knjiški moljac (by Božidar Alajbegović)

24.08.2016., srijeda

Tribina "Jutra poezije" : Sonja Zubović




U subotu (27.08.2016.) s početkom u 12 sati u Basaričekovoj 9, Zagreb, u krčmi Pod starim krovovima, na tradicionalnoj tribini JUTRA POEZIJE svoju će novu knjigu pjesama ("Samo se vjetar smiješi") predstaviti autorica SONJA ZUBOVIĆ.

Sonja Zubović rođena je 1962. u Zagrebu. Diplomirala je 1987. na studiju jugoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje i danas živi i radi. Članica je Društva hrvatskih književnika. Radna biografija obiluje raznovrsnim stvaralačkim rezultatima i iznimnim kulturnim projektima. Umjetnički je voditelj Tekston umjetničke organizacije u okviru koje je osmislila i vodi projekt poticanja čitanja poezije za mlade - Poezija to go.

Voditelj tribine je Robert Roklicer, književnik.



- 06:35 - Komentari (0) - Ispiši - #

23.08.2016., utorak

INTERVJU: Krešimir Bagić






Krešimir Bagić, nagrađivani pjesnik, kritičar i profesor stilistike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nedavno je objavio vrlo zanimljivu knjigu 'Uvod u suvremenu hrvatsku književnost' (Školska knjiga), u kojoj donosi pregled književnih fenomena, pravaca i autora od 1980. do 2010. godine. Posebna zanimljivost knjige je u tome što su svi ti književni fenomeni artikulirani u kulturnom i društvenom, pa i političkom kontekstu, tako da čitatelj dobiva ne samo književni, nego i društveni pregled najznačajnijih događanja u zadnja četiri desetljeća, a Bagićeva knjiga je važna i po tome što se još nitko nije na takav način uhvatio u koštac s valorizacijom suvremene književne scene Hrvatske bez one famozne povijesne distance.

Razgovor s Krešimirom Bagićem čitajte ovdje






- 06:52 - Komentari (0) - Ispiši - #

22.08.2016., ponedjeljak

NOVO: Joseph Roth - "Hotel Savoy/Slijepo ogledalo" (DHK/Istarski ogranak, 2016.)

JOSEPH ROTH:
"HOTEL SAVOY" (roman)

i u istome svesku
"SLIJEPO OGLEDALO" (pripovijest)
S njemačkoga preveo: Milan Soklić.
Knjižnica "Nova Istra"
Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika Pula
Niz Proza; sv. 75.
Opis:
156 str., 20 cm, tvrdi uvez;
cijena: 150 kn / 20 €.

Riječ izdavača


Austrijski pisac Joseph Roth rodio se 2. rujna 1894. u mjestu Brody kod Lviva u današnjoj ukrajinskoj pokrajini Galiciji. Studirao je u Beču, gdje je poslije Prvoga svjetskog rata započeo novinarsku karijeru. Potom je nekoliko godina živio u Njemačkoj, najviše u Berlinu. Ondje je napisao i objavio prve romane, između ostalih i „Hotel Savoy“, u kojima se bavi traumatičnim iskustvima austrougarskih vojnika nakon Svjetskoga rata, posebno onih koje je svršetak rata zatekao u ruskome zarobljeništvu. Nakon dolaska na vlast Hitlerovih nacionalsocijalista, nastanio se u Parizu i više se nije vraćao u Njemačku. U francuskom izgnanstvu napisao je glavna djela, među njima i „Radetzky marš“ (1932.), u kojemu nostalgično opisuje propast Austro-Ugarske Monarhije i raščlanjuje uzroke njezina raspada. Umro je u pariškoj sirotinjskoj bolnici 1939. godine.
Rothovo se književno stvaranje ne može lako svrstati u određeni pravac suvremene literature. Najbliži je, barem u ranim djelima, skupini autora koja se razvila iz ekspresionizma i u nas se obično naziva „Novom stvarnošću“ (Neue Sachlichkeit).
O njegovu je stilu veliki njemački književni kritičar Marcel Reich-Ranicki napisao sljedeće: "Roth je bio neobičan pisac i zato što je bio kadar pisati mnogo, a istodobno biti savjestan umjetnik. Nikad se nije ogrješivao o prirodnost tona, nikad nije bio opširan, u njegovu stilu nije bilo mjesta koketiranju. Ta je proza dosljedna, a ipak elastična, vitka, ali ne i mršava, mišićava, ali ne i koščata. Roth je bio grozničav čovjek, čovjek na rubu. Iz njegova jezika međutim izvire potpuni mir, čak prosvijećenost.“


