...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...124
|
Više bih volio da mi kažeš danas ili ovdje, hoćeš li se udati za mene? Može za dvanaeset dana, dvanaest mjeseci ili dvanaest godina, svejedno mi je, samo me nemoj odbiti! - Prihvaćam! Udat ću se za tebe za dvanaest minuta, ili bolje za dvanaest otkucaja srca. Lehi zagrli Javorku, podigne ju sa zemlje i stavi na rame poput malog djeteta. - Dobro, učinit ću dvanaest koraka, a onda ti skoči i zagrli muža svojega. To je moj obred, obred viteza, ali prije nego to učiniš, dobro porazmisli! Kasnije nema uzmaka! Javorka se popne Lehiju oko vrata i naredi: - Koračaj! Lehi je koračao polako i dostojanstveno, a kada izbroji dvanaest koraka, Javorka skoči poput gazele i zagrli svog supruga. Dalje je išlo sve kao podmazano. Tko bi dičnome junaku uskratio svoju kćer? Živjet će u palači namjesnika zemlje Istrije, okružena slugama i s dva tjelesna čuvara. Imat će svoje galije kojima može ploviti svim morima kad god si poželi. Svima su obznanili da su muž i žena. Jusi Ursa Oreb poljubi svoju kćer u čelo i reče: - Od danas si žena Lehi Manuela, brata po krvi Strahimira Oreba. Ne budeš li mu se pokoravala, nijedna vrata plemena Oreb neće ti biti otvorena; nijedno srce neće ti se sažaliti; s vukovima u planini ćeš živjeti i dijeliti s njima plijen! Odlazi, kćeri, iz časne kuće Orebove i nastoj da dogodine u ovo vrijeme stari Ursa zagrli svoje unuče! Lehi se nasmijao i rekao: - Nije to u našim rukama, dragi Ursa. To je u rukama sudbine i povoljnih ili nepovoljnih prilika, ali dat ćemo sve od sebe! Nije li tako, crnokosa ljepotice? Umjesto odgovora Javorka ga zagrli i poljubiše se pred svima. Tamara ih je sjetno gledala pripisujući sudbini to što nije ona na Jasenkinom mjestu. Lehi joj priđe bliže i zamoli: - Čuvaj mi sina Bornu Oreba, moju desnu ruku! Kada se vrati pošalji ga u moju palaču i neka mi donese lovinu iz šume i ribe iz Velikih jezera. |
