Komentari

samomisli.blog.hr

Dodaj komentar (42)

Marketing


  • oceana

    Potpuno se slažem s tobom da je užitak pisanja i u samootkrivanju. ;-).

    avatar

    09.01.2006. (23:34)    -   -   -   -  

  • Helix

    Ne, nikad nisam tako nasumce tražila neki odgovor. Pokušat ću. Dešavalo mi se da slučajno naiđem na odgovor, ne tražeći ga, na neko neodgovoreno pitanje davno potisnuto u zaborav. Možda nećeš vjerovati, ali ovaj tvoj tekst, sada na kraju dana,d ao mi je odgovor na pitanje koje se cijeli dan vrti oko mene, salijeće me, a ne znam kako da ga se riješim, hvala. Mijenjati prirodu onoga što osjećamo da bismo to približili drugima - mislim da nije moguće, to više ne bi bio TAJ naš osjećaj. Ostaviti nešto samo za sebe - UVIJEK! Tako ja mislim, tako ja osjećam.

    avatar

    09.01.2006. (23:46)    -   -   -   -  

  • misteriozo

    ja sam i počeo pisat blog zbog otkrivanja neke... hm, ne znam... hrabrosti? unutarnje snage? ali se svakako bolje osjećam, pozdrav

    avatar

    10.01.2006. (00:42)    -   -   -   -  

  • la riscoperta del Mu

    o sebi san naučija puno vodeći blog, mislin da su mi u tome pomogli i čitatelji, ne svojin komentarima, nego nazočnošću i pridavanjen važnosti ričima koje ostavljan, šta me vuklo da u svojin tekstovima tražin sebe. jedanput san čita nešto o bojama, ne znan u kojoj knjizi, ne znan kojega autora. svakako, njegova teorija je bila da ljudi možda vide boje na različite načine, ali za približit boje drugima koriste njihova naučena imena. prošle su dvi ure, možda ovo šta pišen i nema nekoga smisla, ali "osjetija" san potribu ostavit ovakvi trag.

    avatar

    10.01.2006. (02:11)    -   -   -   -  

  • trill

    Baš osjećaje je nekako najteže opisati :) Teško ih je prevesti na neke tipične ljudske, svojstvene svima. Neki od njih su prilično zbrčkani, čak i kontradiktorni, ali opet...ima tvoja knjiga pravo :)) Svi ljudi su u nekim stvarima pomalo zbrčkani, priznali to ili ne :)))

    avatar

    10.01.2006. (07:54)    -   -   -   -  

  • nema me

    ja mislim ako točno osjećam ono što osjećam da mi je to lako prenijeti drugima, jer smo svi satkani od iste baze, i ne vjerujem da je to što netko "točno osjeća" nerazumno drugom osviještenom biću. koje osjeća ili je bilo u takvom stanju da je osjećalo takvo nešto.

    avatar

    10.01.2006. (08:43)    -   -   -   -  

  • uspomena

    @oceana, dobro došla na moj blog :-) @helix, drago mi je ako sam ti približila neki odgovor. A što se tiče prenošenja naših osjećaja drugima, ne mislim da se mijenja priroda tog osjećaja, nego da ga ne možemo baš precizno prenijeti drugima u 'izvornom' obliku. @misteriozo, i meni je blog pomogao da se osjećam bolje. Katkad zbilja treba hrabrosti za ispisivanje svoje nutrine.

    avatar

    10.01.2006. (08:49)    -   -   -   -  

  • uspomena

    @darth vader, sviđa mi se ta teorija o bojama. Mislim da je slično i s prenošenjem osjećaja. @trill, evo opet se slažeš sa mnom, a baš smo se mogle lijepo posvađat :-))))) @creativa, nisam mislila da bi naši osjećaji bili nerazumni drugom osviještenom biću, nego da ih, čim ih 'prevodimo' u riječi, donekle modificiramo mi sami. Barem kad je u pitanju ono najdublje u nama. Čitala sam tvoj novi post, koji završavaš rečenicom: "Nadam se da ću na vrijeme otkriti tko sam ja u stvari." Tu negdje se vrti smisao ovog posta.

