Komentari

samomisli.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • Friva

    Joj, vidim da ti fali ti zadnji post. Valjda će ga vratiti. Što se tiče problema nisam sigurna u koju skupinu spadam. Sigurno ne u onu gdje ljudi ne znaju što znači ta riječ. Nekada sam u boljoj formi, a nekada ne u rješavanju problema. Valjda je to ljudski. Pozdrav i pusa!

    avatar

    07.03.2006. (09:15)    -   -   -   -  

  • Omnia mea mecum porto

    Moram komentirati novi dizajn bloga, prekrasan je i baš ti paše...

    avatar

    07.03.2006. (11:28)    -   -   -   -  

  • pastir

    I šta da ja sad kažem? Odakle da krenem i kako da počnem? Toliko toga bi te pitao, toliko vikao. Ma ne bi vikao, samo mi se rimuje. Gdje je nestao post donji? Dal sam dobio kakvu nagradu? Zašto te muče iste stvari ko mene i to u isto vrime? Odgovore šaljite u pisanom obliku u javnost il tajnost kako vam draže. Hvala

    avatar

    07.03.2006. (13:04)    -   -   -   -  

  • Sunčica

    Nedavno sam osvojila "zlato u kombinaciji" svih kategorija (ne)rješavanja problema. Možda je to posljednja ili još jedna kategorija koju bih pribrojila tvojoj izvrsnoj podjeli. To je naime ona kategorija u kojoj čovjek iscrpljen od svih pokušaja da riješi svoj problem, a bez ideje o izvedbi riješenja, počne grozničavo posezati za svim načinima kojih se može sjetiti. Onim iskušanim i onima koji to još nisu. Možda si izostavila još jednu; one koji se ne boje tražiti savjet od dragih ljudi. To su oni isti koji će, u nekoj drugoj prilici, dragim ljudima pružiti nesebičnu pomoć u teškim trenucima. To si ti.

    avatar

    07.03.2006. (14:28)    -   -   -   -  

  • alkion

    Definitivno sebe svrstavam u drugu grupu. Jednostavno nemam vremena za drugačije razmišljanje i življenje. Lično smatram da ova razmatranja i načini rješavanja problema spadaju u razmatranja karaktera svake osobe. Od kad znam za sebe morao sam se suočavati i samostalno rješavati skoro sve u svom životu. Jedinu manu u tom mom rješavanju problema vidim u tome što sam vrlo nestršljiv doći na kraja i pri tome vrlo malo pažnje poklanjam svojoj osobnoj sigurnosti (vrlo sam sklon samoozleđivanju svim vrstama alatki - za sada dosta bezazleno). :)))

    avatar

    07.03.2006. (14:44)    -   -   -   -  

  • alkion

    ...nestrpljiv doći do kraja (eto čak sam i u kucanju brži mozgom nego prstima). :)))

    avatar

    07.03.2006. (14:47)    -   -   -   -  

  • tipkojisjedi

    Imam dobar recept za rjesavanje problema....... 1) Vozim slalom između njih! .....2) Ako se problem ne može zaobići pomislim da ce ga vrijeme rijesiti (tepih) ili se zapitam što bih savjetovao prijatelju koji je u toj situaciji (za drugoga imamo uvijek dobro i brzo rješenje!!!). ............... Stvari su vrlo zamršene. Stvari su vrlo jednostavne. Ovisi o tome kako ih gledamo. - rekao je jedan indijski premijer (Desai?).........Pozdrav!

    avatar

    07.03.2006. (21:47)    -   -   -   -  

  • beštijica

    Ja svoje probleme ne znam ignorirati. Ne želim ih ignorirati. I volim stajati pred njima dok ih ne riješim. Ne ide mi guranje pod tepih iako ponekad to uopće nije loš način rješavanja problema. Neki od njih se zaista riješe s vremenom...