U romanu „Hotel Savoy“ iz 1924. godine, jednom od svojih prvih književnih ostvarenja, Joseph Roth u prvome licu opisuje sudbinu austrougarskoga vojnika Gabriela Dana, koji se završetkom Prvoga svjetskoga rata vraća iz ruskoga zarobljeništva te na putu prema Beču stiže u grad „na vratima Europe“, kojemu se ne navodi ime, ali bi prema opisu mogao biti poljski Łódź, te odsjeda u hotelu Savoy. U golemu hotelu na sedam katova žive svi društveni slojevi; paradoksalno su na donjim katovima smješteni bogataši, dok u visini, blizu Boga, životare siromasi. Hotel izvana djeluje raskošno; iznutra se, međutim, otkriva i materijalna i moralna bijeda tadašnjega društva. Bogati industrijalci svake večeri gledaju gole djevojke u hotelskom baru, siromasima tajanstveni liftboj Ignaz zaključava kovčege kad ne mogu platiti sobu, danima se iščekuje dolazak bogatog Amerikanca Bloomfielda koji treba promijeniti sve. Vlasnika hotela nitko nikad nije vidio. Gabrielu se u hotelu uskoro pridružuje i jedan hrvatski lik, njegov ratni drug Zvonimir Pansin, anarhistični revolucionar, koji na kraju romana s mnoštvom drugih povratnika sudjeluje u razaranju hotela te pritom i sam strada, dok Dan odlazi u Ameriku, koja se u romanu nudi kao novi početak i alternativa Europi.
U godinama nove seobe naroda - 2015., 2016... - kad je Europa preplavljena izbjeglicama s Bliskoga istoka i iz Afrike, koje se poput Rothovih povratnika iz ruskoga zarobljeništva istodobno doživljava i kao žrtve i kao prijetnju, i u kojima financijski sraz bogatoga sjevera i sve siromašnijega europskoga juga dovodi u pitanje same temelje Europske unije, metafora hotela Savoy stječe dodatnu aktualnost.






- 06:49 - Komentari (0) - Ispiši - #

15.08.2016., ponedjeljak

TIME-OUT do 22.08.2016.




A do tada,
pročitajte moj 6 kartica dug tekst
u kojem preporučujem za ljetno čitanje
šest suvremenih europskih romana

i objašnjavam zašto biste
baš te romane trebali pročitati.

Tekst je dostupan ovdje






- 06:05 - Komentari (0) - Ispiši - #

11.08.2016., četvrtak

O "PONIŽAVANJU" - Danas je čovjek čovjeku uistinu vuk...



Olimpijske igre "u punom su jeku" pa sportska novinarčad opet divlja - novine su i portali prepuni naslova u kojima su suparnici "uništeni", "poniženi" "rastureni", "pregaženi" pa mi nema druge nego podsjetiti vas na jedan svoj 2 godinice star tekst takvome novinarskome diskursu posvećen :



Prije koju godinu EPH-ovski „briljantni umovi“ k'o pijan plota uhvatili riječi „flamboajantno“, ali srećom, nakon što su na blogovima i društvenim mrežama bili ismijani, ubrzo su se okanili te priglupe riječi.

Ali, avaj, evo nove pošasti - Brazil je na nedavnom Mundijalu, tako nam je bar sportska novinarčad poručivala, bio „ponižen“, i otad malo koji dan prođe bez novog „poniženja“ - eto, doznali smo da je Čilić prije nekoliko dana „ponizio“ Federera, Albanija je u prvome kolu kvalifikacija za naredno Europsko prvenstvo u nogometu „ponizila“ Portugal, Inter je jučer "ponizio" Sassuolo, a ni današnji dan sigurno neće proći bez nekog novog "poniženja" na sportskim terenima... A jedini koji su zapravo uistinu poniženi su čitatelji tih i takvih medija, čiji novinari svoje čitateljstvo svakodnevno bezobrazno svode na svoju priglupu mjeru.

Ukoliko malo razmislimo o razlogu pojave takvog diskursa u medijima, možemo zaključiti da je on puno dublji od pukog senzacionalizma – i pronaći ćemo ga zapravo u izrabljivačkome karakteru sustava kojega smo svakodnevne žrtve. Jer, kao posljedica neoliberalne ekonomske doktrine, objeručke prihvaćene i od naših vlastodržačkih garnitura (i prošle, i trenutne), naše društvo postupno, ali sve ubrzanije postaje hiper-kompetitivno. A kompetitivnost koja se ubrzano uvlači u sve sfere života postepeno dovodi ne samo do iščeznuća empatije, izostanka solidarnosti i nestajanja pozitivnih emocija spram drugih ljudi, nego čovjek drugog čovjeka počinje doživljavati kao konkurenciju, kao protivnika, te konačno, i kao neprijatelja.