    avatar

    10.01.2006. (08:57)    -   -   -   -  

  • pastir

    kaj da ja kazem. neki dan se desilo nesto. i onda stanem razmisljat o tome. i razmisljam razmišljam ko baltazar i rješenje se u sjeni nazire. i onda otvorim knjigu koja ceka ispod postelje, nastavim čitati na stranici 127 gdje sam stao zadnji put i puf.. točno ono o čemu sam tražio odgovor, nevjerojatno ali istinito..

    avatar

    10.01.2006. (09:23)    -   -   -   -  

  • uspomena

    @pastir je rekao 'kaj'?????

    avatar

    10.01.2006. (09:31)    -   -   -   -  

  • pastir

    da u duši sam kajkavac i šta sad? nego ovaj tvoj mini favs opet zapinje jerbo ne pokazuje moj novi post

    avatar

    10.01.2006. (09:51)    -   -   -   -  

  • Helix

    @uspomeno; znam da ti nisi naglašavala potrebu mijenjanja onoga što se misli i osjeća, to sam se ja samo osvrnula na citat: "čak i ako tako mijenjam prirodu onoga što sam osjetio."

    avatar

    10.01.2006. (10:36)    -   -   -   -  

  • beštijica

    Hm, često znam raditi to s knjigom - nasumično otvarati i čitati dijelove. Zanimljiva mi je to igra. Što se tvog posta tiče, izdvojit ću dio koji mi je prvi zapeo za oko: "Užitak pisanja dijelom je baš u tom samootkrivanju. Dok pokušavam ispisati kako se osjećam, možda ne približim taj osjećaj drugima, ali ga definitivno približim samoj sebi. I propustim ga kroz pore svoje nutrine drukčije nego kad o njemu šutim. A oko toga se uvijek vrijedi potruditi." Trebam li što dodati? ;)

    avatar

    10.01.2006. (10:39)    -   -   -   -  

  • igoric

    Nema slucajnosti, ha? Bas listam Audre Lorde koje kaze "Uvijek iznova i iznova pocinjem vjerovati da ono sto je meni najvaznije mora biti izgovoreno, verbalizirano i javno, cak i po cijenu da prouzroci povredu ili da se krivo shvati" Ali postoje dva problema pri tom sjajnom savjetu. Kako verbalizirati neverbalno, kako racionalizirati intuitivno, iracionalno, duhovno? Jezik je (ili bi trebao biti) dovoljno bogat da se njime moze izreci gotovo sve, odnosno barem toliko da se njegovom pravilnom i dobrom upotrebom moze doci najblize moguce zeljenom iskazu, i ocekivati da ce ona/j s druge strane komunikacijskog kanala biti na istoj "valnoj duzini" i shvatiti ono neizrecivo. Postoji opasnost da senzibiliteti nisu isti i da dio poruke ostane neprepoznat, ali opet, temeljna ideja ce biti prenesena. Na zalost, jezik je korumpiran do te mjere da rijeci vise nemaju iskrenost u svojem iskazu, odnosno pojedine su rijeci izgubile ne samo snagu koju su imale vec i znacenje, postale su svakodnevna potrosna roba koja se upotrebljava u svim prilikama i neprilikama, uglavnom kada za to nema potrebe. Drugi, intimniji problem je da je potpuno otvaranje uvijek potencijalno opasno, pa u takvim slucajevima otvaranja i iskrenosti obicno ispadnes glup, a bogami vrlo cesto (cak i kada se radi o 'iskrenoj fikciji') - i boli. Pokazuje ranjive tocke, pokazuje slabosti, granice, vjeruje u dobro, i ne zeli prihvatiti da ta iskrenost moze biti zloupotrijebljena. Pa dodjemo do zakljucka da je po samog autora ili autoricu takvog intimnog iskaza zaista opasno ponuditi se na pladnju svijetu. Ili pojedincu. Ili pojedinki. Kako ne postoji superlativ od intimno jer je besmislen, nudi se slika o autoru kakav zaista jest, nude se snovi, zelje i emocije, predaju sjecanja i nade. Dobar dio odraslog zivota najveci broj ljudi provodi u tome da izgradi dovoljno nepropusne zidove iza kojih se nece prepoznati nase pravo lice, prava bit, vec slika koju zelimo ponuditi, model u skladu s kojim se mozemo ponasati u drustvu, osoba koja nece biti povrijedjena. I na kraju se cesto desi da niti sami vise nismo sigurni sto se iza zidova nalazi. Oprosti na uzorpiranju prostora, ali bas me povuklo...

