uopće nije previše... ali osobama koje nas okružuju jest previše, na njihov nesvjestan način... brinu se da nas nešto tišti i onda pomisle kako ne želimo to podijeliti s njimam, a svi mi ponekada volim ostati samo u tišini, kada čujemo i vlastite misli kako nam se obraćaju, kako razgovaramo s njima, kako se smijemo s njima kako plačemo s njima... btw hvala na komentaru ;)... super ti je blog
30.04.2006. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jako...jako divno... ja te ne osudujem... vlastiti svijet... masta i stvarnost... odmaknuti od buke svakodnevice i samo osluškivati tišinu dok misli ispunjavaju prostoriju, dok te okružuju... u tako malo redova kažeš tako puno...barem se meni tako čini... mislim da osoba koja te voli može biti s tobom i u tišini .... uživaj!!!!
02.05.2006. (18:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne dopusti im da unište tvoje trenutke... samoća je divna, pogotovo za smiriti uzburkane misli... prijatelj je onaj koji zna ponekad sjediti u tišini...a da ta tišina ne postane neugodna... dodiri ponekad govore više od riječi, zar ne?
03.05.2006. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dominantna
Ne,ne tražiš. Ali ljudi najčešće nisu navikli biti sami,i to im je problem. A ja to obožavam...obožavam u svoja četri zida slušati svoje misli...da..
29.04.2006. (01:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*vanila*
Ti znaš da te ja razumijem,imam i ja takvih trenutaka i to volim.Danas te zovem,kissich.
30.04.2006. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
apocalypse
uopće nije previše... ali osobama koje nas okružuju jest previše, na njihov nesvjestan način... brinu se da nas nešto tišti i onda pomisle kako ne želimo to podijeliti s njimam, a svi mi ponekada volim ostati samo u tišini, kada čujemo i vlastite misli kako nam se obraćaju, kako razgovaramo s njima, kako se smijemo s njima kako plačemo s njima... btw hvala na komentaru ;)... super ti je blog
30.04.2006. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
laganica
to što tražiš, na to imaš pravo.... TAKE CARE ;)
01.05.2006. (15:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bexica in wonderland
jako...jako divno... ja te ne osudujem... vlastiti svijet... masta i stvarnost... odmaknuti od buke svakodnevice i samo osluškivati tišinu dok misli ispunjavaju prostoriju, dok te okružuju... u tako malo redova kažeš tako puno...barem se meni tako čini... mislim da osoba koja te voli može biti s tobom i u tišini .... uživaj!!!!
02.05.2006. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
delirij
ne dopusti im da unište tvoje trenutke... samoća je divna, pogotovo za smiriti uzburkane misli... prijatelj je onaj koji zna ponekad sjediti u tišini...a da ta tišina ne postane neugodna... dodiri ponekad govore više od riječi, zar ne?
03.05.2006. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...