Komentari

ljeskanje.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • viviana

    Odlično, davore! :) A kako je ovo jedna, stilski, malo drugačija stvar na našem blogu željela bih napisati i nešto duži komentar... naime, sjećam se kako je u mojoj kući u kojoj sam nekad davno živjela trebala nastati i jedna posebna soba u njenom inače prostarnom i neiskorištenom podrumu... jedan poseban kutak koji će imati malo drugačiji štih od onog koji je imala naša " primaća soba "... pa su tako počele u taj kut koji je najprije dobio prekrasan zidani kamin, stizati i najrazličitije druge neobične stvari... poput drvenog kotača kojeg smo potom ukrasili suhim cvijećem, pa glinenih ćupova, svijećnjaka, starih uljanih lampi... djedove gitare i afričkog bubnja... isl... a sve za veselo društvo kakvo se u našoj kući često okupljalo i znalo osvitati uz pjesmu i šale kakve je moj ujak uvijek popraćao i nezaboravnim scenskim nastupima :) kažem, trebala je nastati ali nije... Život je imao neki drugi scenario, pa sobica nikad nije doživjela svoju premijeru... Nisam se ovoga ni sjetila... dugo... ali sad kad je davor stavio ovaj tekst, pomislila sam kako bi i u ovoj našoj virtualnoj kući mogli imati takav jedan kutak... meni se sviđa :) pa i ako je on samo za ovaj jedan trenutak... hvala ti za sjećanje na mali afrički bubanj, i ujaka koji uz smijeh sviju nas prepričava nešto slično ovoj tvojoj zgodi. :)

    avatar

    09.10.2005. (22:07)    -   -   -   -  

  • ĆUBA

    Ja san jednome kupio sendvič i nije se bunio. Doduše ima je stila. Sta je isprid dućana sa čašon od jogurta u ruci. Nikoga nije tlačio. Baš dobar neki prosjak, neznan jel pijanac, al bolji je od tvoga. Nisu ni oni ka šta su bili...

    avatar

    09.10.2005. (23:29)    -   -   -   -  

  • edo

    Pijancu je piće kruh. Po meni, pitanje je dati il' ne dati? A kad već odličiš dati... onda daj od srca i ne filozofiraj. Odlična pričica. otvara jako puno pitanja (što je, po meni, i svrha pisanja) :>)

    avatar

    10.10.2005. (08:02)    -   -   -   -  

  • viviana

    Slažem se Eduard, no, ovaj mi je bio zabavan jer nije htio prijeći tih trista metara do dućana nego me krenuo nagovarati da kupim žvake. Pa je ispala ovakava situacijica. :)

    avatar

    10.10.2005. (10:55)    -   -   -   -  

  • Vivias

    Eh, Davore, nasmijao si me ovim postom :) Ni "moj" pijanac nije htio sa mnom do dućana, ali mu nisam kupila ni žvake, ni dala "koju kunu". Lijep ti pozdrav!

    avatar

    10.10.2005. (21:06)    -   -   -   -  

  • Mare Ibrium

    Sinoc sam se kasno vratio kuci i nije bilo vremena za kuhanje pa sam otisao po pizzu... Bila je to ogromna jumbo pizza - ona gdje ti dva komada vec napune zeludac. Ja sam bio u pizzeriji dok mi je supruga bila u autu. Kada sam usao u auto i dodao joj pizzu ona mi je pokazala na jednog covjeka koji je onuda hodao i trazio ostatke u smecu. "Trazi hranu" kaze ona meni. "Zasto mu onda ne bi dali?" bio je moj odgovor... vratio sam se u rikverc, spustio prozor i pozvao ga na komad :) Covjek je bio zbunjen, a meni neugodno jer ne znam da li ce se osjecati ponizeno, a to ne zelim... Uzeo je veliki komad koji mu je moja supruga stavila na salvetu i zahvalio nam... Nije ni cuo kada sam mu rekao da pazi da se ne opece. Bila je to stvarno pizza za polizati prste ;)

    avatar

    11.10.2005. (03:51)    -   -   -   -  

  • viviana

    zadrhtala sam od ovog komentara Dust; od svega u njemu napisanog... od tog čovjeka koji je prinuđen tražiti po smeću pa do tvoje pažnje da ga ne poniziš svojom ponudom... učinio si time za njega mnogo više, gledajući ga kao čovjeka.

    avatar

    11.10.2005. (13:07)    -   -   -   -  

  • chablis

    Katkad upadnem u zamku pa kad prvom poklonim novčić onda mi je neugodno da ostalim prosjecima koji se nanižu u najdužoj ulici u gradu ne spustim ni lipu, i tako često sve kovanice iz novčanika završe u kartonskim kutijicama prosjaka.

    avatar

    11.10.2005. (16:17)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...