    avatar

    10.01.2006. (11:02)    -   -   -   -  

  • misko

    Ne shvaćam taj strah od "otkrivanja" o kojem mnogi blogeri pišu! Moj stav: mislim da su to samo prazne fraze! Svaki onaj koji otvori blog i počne pisati, svjestan je da će nepoznatima otkrivati sebe! Ako nije svjestan, onda je budala! Znači, od samog početka to znamo, pa svejedno pišemo!Možda si ja mogu priuštiti otvorenost koju drugi ne mogu ili ne smiju iskazati, ne znam, ali mislim, ako u pisanju nema iskrenosti, otvaranja i pokazivanja samog sebe - mišljenja - onda to pisanje i ne može biti dobro!

    avatar

    10.01.2006. (11:29)    -   -   -   -  

  • pegy

    Ja rijetko tražim u knjizi odgovore u nekom trnutku. Ali dok ju čitam bez neke namjere osim samog čitanja riječ po riječ, dolazim do do onoga o čemu si govorila. Ne uvijek, ali često. Zapravo, mislim da je čovjek sklon tome da u gotovo svakoj priči (zapisanoj u knjizi, blogu, kolumni, vijesti ) postavlja sebe u glavnu ulogu, identificira se pa u tom smislu postaje empatičan, ili pak pomisli «ja to ne bih nikad» i nešto treće. Uglavnom, uvijek je onaj «ja» tu negdje. Baš taj subjektivizam kojega spominješ. I naravno, sam mi sami osjetimo ono što osjetimo i znamo kako to točno izgleda. Ostali oko nas bliže su ili dalje istini, ali teško da ju mogu točno znati. Da, počela sam ovaj komentar sa «ja». Pa da završim sa «ti» - jako mi se sviđa ovaj tvoj post. A dizajn, čekam da si nađeš onaj koji ćeš najviše osjetiti kao svoj. :)

    avatar

    10.01.2006. (11:43)    -   -   -   -  

  • uspomena

    @pastirče, zar ti svaki put kad objaviš post ideš istog trena provjerit na mom blogu mini favs? Strpljenja, strpljenja, treba koja minuta da proradi, kajkavče u duši :-))) @helix, ma ja se samo malo sporim reda radi. Malo je premirno na mom blogu :-)))) @beštijice, ostaje ti samo dodat ono: "Supach ti je blogach, ajd svrati na moj" :-))))

    avatar

    10.01.2006. (13:01)    -   -   -   -  

  • uspomena

    @igoric, slobodno ti 'uzurpiraj' prostor :-) Vidiš, i ja sam baš pokušala pisati o onom neizrecivom, onome što je prešlo granice jezika. Slažem se sa svime, osobito s onim da ljudi provode puno vremena u građenju zidova. Koliko god iskreno pišem, i sama ih gradim. Dovoljno smo ranjivi i bez bezuvjetnog otkrivanja. @misko, nije u pitanju strah od otvaranja, nego mjera do koje ide naša iskrenost. I sam vrlo često svoje osjećaje, misli i želje 'kamufliraš' u likove svojih priča. Svi ćemo rado reći svoje mišljenje o svemu, ali kad treba reći gdje nas iznutra boli, zašto smo plakali ili tko nas je i kako povrijedio - e onda smo ipak malo oprezniji i izražavanju. @pegy, nisam baš zadovoljna ovim dizajnom, ali osjećala sam potrebu za promjenom. Ne sviđa mi se font postova, puno mi je ljepši ovaj u komentarima. @svi, kako da svoj HTML natjeram da mi piše takvim fontom?

