...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...117
|
Proročanstvo vam je, dragi Seneka, samo jedan trenutak poput bljeska munje; to je pukotina kroz koju iscuri riječ onoga koji stvori nebesa i nebo nad nebesima. Vi ga u Rimu zovete Jupiter, Judejci ga zovu Jehova, ali ne vjerujem da je on u pogana ljudska usta ikada stavio svoje božansko ime, zato ga ja zovem Vrhovni, što bi značilo Bog nad bogovima. Jednom mi je dao pobjedu, drugi put mi je opet učvrstio meso na kosti. Bilo je baš onako kako je legionar zapisao. A mogu li barem znati ime čovjeka koji me spominje u izvješću? - Nije baš zgodno o tome zboriti, no nije ni tajna. Eto, na svitku papirusa piše njegovo ime: Jošele Flavius, konjanik rimske legije zvane Judejska. - Jošele, kojeg li smiješnog imena! Kakav je to čovjek i tko su mu roditelji? - Otac mu je zanatlija, stolar, vješt u svom zanatu, a majka je vezilja, pletilja čipki i dostojna u svakom pogledu. Sin im jedinac ima trideset godina, crnokos i stasit, hrabar je i šutljiv ali zapisuje sve što vidi. - A pištete li vi što, dični Seneka? - Pišem o moralu, o etici, uglavnom suhoparne filozofske rasprave. Književnost mi nije baš strast, više volim čitati ono što je napisano. I ja volim čitati, ali za pisanje nisam rođen. Netko barata perom, drugi opet mačem, takav je poredak stvari. - Slažem se s vama. Vi ste baratali mačem najbolje kako je čovjeku moguće i zato ste sada ovdje da primite zasluženu nagradu. Hrabro ste branili rimski poredak i red je da vam se omogući dostojan život dok bude trajao. Seneka uzme zlatni tuljak iz kojeg izvadi svitak od kože na kojem je bio pečat cezara Klaudija. Bila je to povelja, zapravo darovnica na kojoj je pisalo: "Ja Klaudije, car i bog rimskog carstva, darujem Lehi Marcijanu Juli posjed u zemlji Istriji, pokrajini zemlje Ilirije". Dalje su bili opisani detalji kako u taj posjed spada palača, dvadeset robova, gospodarske zgrade s konjušnicom, peradarnikom, pčelarnikom, kovačnicom i mlinom. Sve to se nalazi u jednom zaljevu poluotoka Istrije u podnožju velike planine. Na posjedima se nalazila i utvrda u koju bi moglo stati i do pedeset tisuća ljudi. Posjed je imao plodan žitna polja i livade, zbog povoljne mediteranske klime. - To je određeno za vas, Lehi Manuele, onoga dana kada vas je primio car Klaudije i njegova žena Mesalina. Ona je u vama gledala ideal muške ljepote, što nije skrivala ni pred božanskim Klaudijem otvoreno mu govoreći: - Lehi Marcijan Jula je najveći ideal koji je dosegnut u rimskoj vojsci otkada Rim gospodari na morima, Europom i obim Azijama. Drugi zapovjednici legija su prema njemu seljačine, neotesanci koji smrde po bijelom luku i vinskom octu. - Pretjeruje, no skončala je bijedno. Priča se da su je ubili bez znanja njezinog supruga Klaudija. |
