Komentari

rockroll.blog.hr

Dodaj komentar (39)

Marketing


  • milena

    Ufff....moram priznati da me prica protresla...Iako nisam kao likovi iz price, cesto razmisljam o konformizmu i odlivu zivotnog zara koji se sa godinama polako uvlaci u kosti...treba se znati tome oduprijeti, a znam da nije lako. Gledam svoje roditelje, zujali su po svijetu i nikad nisu imali previse para, ali su bili sretni. Tesko mi je gledati ih kako su se od rata promijenili. Ne znam da li je od rata, ili zato sto su imali 47 kad je rat zavrsio,ali nisu vise isti ljudi...dobar post.

    avatar

    16.11.2005. (19:14)    -   -   -   -  

  • Zeko zna

    Rat race....

    avatar

    16.11.2005. (19:16)    -   -   -   -  

  • misteriozo

    KUD Idijoti: mi ćemo uvijek biti jači od onog ko nas tlači...

    avatar

    16.11.2005. (19:48)    -   -   -   -  

  • pegy

    Ova priča čini se naizgled kao i mnoge druge. O onome sanjanju za još i još (što ne mora biti nužno loše) uz dozu realnosti koja nas uvijek, ako već nismo sami to učinili, vrati tamo i gdje trebamo biti. Vjerujem da se podrazumijeva, da svaki uniformirani i već viđeni oblik načina življenja, ima pozadinu. A ta je osnovni životni smisao, kojeg u svemu spomenutom svaki čovjek pronalazi ili ne pronalazi. Pa život onda uz ovaj opis može biti baš takav, a može biti i «začinjen» malim i lijepim stvarima koje ne moraju koštati baš ništa, ali koje nas usrećuju više nego 100 auta marke Golf, i 100 kuća. Život bez snova i nije život, ali snovi ne moraju biti nužno nešto što priželjkujemo, nego i nešto što živimo.

    avatar

    16.11.2005. (20:41)    -   -   -   -  

  • novac

    nisam skužio priču. :(

    avatar

    16.11.2005. (21:15)    -   -   -   -  

  • nick

    mi smo konzumeristi, a i nas je konzumirao taj neki imitat života (kako rem reče). tužno...

    avatar

    16.11.2005. (21:36)    -   -   -   -  

  • igoric

    ni ja ne kontam najbolje pricu :( pre/odali su se blago ispraznoj svakodnevici? zivjeli za iducu generaciju, a ne svoje zivote? gomilali materijalno a zapostavljali duhovno? nemam taj dojam... mislim, tako su izabrali, htjeli i mogli, i zapravo nisu ni jako nesretni, zar ne? al, lijepo je napisano, svaka cast...

    avatar

    16.11.2005. (22:00)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    danas sam u fugi, pa ću ti reč...ljepše je plakati u mercedesu nego u fići...ali inaće dođi pa vidi...fakat me ne jebe konzumerizam, jebu me snovi...ali što bi cinik sa parama reko...nemam potrebe da sanjam, sve sam si snove već kupio...

    avatar

    16.11.2005. (22:02)    -   -   -   -  

  • Lily

    Nakon zadovoljenja osnovnih zivotnih potreba poput stana i hrane, te mobilnog sredstva vise novaca ne cini covijeka puno sretnijim. Za razliku od malih zivotnih radosti poput suskanja jesenjeg lisca pod nogama, mirisa lovora i ruzmarina, osjecaja smirenosti i srece setanjem ulicama djetinjstva, ugodnog drustva, prvih snjeznih pahuljica, uzitka u rijetkoj casi skupljeg vina, prijatelja koji dolazi na rucak noseci kao dar film 'La vita e bella'...

    avatar

    16.11.2005. (22:17)    -   -   -   -  

  • phoenix88

    Nije sve u ljubavi, ima nesto i u novcu..poz

    avatar

    16.11.2005. (22:37)    -   -   -   -  

  • abell

    to netko naziva i ODRASTANJEM!hhhhhhhhhhhhhhhh....bas nasao prave Kud idijote--"vjecno mladi"---jedini punk bend koji vise desetaka godina jedno te isto pjevaju i jos uvijek su zivi , cak i na elitne top glazbene emisije nedeljom na Htv-u poceli nastupati u playbeku sa gomilom djecice oko njih koji skakucu(oni isti koji prije sedam dana skakutali na Danijelu i Magazin)

    avatar

    16.11.2005. (22:49)    -   -   -   -  

  • edo

    Jako dobro. Sviđa mi se (bez kurtoazije).

