Loš novi roman poznatog novinara

petak , 20.07.2018.



AND FOR NOW SOMETHING COMPLETELY DIFFERENT!

Ako se pitate čemu ovaj montipajtonovski uvod = za razliku od moje uobičajene prakse preporučanja kvalitetnog štiva, ovo je moje upozorenje na knjigu čitanje koje je, nažalost, čisti gubitak vremena.

Ipak, srećom, roman je vrlo kratak, cca 2 sata (besplodnog) čitanja.

Dok je prvi roman Dražena Ilinčića "Berlinski ručnik" još imao rezona, i bio zanimljiv, što zbog u nas rijetko obrađivane teme, što zbog autorovog pristupa temi, knjiga priča ("Najkraće priče") koja je uslijedila bila je vrlo blijeda, nezanimljiva, s nešto šarma tek u rijetkim pričama, a roman "Posljednji korak" već je bio potpuni promašaj obilato natopljen narcisoidnošću.

No novim romanom (vidi sliku) autor je uspio čak i to nadmašiti i otkliziti u totalni EGOTRIP, u apsolutnu narcisoidnost bez trunke autoironičnog odmaka.

Autor će vjerojatno reći da autoironije ne nedostaje, a moj bi odgovor bio "da, ako mislite na onu neuspjelu".

Unatoč tome što se zaista radi o bezvezariji, o literarnoj erupciji taštine, o autorovom dizanju spomenika samome sebi, svjestan sam da mu zapravo radim uslugu, jer bi ovo moglo povećati čitanost romana i čitatelje nagnati da pohrle provjeravati je li roman uistinu toliko loš. sretan

Nemojte reći da vas nisam upozorio.

Inače, razlog zbog kojeg izlazim s ovim je taj što je ovo knjiga koja će sigurno privući pozornost medija jer ju potpisuje javna osoba koja je roman utemeljila na činjenicama iz svog (profesionalnog) života, a to je kombinacija od koje medijima sline cure.

Pa će umjesto da medijski prostor i vrijeme budu posvećeni knjigama koje to svojom vrijednošću zaslužuju, medijsko vrijeme i prostor biti utrošeni na OVO, na ovaj surogat književnosti, a sve zbog izvanknjiževnih razloga.




Moj tekst o šest novih knjiga prijevodne proze za ljetno čitanje u "Vijencu"

četvrtak , 19.07.2018.



Na kioscima je
ljetni trobroj "Vijenca"
(samo 10 kuna)

a u njemu, između ostaloga

i moj šest kartica dug tekst
u kojem preporučujem
šest novoobjavljenih prijevodnih proznih knjiga
za ljetno čitanje 2018.



Novi "Vijenac" još donosi :

- kolumna Viktora Žmegača "Večernji zapisi"
- kolumna Nives Opačić
- tekst Saše Polajnec-Borić o knjizi Darka Vlahovića "Mala mjesta Brača moga"
- tekst Martine Lončar povodom reizdanja knjige Veselka Tenžere "Zašto violim Zagreb"
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi "Zalog sidrenja" Davora Grgurića
- tekst Gee Vlahović o gostovanju Dana Browna u Zagrebu
- tekst Ivane Peruško Vindakijević o knjizi "Izabrane pjesme" Marine Cvjetajeve
- tekst Strahimira Primorca s preporukama nove hrvatske proze za ljetno čitanje 2018.
- razgovor s kroatistom i slavistom Rupprechtom S.Baurom
- tekst Darije Žilić o knjizi pjesama Danijela Dragojevića "Kasno ljeto"
- tekst Lade Žigo Španić o knjizi Drage Štambuka "Theurgia"
- razgovor s Milkom Valentom, dobitnikom nagrade Tin Ujević za 2018.
- tekst Matea Žagar o knjizi Vuka-Tadije Barbarića "Nastajanje i jezičko oblikovanje hrvatskih lekcionara"
- temat : Europska godina kulturne baštine 2018. s tekstovima Gee Vlahović, Radoslava Buzančića, Gorane Barišić Bačelić, Josipa Pavića, Jelene Savić, Ante Rendića Miočevića, Slavice Stojan
- razgovor s Dubravkom Vrgoč, intendanticom zagrebačkog HNK
- tekst Darije Žilić o knjizi Siniše Matasovića "Tvoj novi dečko"

te još pregršt tekstova o filmu, kazalištu, glazbi, plesu, likovnoj umjetnosti itd.


Zašto Ministarstvo kulture ne otkupljuje za knjižnice knjige ovjenčane hrvatskim književnim nagradama?

utorak , 17.07.2018.


Kao što sam vas već izvijestio, moja nova, šesta knjiga književnih kritika "LIBrIDO" prije nešto više od mjesec dana ovjenčana je nagradom "Julije Benešić", kao najbolja knjiga književnih kritika objavljena u zadnjih godinu dana.

Prije nekoliko dana Ministarstvo kulture na svom je webu objavilo je rezultate 2.ovogodišnjeg kruga otkupa knjiga za knjižnice.

Moja knjiga NIJE OTKUPLJENA ZA KNJIŽNICE, unatoč tome što je ovjenčana nagradom.


Iskreno, nisam ni gajio nadu da će biti otkupljena, s obzirom na moje učestalo kritičko pisanje o radu ministarstva i s obzirom da ta moja knjiga sadrži i moj opširan esej naslova "LOŠE OSMIŠLJENI PROJEKTI MINISTARSTVA KULTURE".

Dakle, ako želite pročitati moju knjigu, uzalud ćete je tražiti u knjižnicama pa vam savjetujem da se obratite direktno izdavaču na mail : litteris@zg.t-com.hr.


JAD I BIJEDA MEDIJA

ponedjeljak , 16.07.2018.



