...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...112
|
Pričalo se da će podučavati u filozofiji i upravljanju državom mladog Nerona, kojeg treba pripremiti da stane na čelo rimskog imperija. Seneka, iako nije bio siromašan, podržavao je Zenonovu filozofsku školu učenja o stoicizmu i time podigao ugled rimskom carstvu. Nije se više moglo reći da Rim nema učenih ljudi koji podigoše intelektualnu razinu barem za nekoliko stepenica. Sve te glasine obistinile su se i sada je Lehi Manuel hodao rimskim ulicama praćen dvojicom iz tjelesne garde, kako bi ispunio vrijeme do susreta sa Senekom. Da ode do Plantagone, kamo je uvijek mogao doći nenajavljen, nije više imao vremena, zato je hodao tržnicom gdje se prodavala svakovrsna roba i gdje su se čuvali svi jezici rimskih pokrajina. Svratio je u gostionicu da se okrijepi mesom sa žara od pitome svinje, kruhom iz zemlje Ilirije, jeo je morsku i riječnu ribu, a žeđ je gasio nekim napitkom spravljenim od gorkih trava sa Alpa. Vina nije htio ni okusiti, jer bi ga to podsjtilo na prijatelja. Činio je sve da od sebe odagna brige govoreći sam sebi kako je čovjek na ovome svijetu samo prolazna pojava. Eto, Strahimir nije doživio ni sedamdesetu, a već ga pokriva crna zemlja. Možda je pokopan pored majke Verne na obali Velikih jezera, ili pak u šumi koju je najviše volio, a zove se Crni lug. Prije pet godina pratio je Strahimira u zemlju Iliriju zajedno s majkom Hamat, koja je zemlju Iliriju doživjela kao ružan san. Bili su tamo u zimsko vrijeme kad šuma nije imala svoje zeleno ruho, a pusta brda bila su prekrivena dubokim snijegom. Od tada se nisu vidjeli i sada mu se činilo da je tih pet godina prohujalo kao jedan san. U zakazano vrijeme Lehi se uputio prema velikoj utvrdi koja je stajala na najvišem dijelu brežuljka. Bila je to carska palača gdje su se rađali cezari kroz generacije. Na straži su bili pretorijanci, koji su te iste cezare ponekad nabijali na oštricu svojega mača. Opaki bijaše ti ljudi bez smisla za šalu; ljudi čelične discipline, koji stupaše ispred cezara i šest koraka iza njega, od toga nisu odsutpali. |
