Komentari

killtoy.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Amberka

    eh, eh...isto jako slabo kontaktiram s ljudima iz osnovne, s nekima se ni ne pozdravljam čak, a sad scve slabije i s ljudima iz srednje...i sve me manje i manje to dira, bolje je biti usmjeren na budućnost nego na prošlost...nakon nekog vremena izgubi se sve zajedničko što si s ljudima dijelio, dođu drugi prijatelji i malo ti kompenziraju gubitak starih...pa, i ja sam danas doma, i ne pada mi teško...a sad ti se idem javit na icq :)

    avatar

    29.04.2006. (23:27)    -   -   -   -  

  • darchi

    ja nisam nikad imala to društvo iz ulice,imala sam najbolju frendicu,tj.još uvijek ju imam,al istina da mi se društvo mijenja,u osnovnoj je jedno,u srednjoj drugo i sad je sasvim drugo... to je normalno... u svakoj dobi ti netko drugi bolje odgovara...ali znam kako je to kad odjednom nemaš praktički nikoga s kim bi otišao van,s kim bi se mogao nešto dogovoriti a da se ne izjalovi...

    avatar

    30.04.2006. (14:58)    -   -   -   -  

  • revan's thoughts

    Sjecam se, kad sam isao jos u osnovnu skolu, park iza zgrade bio je pun djece. Djece koju sam poznavao, koja su poznavala mene. I znao sam svaki dijelic tog parka, znao sam sve klince koji bi zivjeli po zgradama, kucama.... Toliko bi visio vani da sam imao dojam da doma dolazim samo jesti i spavati (i uciti naravno. (: ). Svaka livada je bila nasa, svako brdo, sve stazice su imale imena, znalo se najbolje mjesto za sakriti, znalo se kroz cije dvoriste se mora brzo trcati da te sused ne ulovi.... Vecina ljudi, tih nekad klinaca, i dalje zivi na poznatim adresama. Sretnemo se, ali rijetko i pozdravimo. Drustvo iz osnovne se raspalo, kao i ono iz srednje. Danas se neka druga djeca igraju u tom parku, neki drugi penzioneri im nedaju da sjednu na klupe, druga djeca skacu pred aute za loptom na ulici....ali puno, puno vise djece visi doma na kompovima, u stubistima razmjenjuju slicice, u mraku po klupicama piju i puse.....a kako sam ja samo trcao doma cim bi se svjetla upalila.... Vidim ponekad djecu na igralistu kako igraju nogomet...mozda ima nade za njih..... Ali se sve skoro svelo da vise nikog ne poznajem u kvartu....a svaku curu sam znao gdje zivi, kad izlazi van, s kim je..... Da sad odem u park, sjednem na klupu, osjecao bi se kao stranac. Iako istim zarom gledam stazice, klupe, igralista koje smo napravili.....mozda ce sve biti bolje kad se prosecem s nekom dragom osobom po njemu jednog dana.... Ali drustvo je sad negdje drugdje.... U srednjoj smo izlazili svi na ista mjesta, danas se to raspalo.... Na fakultetu su ljudi zauzeti drugim stvarima, ovi koji rade cekaju samo vikende da se odvuku u neki diskac.... Sto blog tu moze uciniti? Par blog-druzenja, mozda upoznas ljude slicnih stavova, slicnih ideja... Ali znaj da su to ljudi stranci, koji vec imaju svoj zivot, s kojim se ne poznas puno... Ja sam za da se mozda malcice organiziramo, pa izadjemo koji vikend vanka.... Ako ces stalno govoriti "ma, budem sljedece subote", mjesec dana ce brzo proci.... Zar treba cekati ljeto? Zasto ne izaci srijedom? Jarun je pun ljudi.... Sad kad ti seka polozi vozacki, bit ce vozikanja po gradu.... ((:

    avatar

    30.04.2006. (17:14)    -   -   -   -  

  • Dani i dani nizat će se jednolično u beskraj, a on

    Imaš pravo. I moje društvo iz ulice je na "bok", a što je najgore (ili najbolje) s nekima čak niti to. Kako bi rekli: Čudni su putevi Gospodnji! Ali evo, ja sam jučer bila na roštiljanju i potpuno slučajno tamo se našla cura iz moje osnovne. Lijepo smo porazgovarale o starim vremenima i o pogledima u budućnost. Baš mi je bilo drago. Ljudi se mijenjaju

    avatar

    01.05.2006. (09:50)    -   -   -   -  

  • ...shvati me...

    To je valjda većinom tako...i ja sam imala ekipu s ulice...al sad smo jedva na "bok bok"... Čak sam i s jednom od best frendica iz osnovne samo na par riječi, a idemo skupa u razred... I ona se promjenila, i ja sam... Ljudi konstantno izlaze i ulaze iz našeg života, a tek poslije faxa shvatiš ko su ti pravi prijatelji...

    avatar

    01.05.2006. (11:37)    -   -   -   -  

  • Studentske kronike

    evo da ti se i ja javim i pozelim zi srecu u pisanju... a za drustvo... hmmm... a recimo da ja imam drustvo iz srednje jer kada si u drugom gradu na faksu jednostavno ostanes dobar sillom prilika... ali ipak nije to, to... ali nasao sam ja tu u zg mnogo cool ljudi koji su mi postali kao zrak, jedna od njih je i butterfly, sad ce joj opet ego narasti, a zahvaljujuci njoj sam i upoznao vas i zakon ste mi... I zahvalio bi ti se na tamburi... Otkrio sam svoj skriveni talent.... Hvala!! :)

    avatar

    01.05.2006. (19:19)    -   -   -   -  

  • D.S.O.

    Svidja mi se kako pišeš i o čemu razmišljaš... vjerujem da potraga za nečim će uvik biti prisutna u životu.. a posebno kako je Proust reko: Potraga za izgubljenim vremenom.

    avatar

    02.05.2006. (17:49)    -   -   -   -  

  • ja sam stvarno sretno dijete...:)

    a gle, to uvijek tako bude, polako se prijatelji gube u svakodnevnom životu, al oni do kojih ti je stalo nikad neće otići.. uvijek ćeš moći za njih odvojit vremena... ali glavna stvar kod prijeteljstva je koliko si spreman sebe dat... znaš one šugave izreke - vrijeme prebrzo prolazi... e pa da, tako je, i zato treba sve to iskoristit najbolje što možeš :) i tako, opet ja pričam besmislice :) al eto, ukoliko želiš ja znam za par dobrih koncerata sad uskoro pa eto ako želiš ići javi se slobodno :))

    avatar

    02.05.2006. (23:08)    -   -   -   -  

  • maja

    ehej:) ma znam... ah ta ulična prijateljstva, bila su slatka, ja sam bila jedina cura u takvom jednom društvu, onda smo malo odrasli i skužili da se..heh...eto ti ga na, razlikujemo, pa sad... danas smo si na bok ali i popričamo zovemo se na kave ali zaboravimo ili je to ipak ovo što ti pričaš, ne znam... ma ajmo se mi svi fino naći i svirati tamburice i gitare:D pozdrav:)

    avatar

    05.05.2006. (01:09)    -   -   -   -  

  • Ribac

    i što sada reći nakon svih oih komntara? teško je naći nekoga tko će se mjenjati u istom smijeru kao i ti...

    avatar

    05.05.2006. (16:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...