JAD I BIJEDA MEDIJA

Početkom ljeta mediji redovito objavljuju preporuke štiva za čitanje.

U ne tako daleka vremena, kad je tim medijima još bilo stalo i do čitateljstva i do vlastitih kakvosnih standarda, te su preporuke pisali autori koji su prethodno zaista i pročitali knjige koje preporučuju za ljetno čitanje.

A danas, jedan za drugim, i tiskani i elektronički mediji nam umjesto tekstova koji bi sadržavali nečiji kratak osvrt i dojam o prethodno pročitanoj knjizi koju se preporučuje naprosto isporučuju propagandne popise izdavačkih noviteta s izdavačevom rečenicom-dvije o toj knjizi, od kojih neke čak još nisu ni stigle iz tiskara.

JAD I BIJEDA.

Ali i dokaz nepoštivanja vlastite publike.

Ali i dokaz da ti mediji književnost smatraju nebitnom, i dokaz da te tekstove preporuka smatraju nužnim zlom, ali ih eto ipak uvrštavaju, u nadi da će možda uspjeti nekoga zavarati i da će netko pomisliti da oni knjigu i čitanje smatraju bitnima.

Teška sudbina jedne HRTove novinarke

subota , 14.07.2018.


Empatičnog me majka rodi pa mi suze nezaustavljivo cure i srce mi se od tuge i boli para dok čitam objavu HRTove novinarke (rubrika: kultura) na Fejsbuku u kojoj dotična cvili, zapomaže i kukumavči jer, u zemlji punoj ljudi što kopaju po kontejnerima da bi preživjeli i iz koje na godišnjoj bazi stotine tisuća ljudi odlazi trbuhom za kruhom u bijeli svijet, ona, jadna, zamislite vi nepravde, mora raditi za vrijeme odigravanja utakmice između Hrvatske i Francuske.

Čovjek stvarno mora bit srca kamena da ne zasuzi dok čita njezinu objavu o njezinoj teškoj i nesretnoj sudbini - pa kako da čovjek ne zaplače kad sazna za tu nepravdu, kad pročita njezinu srcedrapajuću, tužnu ispovijest i spozna da ona jadna i nesretna ne može gladat utakmicu jer, jadna, mora snimat emisiju u toplom i suhom studiju, na radnom mjestu sigurnom do penzije i bez imalo straha hoće li plaća stići ili neće, jer je isplaćuje državna institucija iz pretplate koju svima nama ubire.

Evo četvrto već pakiranje papirnatih maramica trošim zbog tragične sudbine te HRTove nesretnice...





Jedna prigodna



Mundijal 2018. bit će upamćen
po ničim izazvanom
izbacivanju iz upotrebe
riječi "prilika" na HTV-u.


Njihovim rječnikom rečeno :

"Ako iskoristimo sve prigode
bit ćemo u prigodi
doći u prigodu
za osvajanje prvenstva".


Let do pobjede

petak , 13.07.2018.





Fotka : premijer i predsjednik Sabora lete u Rusiju na polufinale s Englezima.

Plenković je očito natjerao Jandrokovića da obuče "kockasti" dres koji je već pomalo "out", kako bi samo on bio u crnome, jer je crni "hit" i "in".

A na fotki vidimo da čak i u igri obaranja ruke Plenky vara, igra prljavo i zaobilazi pravila - ne drži lakat na podlozi.
Al' iskusan je Jandroković protivnik, ne upozorava ga on na tu sitnicu, ma kakvi, ne smeta to njemu, jok!, već pušta on premijera da se istroši, čuva Jandroković snagu, ne troši se on uludo, zna on da utakmica nije gotova sve dok sudac ne odsvira kraj... zna on da su mnoge još bitke pred njim i da su premijeri i predsjednici stranaka potrošna roba, kratkoga vijeka i plitkoga daha, al' on je vječan.

Jedan i jedini.

Nezamjenjiv.

Nepobjediv.

Unfuckable.

Još malo o Mundijalu...

četvrtak , 12.07.2018.



Najveća enigma Mundijala je zašto su Englezi mislili da s guvernerom narodne banke na mjestu izbornika mogu nešto učiniti.

Po meni, za ovu pobjedu protiv Engleza najzaslužniji je Jandroković, bez njega na tribinama finale ne bismo vidjeli.

Šalu nastranu na stranu, najviše mi je drago zbog Dalića, napokon da na jednom takvom mjestu imamo skromnog, samozatajnog, staloženog, NORMALNOG čovjeka. Kad bi bar takvi počeli prevladavat i u drugim područjima...

I drago mi je jer je ovo primjer kad oni koji svojim trudom, znojem i zalaganjem uspjeh zaslužuju, na koncu taj uspjeh i ostvare. A to nažalost ne vidimo često u životu i zbilji.

A i Marko Šapit je odličan, on je najbolje što se HTV-u desilo još od dolaska Šibera u "Peti dan".

O Mundijalu

Upravo je ovogodišnji Mundijal zoran dokaz gluposti zatvaranja evropskih granica emigrantima.

Jer što bi na ovom prvenstvu postigla npr.Belgija bez Dembelea i Lukakua, Francuska bez Mbappea i Pogbe, Danska bez Sistoa ili Yussufa Poulsena, Švicarska bez dvije trećine svojih reprezentativaca nešvicarskog porijekla itd.?

Nisu li zapravo emigranti i 90% Vatrenih?

Da li bismo se mi uopće kvalificirali na Mundijal da naši nogoloptaši nisu stekli iskustvo u najboljim europskim klubovima i da su pri pokušaju emigriranja u sve te silne Barcelone, Bayerne, Real Madride, Monaca itd. naletjeli na žilet žice?


<< Arhiva >>