    avatar

    16.11.2005. (23:06)    -   -   -   -  

  • armin

    i tako se nastavlja taj circulos vitiosus...lijepa priča rock...poučne i literarne vrijednosti...

    avatar

    16.11.2005. (23:34)    -   -   -   -  

  • amy damon

    ime sizif kao da ga je obiljezilo, zar ne? u mojoj glavi prica ima kraj kakav mi se ne svidja, a nemam dovoljno volje zamisljati ga vise ruzicastim. odustajanje od snova je najgora stvar koju si je napravio, premda kao nije za to kriv. steta.

    avatar

    17.11.2005. (00:40)    -   -   -   -  

  • Cartmann

    Slazem se s Amy, ali jebga, snovi "malog" cojveka su zajebana stvar. Ja sam sanjao motor (rsv1k, r1), kupio sam ga, sanjao sam auto, kupio sam i njega (imprezu), sanjao sam neistrazene krajeve, istrazio sam ih (eu, us, kina,..), ali, onda su dosle godine (prejebeno brzo), cura i zelja za normalnim zivotom, bez ovisnosti i kontrole roditelja. Ali, roditelji kupovali, roditelji zajebavaju, a pobjec se ne moze bez novca, a novac se ne moze zaradit bez rada, a radit je zajebano bez faksa, a faksa nema jer dok su drugi ucili ja sam se vozio i putovao. Nije da bih ista promijenio, ali ipak znam da i "drukciji put" ima svojih iznimnih radosti.

    avatar

    17.11.2005. (01:53)    -   -   -   -  

  • ljetopisac

    mi smo svi pomalo postali podlozni americkom snu i ideji da se mozemo obogatiti ako se samo budemo dovoljno trudili i smislili pravi nacin. a zapravo smo zaboravili da se drustvo temelji na tzv. srednjem sloju, onih sto rade za normalnu placu i otplacuju kredit.

    avatar

    17.11.2005. (08:26)    -   -   -   -  

  • uspomena

    Što nas pokreće? Snovi o nekoliko četvornih metara stambenog prostora više ili oni drugi, 'nezahtjevni' (ali puno teže ostvarivi) snovi, za koje nije potrebno ni promaknuće ni veća plaća - snovi o ljubavi, o dijeljenju, o 'astralnim' sferama i stanjima duha i tijela, zbog čijeg se ostvarenja osjećamo živima. Za sebe znam da me pokreću ovi drugi. Oni prvi služe samo kao omotač paketu mojih pravih snova. Možda je najbitnije da čovjek ne zaboravi tu razliku, inače život sam doista postaje Sizifov posao. Zaboravimo li sami na sebe zbog neprekidnog nastojanja da imamo 'više', može nam se dogoditi da, bez obzira što se naše materijalno 'bogatstvo' povećalo, shvatimo da zapravo imamo vrlo malo, gotovo ništa. Razumijem da postoje i ljudi koji imaju samo one prve snove. Ne žalim ih jer takvi najčešće nisu ni svjesni svog unutrašnjeg siromaštva pa vjeruju da su bogati. I dobro im je. Uvijek imaju pred sobom neki novi cilj prema kojem se kreću. Kao što je dobro i nama drugima, koji stremimo nekim drugim ciljevima, uvjetno rečeno 'višim'. Tako je uvijek bilo i uvijek će biti - svatko kotrlja neki svoj kamen uzbrdo. Katkad je taj kamen neuhvatljiv poput mjehurića od sapunice, a katkad dovoljno težak da nas zgnječi kad krene nizbrdo. Uf, koliko metafora i koliko navodnika... al znam da ćeš shvatiti :-))))

    avatar

    17.11.2005. (09:58)    -   -   -   -  

  • trill

    Priča vrlo slična tisućama takvih...samo ova tvoja ima bolji kraj od većine njih. Ono najvažnije se nije promjenilo...obitelj je ostala na okupu :)) A snovi su se promjenili s godinama, biva to tako. Glavno je da ih čovjek još uvijek ima, pa ma kakvi oni bili :))

    avatar

    17.11.2005. (12:19)    -   -   -   -  

  • pastir

    samo misli i moje misli

    avatar

    17.11.2005. (13:00)    -   -   -   -  

  • Born_to_be_wild

    evo svratih slučajno na tvoj blog,i svidil mi se.....svaka čast...