    avatar

    10.01.2006. (13:08)    -   -   -   -  

  • hreno

    Netko je rekao, ili napisao, da svaki put kad nešto kažemo "izdamo sebe". Teško je ono što nosimo u sebi izraziti riječima, ali boljeg načina najčešće nema - zar ne? (Osim ponekad s nekim posebnim osobama) Ovdje ne govorim o svjesnoj neiskrenosti, nego upravo o tome da je vrlo teško sebe u potpunosti izraziti. Dabome - čemu uopće sebe, u potpunosti, izraziti? Ljudi previše traže - to ti je to.

    avatar

    10.01.2006. (20:07)    -   -   -   -  

  • alkion

    Da ne uzurpiram prostor: slažem se s @Igorićem i još samo da konstatiram - otkriti sebe sebi (spoznaja svoje unutarnje konstrukcije) za mene je jedna od bitnijih pretpostavki "zdravog" mentalnog sklopa (koja grozna riječ) i svog određenja prema drugima. Oduvijek sam se pitao kako prenjeti zvuk flaute koji ja čujem nekome drugome samo riječima??? :)))

    avatar

    10.01.2006. (20:24)    -   -   -   -  

  • Friva

    Točnoje da mi blog pomaže da posložim svoje misli. Dogodilo mi se nekoliko puta da sam kroz tuđe pisanje shvatila neke stvari vezano za mene i moj život.

    avatar

    10.01.2006. (21:32)    -   -   -   -  

  • igoric

    @alkion: potrazi u nekom straom idanju zen prica jednu o dva prijatelja, jednom sviracu bas na flauti i jednom slijepcu koji je savrseno opisivao sto cuje :)))

    avatar

    10.01.2006. (21:49)    -   -   -   -  

  • Rock Roll

    Da, bit će valjda da je jezik (i pismo) znatno ograničen u odnosu na um. Ipak, meni se zna događati i nešto suprotno: počnem nešto osobno pisati i kako pišem pojašnjavaju mi se neke stvari. Tako na kraju i sam o sebi nešto saznam. Mislim da sam upravo zato i zavolio blog.

    avatar

    10.01.2006. (22:45)    -   -   -   -  

  • Jezični savjetnik

    Opa, nova haljina. Lijepo ti stoji. :) Neću komentirati post, svratih samo da ti zahvalim što si me predložila za alternativnu naslovnicu. Ipak, tražio sam da link uklone, iz posve osobnih razloga. Čitala si mi blog i znaš zašto sam otišao. Eh sad, možeš triput pogađati što povezuje tu činjenicu i cijenjeno uredništvo.

    avatar

    10.01.2006. (23:04)    -   -   -   -  

  • uspomena

    @Hure, baš na to sam mislila. Ne na svjesna neiskrenost, nego da je teško sebe izraziti riječima. Ali valjda je to kao i s mnogim drugim stvarima o kojima se pitamo - tisuću 'zašto', tisuću 'ne znam' :-))) @alkione, i ja ponekad čujem u sebi taj zvuk flaute koji ne znam prenijeti riječima, hvala ti na toj metafori. @igoric, zavidim tom slijepcu koji je znao savršeno opisati što čuje. @friva, i ja sam puno naučila o sebi u ovih nekoliko mjeseci na blogu.

    avatar

    10.01.2006. (23:37)    -   -   -   -  

učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se