...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...110
|
- A što je sa Lehi Manuelom, Satana? - upitao sam ga preko velikog ambisa. - Obično kaldejsko kopile - odgovori mi bijesno. - Satrt ću mu svaki spomen da je postojao; izbrisat ću njegovo ime iz ljudske povijesti! - Nećeš, Satana, i nakon dvije tisuće godina vjetar će brujati nad zemljom Ilirijom i pripovijedati o junaštvu onoga koga je Gamalijel prozvao Lehi Manuel, a Rimljani Marcijan Jula. - Eto, Lehi Manuele, tako se o tebi govori s one druge strane koju vi ne vidite. Sam Satana sapliće tvoje noge ne bi li se polomile, tvoje ruke ne bi li klonule. Ali ne brini, junače, na tvojoj strani buja klica života! Pa čak i ja, Gamalijel, s ove vaše strane samo sam stup svjetla, sjena velikog božjeg imena čijim ti riječima pobjeđuješ. Hodaš po samoj oštrici britve i padneš li sa te oštrice pasti ćeš u ognjeno jezero iz kojeg te može izvući samo onaj čije ime je tajno, a koji je Abrahamu obećao brojno potomstvo i održao riječ. A koga On izvlači iz paklenog ponora i koga u pakleni ponor šalje? To je misterij nad misterijima. Po njegovoj volji ovaj cijeli planet stoji na ničemu, a ljudski je stvor samo ukras ovdje, na čast i slavu božju, ili na sramotu i oganj pakleni. Sud o tome ne može dati ni sin nebeski, ni sin zemaljski, može samo Gospodar svjetova i svega što je stvoreno. Lehi Manuel je zaspao na goloj dasci raširenih udova, dok je gledao galebove visoko iznad svoje glave. Kada mu je san prekrio oči, zlatna koprena mu je zastrla pogled u stvarnost i on ugleda samoga sebe kako hoda oštrom ivicom, po samom rubu velikog ponora, dok s druge strane na dvanaest koraka udaljenosti, hoda veliki zmaj i riga vatru. No, vatra nije mogla doseći drugi kraj obale i odjednom se zmaj preobrazi u čovjeka sivog lica, visokih čupavih obrva poput orlovih krila, a umjesto kože na tijelu je imao oklop sličan noktima, koji se presijavao u sivoj i zeleno-modroj boji. Preko leđa imao je prebačenu krvavo-crvenu tkaninu u znak kraljevskog dostojanstva. Bio je to onaj koji je u pustinji iskušavao proroka govoreći da će mu dati sva blaga ovoga svijeta ako mu se pokolni. Lehiju je o tome pričao Ivan u jeruzalemskoj gostionici u koju su svraćali mudri ljudi zbog poslova, bandoglavi zbog snubljenja žena, a bludnice tražeći svoj plijen u ljudskom obliku. Ta gostionica bila je mnogima utočište. Tu je Lehi prvi puta čuo za strašnog Satanu koji može podići sva četiri nebeska vihora i spaliti trećinu planeta Zemlje. Sada taj stvor u Lehijevom snu stajaše s druge strane ponora u svoj svojoj veličini i slavi, govoreći mu: |
