...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...122
|
Kao u mladim danima, Lehi zagrli Javorku i povede ju do Velikih jezera gdje su u ljubavnom zagrljaju dočekali zoru. Javorka nije navršila još ni dvadesetu godinu života i nikakvog iskustva s muškarcima nije imala. Bila je vitka i visoka tako da mu je sezala gotovo do brade, a velike oble grudi sjele su na dlan Lehi Manuela kao dvije preplašene golubice. Imala je snažne udove poput grane javorove, ali nije lovila divljač, ni jahala konje, već je voljela plesti vijence od cvijeća i peći kolače. - Prava gorska vila - šapne Lehi ljubeći je vrelim poljupcima. Uzvraćala mu je strasnim poljupcima sve dok Lehi nije u njoj izazvao krik zadovoljstva koji se neobuzdano prolomio šumom. U njemu se probudila pritajena vatra koju je sada po prvi put otkrio, jer je ljubio srcem i svom svojom dušom; svakim atomom svojega tijela. Znao je da će se prije rastati od života svojega nego Javorku prepustiti drugome. Plantagona mu je bila nešto više od sestre i nešto manje od žene; Palestra je bila i žena i prijateljica; Tamara bijaše žena Zapada i njezina utroba se raspaljuje kada sunce zalazi; deseci drugih žena bile su tek za predah i odmor ratnika; pa čak ni sama carica nije bila ništa važnije od sajamske atrakcije, krotiteljice zmija ili čuvarice Afroditinog hrama. Javorka je bila i sunce i mjesec, zvijezda Danica, bistri gorski izvor i veliki slap; bila je vihor i povjetarac istovremeno; bila je vatra, voda, zrak i cvijet u polju; djetelina sa četiri lista i mirisna đurđica u travi; bila je njegova sudibna, a iznad nje bijaše samo Bog. Samo je on mogao spojiti kosti i meso, natopiti krvlju i presvući kožom; staviti joj ta dva oka kao dva gorska jezera; dvije niske bisera da joj osmijeh ukrašava; stvoriti glas poput šumske ševe; tanki struk i pupak u kojeg stane najveći rubin sa Istoka; šumicu među nogama, koje bijahu dva cedra libanonska; lijepa stopala kao u egipatske princeze, a nokti biseri Ohridskog jezera; pune usne lijepo oblikovane i dah kao miris breskve. - Javorka, ljubavi moja, lijepa si poput zrelog voća, kao boginja Afrodita koja nije izašla iz morske pjene, već iz tamne šume, pa ti je kosa tamna kao noć kad se spusti i prekrije cijeli kraj. Ljepotu tvoju, ljubavi, ne mogu opisati riječima. |