    avatar

    17.11.2005. (13:05)    -   -   -   -  

  • Blokče F. Kobajaši

    A tako ti to ide u životu. Borba da se školuješ, pa da nađeš posao, pa stan, auto, djeca i gotov život. I negdje putem izgubiš sebe i svoje snove. Ništa novo, ali možeš izabrati i drugačiji put, bar se nadam...:)))

    avatar

    17.11.2005. (13:22)    -   -   -   -  

  • brandnewgirl

    Cenjenu ekonomsku knjižicu nisam čitala, no ona mi valjda ni ne treba da ubodem poentu, ako sam je uopšte ubola:)) Ali po meni, priča o 'ovom' Sizifu nije tužna. Meni Sizif deluje kao snažan i srećan čovek. Ovo je istinita priča jednog čoveka. Gde ovaj čovek može biti svako od nas. Ok, nije on izgubio ambiciju i snove, on ih je samo sve na razumnu* meru, posle jednog velikog životnog talasa, koji ga nije potopio, već naučio da pliva. *Razumna mera je jedinica veličine nastala iz sopstvenog iskustva.

    avatar

    17.11.2005. (16:28)    -   -   -   -  

  • freestyler

    često u životu ne ide baš onako kako smo neznam u kojem u trenutku zamislili i to je izvrsno, jer nikada sa onog našeg malog kamenčića na kojemu stojimo ne možemo vidjeti čitav život i sve mogućnosti koje nam nudi, nekada nam se učini da se grubo poigra s nama pa nam nešto oduzima, kasnije vidimo da smo tim oduzimanjem ustvari dobili da smo otkrili nešto novo do tada nepoznato, svaka životna faza ima svoje čari, otvara nove snove koji nekada i ne moraju biti ono dobro za nas, tu se pak život brine i usmjerava nas ... jako lijepo napisano rock ... uživaj ...:))))

    avatar

    18.11.2005. (11:33)    -   -   -   -  

  • Big Vern

    Ja sam takodjer dijete iz obitelji radnicke klase i nemogu reci nista osim pohvale za nacin na koji su se starci borili da nas dicu odgoje i pripreme za nas 'odrasli' zivot. Jedna stvar koja im je za najvisu pohvalu je to da sam odrasla bez previse gladi za stecanjem materijalnih stvari koje nisu toliko bitne u zivotu nego da drzim obitelj i prijatelje kao nesto najvaznije u zivotu. Nema bolje zivotne lekcije od toga.

    avatar

    18.11.2005. (12:14)    -   -   -   -  

  • hatepogodak

    gosp. Sizif je financijski neinteligentan, a isto tako će odgojiti i gosp. Sizifa mlađeg, a i on svojeg derana i tako to ide u krug. Sa ulaskom u EU imati ćemo i porez na štednju (viva stambena štedionica) i općenito hard core kapitalizam dolazi na naša rasklimana vrata. Inercija kojom ljudi idu kroz financijsku džunglu je impresivna. Cijele generacije ljudi (vecina onih starijih od 40) je prezivjela tranziciju iz socijalizma u kapitalizam bez da se potrudila razumjeti proces i njegove posljedice. Sada kada odlaze u mirovinu sa 1 500- 2000 kuna mogu malo bolje osjetiti gdje su ih njihove glasačke avanture i nezainteresiranost za učenje zakonitosti novog sistema odvele. Budući da ti ljudi nisu naučili svoju djecu osnovnim zakonitostima kapitalizma jer ga niti sami nisu shvaćali danas imamo ogromnu masu mladih ljudi koji ne razumiju svijet u kojem žive, a donose odluke koje će im odrediti idućih 30 godina života (npr. odluka o kreditu za stan). Hoće li za 30 godina shvatiti da su samo gurali kamen uzbrdo?

    avatar

    18.11.2005. (12:23)    -   -   -   -  

učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se