    avatar

    08.03.2006. (01:13)    -   -   -   -  

  • alkion

    Sretan dan žena. :)))

    avatar

    08.03.2006. (09:10)    -   -   -   -  

  • uspomena

    @svima koji su brinuli zbog nestanka mog zadnje posta - vratila sam ga! Bila bi to prevelika rupa u hrvatskoj suvremenoj blogografiji :-))) @pastirče, dobio si nagradu. To ću ti uručiti na onoj kavi koja samo što nije. I ne muče tebe iste stvari kao mene u isto vrijeme, nego mene muče iste stvari kao tebe u isto vrijeme :-))) @erich2, prijatelji su često dobri rješavatelji naših broblema. Čak i kad ih ne mogu zapravo riješiti, pomaže što znamo da bi učinili sve da nam pomognu. @Sunčica, ne znam kako sam dosad živjela bez tvojih komentara :-))) @Alkione, hvala na čestitci.

    avatar

    08.03.2006. (15:07)    -   -   -   -  

  • baš ja

    Sve bi bilo lako rješivo kad iza problema ne bi stajali ljudi. Problem je uvijek posljedica nekog narušenog odnosa. Ja bi isto, ponekad, neke ljude najrađe gurnula pod tepih, pa kad vidim da sam u toj nakani nemoćna, odlučim tamo maknuti barem problem. I onda se u toj svojoj nemoći ipak osjećam barem malo moćno. A i to je isto važno :-)

    avatar

    08.03.2006. (18:08)    -   -   -   -  

  • misko

    Ma vidi: baš imam problem! I počinjem ga rješavati večeras u 20 i 30, a pojavio se jučer u 14 sati. U koju kategoriju spadam? Pozdrav!

    avatar

    08.03.2006. (19:57)    -   -   -   -  

  • Tajanstveni osvetnik

    jedini pravi problem koji priznajem bio je oblikovan u ovoj rečenici : "Houston, we have a problem..." Sve ostalo da se još i lakše riješiti.

    avatar

    08.03.2006. (21:24)    -   -   -   -  

  • pegy

    Sviđa mi se kako si ovo raščlanila. Zapravo volim analize, mislim da one mogu riješiti puno problema. Da, osim što iz vlastitog iskustva znam da ih ponešto mogu i skupiti. :)) Čini mi se da sam u ovoj kategoriji u kojoj si spominjala većinu. Onoj u kojem povremeno postajem onaj koji gura pod tepih. :) Ali kakav god da problem imam, nisam od ljudi koji radi vlastitih problema nameće neku tmurnu atmosferu. Jer ili odmah kažem ono što me tišti, i to prilično bučno i kreštavo, ali bez učestalog dramatiziranja i ponavaljanja, ili pak šutim, kuham iznutra i pošteđujem okolinu baš svega. U svakom slučaju, nadam se da ćeš uspjeti riješiti problem koji je bio povod, ako ne i uzrok ovom postu. :))

    avatar

    08.03.2006. (22:31)    -   -   -   -  

  • Vedrana

    pronalazim se :) jako dobar post, stvarno!

    avatar

    09.03.2006. (10:30)    -   -   -   -  

  • misteriozo

    kad malo bolje razmislim, u trenutcima kad nisam bio u stanju ništa rješavati, odnekud mi je došla snaga i unatoč svemu, stvari sam rješio bez problema. pitam se kako mi je to uspjelo? ne znam, do danas mi nije jasno. a da nekad guram probleme pod tepih, u nadi da će nestati, e u tome sam pravi majstor :)

    avatar

    09.03.2006. (18:10)    -   -   -   -  

  • predodređena

    Mislim da se dosta dobro nosim s problemima. Kad ih imam, onda ih pokušavam odmah riješiti. Ne bih mogla podnijeti da znam da kako ima nešto ispod tepiha. Pozdrav!

