...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...115
|
- Vi Judejci i ne znate koliko ste sretni zato što ste osudili proroka. Rimski namjesnik je poslužio samo kao oružje u vašim rukama, ali ta sjena njegovog križa pala je na cijelo rimsko carstvo. Noću se u katakombama skupljaju njegovi sljedbenici kojih je iz dana u dan sve više. Ako Neron sačuva cjelinu rimskog imperija u njegovim granicama, sumnjam da ćemo sačuvati i bogove. To su tek grčki mitovi, a narod traži krv. Svjetini nikada dosta krvi. Ovdje u Senatu ratuje se gore nego na bojnom polju. Tamo te vreba oštrica mača, koplja i strijele u svom letu, a ovdje je arsenal mnogo veći. Tu je oružje spletke, otrov i laž koja se pretvara u "istinu" ako se iznese onako kako to cezar želi čuti i senatori potvrditi. Lehi Manuele, mene kao čovjeka zanima šta se to, zapravo, dogodilo kod stare planine Balkan? Jedan legionar mi je to ovako opisao: "Odjedanput naš zapovjednik uzjaha konja i krene u polje. Ostali smo začuđeni misleći da ide izvidjeti kuda ćemo dalje, jer nam nije naredio da ga slijedimo. Konj se iznenada propne, a jahač izvuče mač iz korice i stane njime vitlati kao da se bori, dok ga neka nevidljiva sila nije izbacila iz sedla, zatim prevrnula tako da je zagrizao zemlju. Zadnjim snagama uspravi se i stane na noge, dok mu se niz obadvije ruke slijevala krv. Stajao je tako nekoliko trenutaka razmišljajući što mu je činiti. Nasrnuo je ponovo, a onda se srušio kao slomljeno drvo. Jedan od vojnika koji su ga nosili, po imenu Marcel, zaklinjao se da je zapovjednik smrdio po sumporu. Tri dana i tri noći Lehi Manuel ležao je bez svijesti boreći se između života i smrti. Probudio se četvrtoga dana gladan kao vuk, ali ustati nije mogao. Nakon nekoliko pokušaja uspio se nekako održati na nesigurnim nogama, a onda je polako krenuo prema rijeci Dunav, što je nas začudilo pa smo krenuli za njim. Strašne rane imao je svuda po tijelu i rukama. Dok je ulazio u hladnu vodu, bistru kao riblje oko, treslo mu se cijelo tijelo od groznice i hladnoće. A onda se pred našim očima dogodilo čudo. Izlazeći iz vode hodao je sve sigurnije na nogama, a na mjestima gdje su do maloprije bile rane, ostali su samo ožiljci kao tragovi od biča. Zatražio je svečanu odoru, pripasao mač i poveo nas u napad i u pobjedu". |
