me je automobil nekoliko puta udario dok sam vozila bicikl. No, ništa mi nije bilo, samo je automobil bio ulupljen, a moj bicikl ponegdje ogreban.
Nitko ne može u potpunosti prokužiti djecu. Svi uvijek misle da će ispravit greške koje su radili njegovi roditelji, ali… ali prirodno je, ljudi su pojedinci, teško je da baš svatko bude pravi roditelj (ne onaj koji popušta i sve kupuje svojoj djeci, već i onaj koji kažnjavaju djecu-samo nikad se na zna u kojoj mjeri jer su i djeca različita.)
Pozdrav
17.07.2006. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
furuna
@darla- ja ih isto nikad nisam volila- uvijek su mi se činili nesigurnima. Nisam nikad sjela ni na jedan motor čak ni kad sam bila mlada. Bok @ Lucy-svašta ti se izdogađalo jadnice moja, hvala Bogu da ti se nije ništa strašno dogodilo. Imaš pravo da je nekad bolje biti nepopustljiv za neke stvari, jer mislim da se onda spriječe neka loša događanja( vezana za- konkretno-motore)Ja sam upravo zbog toga uskratila zadovoljstvo motora mom mlađem sinu.Možda sam pogriješila, ali mi svejedno nije žao, a ni njemu ništa nije flilo( a i novčanik je ostao puniji!)
17.07.2006. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Na putu od kuće do posla (3,5 km) vidim tri vaze s cvijećem, a malo dalje još jedna. Sve mladi motoristi. Ali ja se ipak bolje osjećam na biciklu i skuteru nego u autu. Ali vozim sporo i oprezno. Pozdraw
17.07.2006. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BW
__@@@_____________@@@
_____@@@@@@_______@@@@@@@
___@@@@@@@@@ @@@@@@@@@@
__@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@
_@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@
_@@@@@@@@@@@@@@@ @@@@@@@@
__@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@
___@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@
____@@@@@@@@@@@@@@@@ @@
_____@@@@@@@@@@@@@@@@
______@@@@@@@@@@@@@@
________@@@@@@@@@@@
_________@@@@ @@@@@
__________@@@@@@@
___________@@@@@
____________@@@
_____________@@
_______ _______@
19.07.2006. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
simonne's diary
No, no...sjeti se sebe u tim godinama. I ti si vjerojatno odlazila od kuce, sjedala u neciji auto, ili cak svoj..i tvoji roditelji su prolazili taj isti scenarij. Ne samo ti, ne samo tvoji roditelji. Normalno je da svi roditelji brinu za svoju djecu. Moj savjet - svaki puta kada im pozelis ocitati bukvicu oko voznje, ili reci koliko brines, prvo se prisjeti da si upravo ti ta koja ih je odgojila. Ono sto oni znaju imaju nauceno od tebe i tonikad nece zaboraviti. Oni nisu postali stranci. Oni su samo malo narasli. I i dalje su ista djeca koju ti poznajes.Sve sto si ih naucila oni imaju u svojoj glavi, i sve to jako dobro znaju. Ta cinjenica bi ti trebala dati dovoljno sigurnosti da znas da su dovoljno lijepi, pmaetni, i da im torbe nisu u glavi, nego na ramenima sa ocima sirom otvorenima uz stalan oprez zbog mogucih opasnosti :)
19.07.2006. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
furuna
@ Brenky- SRCE je prekrasno-velika pusa Tebi. @ simonne- u moje vrijeme je bilo malo drugačije, ja sam imala izlaz samo do 20 sati. ako nisam došla na vrijeme kući tata bi me išao tražiti. No to ne znači da nismo i mi u to vrijeme imali kojekakve "cirkuse". Konkretno , ja sam znala reći da imam dodatne sate u školi , a ustvari sam išla na ples. No to je mama uvijek znala,tako smo samo tatu malo " varale" . Moji dečki su bili jako pažljivi u prometu, nisu pravili velike cirkuse, a imala sam i povjerenja u njih , no ipak mi je trebalo vremena da se prepustim snu dok ne dođu kući iz "života". Mislim da to svaki roditelj prolazi. Bok.
19.07.2006. (23:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...