    avatar

    12.03.2006. (14:47)    -   -   -   -  

  • D'L

    dosta sam dugo spadala u skupinu poricatelja, ali ponosno objavljujem da vise ne pripadam tamo!!! ne znam u koju skupinu spadam i osobno se ne volim svrstavati :)..... nastojim na probleme gledati kao na izazove i prevladavati ih jedan po jedan, iako i ja imam izleta u poricanje..... ipak, kada pogledam u sebe, sve je tu, na površini, odavno nisam nesto potisnula.... jednostavno zato sto sam to jaaaako dugo radila, i sada me je strah toga sto poricanje donosi sa sobom....

    avatar

    12.03.2006. (15:20)    -   -   -   -  

  • Rock Roll

    Nakon dana razmišljanja što napisati na ovaj post, napisao sam kilometarski komentar pa ga odlučio ne poslati. Pričali smo o tome, i znaš što mislim, a ne želim to ovdje pisati. U svakom slučaju, ne mislim da ti spadaš u skupinu koja gura pod tepih, dapače.

    avatar

    13.03.2006. (10:54)    -   -   -   -  

  • igoric

    joj, obozavam taksonomiju i sistematiku. dakle, uza sve ograde zbog pogresaka u jeziku koji ne poznajem, islo bi ovako: Homo Difficultas ululatus (dakle onaj koji neprestano jadikuje), Homo Difficultas vaco (onaj koji u njima oskudijeva), Homo Difficultas alia (onaj kojemu ih rjesavaju drugi); Homo Difficultas subvestis (onaj koji ih gura pod tepih). Dodat cu i vrste koje nisu decidirano navedene, ali su slicne potonjoj: Homo Difficultas simulo (onaj koji se pretvara da ih nema) i Homo Difficultas timeo (onaj koji se problema boji) Pronalazanje i klasifikaciju podvrsta i varijeteta ostavljam buducim narastajima... :) A ozbiljnije, problemi zapravo zaista ne postoje. Postoje samo situacije u kojima ne mozemo (rijetko ali dogadja se), ne znamo (nesto cesce, ali uglavnom jer o situaciji ne promislimo dovoljno i/ili slusamo druge i/ili...) ili se ne usudjujemo (90posto slucajeva) izabrati ispravan put.

    avatar

    13.03.2006. (22:25)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Hmm, sad ja razmišljam u koju bih se kategoriju svrstala. U onu koja voli stavljati na papir, svakako! Aha, da...Slažem se da to sve najčešće ovisi o trenutku, o duhovnoj kondiciji, kao što si napisala. ;)

    avatar

    14.03.2006. (22:30)    -   -   -   -  

  • trill

    Ne guram baš probleme pod tepih, ali se niti ne opterečujem previše s njima. Nekima ljudima je sve problem i onda im se glava napuni koječim i imaju višak. Nemaju kamo s tim, pa ili puknu ili ih prebacuju na nekog drugoga ili guraju pod tepih. Treba razlučiti što ustvari je problem i onda se uhvatiti u koštac s time. Samo to odlučivanje nije lako, ali to je prvi, važan korak ka rješenju :)

    avatar

    15.03.2006. (14:43)    -   -   -   -  

  • tipkojisjedi

    Nekada ljudi nisu imali tepihe! Sada to izgleda kao prednost!

    avatar

    16.03.2006. (17:37)    -   -   -   -  

  • Erich2

    A što misliš o guranju svojih problema pod tuđi tepih? Ili tuđih pod svoj?

    avatar

    21.03.2006. (21:47)    -   -   -   -  

  • *Ohana*

    ::klap::klap::!!! Jako dobar post!Shvatila sam vec odavno da od problema ne mogu bjezati, pa ih prihvacam; dolaze, prolaze, dolaze novi. Koje mogu rijesim odmah, koje ne mogu privremeno tutnem pod tepih, ali znam da su tu i cekaju rasplet. Znam da ih mora biti; tako rastemo. Dugo me nije bilo kod tebe i drago mij e da sam te ponovno pronasla. Zbilja cu si morati namontirati na svoj blog listu sa blogovima na koje se zelim vracati! ;) Sunchi ti sa Curacaoa!

    avatar

    22.03.2006. (17:14)    -   -   -   -  

učitavam...