Naime, u uvjetima gospodarske krize sve smo više egzistencijalno ugroženi, a pod pritiskom straha, neizvjesnosti i ugroze, u čovjeku počinje prevladavati ono animalno – instinkt za preživljavanjem. A kako preživjeti?

Tako da uklonimo prijetnju, a prijetnja nam dolazi od drugog čovjeka, kojega, već smo zaključili, promatramo kao konkurenciju (čitaj: neprijatelja), koji ugrožava naš opstanak. Jer, primjerice, s neprestanom prijetnjom nove, tko zna koje već po redu racionalizacije poslovanja u poduzeću gdje smo još, nekom srećom, na plaći, treba se izboriti da ime onoga ili one iz susjednog ureda/susjednog stola/one blagajne bliže izlazu itd. bude ispred nas na listi za otpuštanje...

Analogno tome, sportski novinari ni sportske terene više ne percipiraju kao poligone za sportsko nadmetanje, za nadigravanje u sportskoj igri, već sportski tereni postaju gladijatorska borilišta, bojna polja na kojima se ne nadmeću dva sportska tima, već se do istrebljenja bore dvije protivničke, neprijateljske ekipe. I, nije više dovoljno suparničku sportsku ekipu nadigrati u sportskoj igri ubacivši u njihovu mrežu više golova ili koševa, već ih treba poniziti, dokusuriti, dokrajčiti…

A s obzirom da su, kako smo zaključili, pozitivne emocije među ljudima u sve većem deficitu, nakon pobjede nije dovoljno radovati se vlastitome uspjehu ili uspjehu ekipe kojoj smo privrženi već se treba naslađivati porazom protivnika, odnosno neprijatelja. Odatle zapravo i popularnost tolikih televizijskih projekata poput reality showa…

Ukratko, u izrabljivačkome društvu u kakvome živimo, čovjek je čovjeku uistinu vuk, sve do konačnog istrebljenja, a koje, kako vijesti s različitih strana svijeta u zadnje vrijeme pokazuju, vjerojatno i nije tako daleko.

Ali, možda drugo nismo ni zaslužili, jer, kao što sam napisao u recenziji knjige priča Ivana Vidića "Južna država" - zamorci smo, pokusne životinjice u globalnome eksperimentu kapitalističke nezasitne nemani, ili smo pak mali ljudi (upravo poput onih u istoimenoj Vidićevoj priči) dva do tri centimetra visoki, i izgubljeno bauljamo hodnicima kuće velikog tajkuna, sve dok nas tajkunova razmažena kći ili njegova napirlitana žena, ne dokrajče visokom potpeticom svoje cipele.

Gotovo smo odreda oportunisti, nimalo opasni, uglavnom poltroni i poslušnici, a ono malo buntovnika glasna gomila brzo i lako ušutka i demoralizira, nastojeći i njih svesti na vlastitu mjeru i učiniti ih pijunima u igri moći i neprestanog stjecanja, gomilanja, zarađivanja i trošenja. Porobljeni i pokunjeni, a zapravo zaljubljeni u svoje lance, anestezirani obiljem i zbunjeni suviškom izbora (ne onih krucijalnih – egzistencijalnih, već banalnih – potrošačkih) te traumatizirani nemogućnošću ostvarenja „hoću sad i hoću sve!“ vegetiramo u tuposti mrtvih osjetila, u kratkom predahu, do pojave nove želje, potrebe, htijenja.

Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno na portalu Lupiga.com, 15.09.2014.







- 09:36 - Komentari (0) - Ispiši - #

Čitanje produljuje život, kažu znanstvenici




Čitanje knjiga može produljiti životni vijek za dvije godine, kažu znanstvenici s Yalea koji su rezultate svog nedavno provedenog istraživanja objavili u časopisu Social Science & Medicine.

Suautorica studije Becca R. Levy, profesorica epidemiologije na sveučilišnom Odjelu za javno zdravlje i njezini kolege tvrde da je čitanje korisno za zdravlje. I unatoč sve većoj popularnosti Kindlea i ostalih sličnih e-izdanja knjiga, prodaja tiskanih izdanja je u porastu. Prošle je godine u Sjedinjenim Državama prodan 571 milijun knjiga u odnosu na 559 milijuna 2014., prenosi portal Medical News Today.

No čitanje knjiga nije samo popularna razbibriga. Naime, brojne dosad provedene studije pokazale su da je čitanje dobro za razne aspekte zdravlja. Nedavno istraživanje pokazalo je da čitanje knjiga fikcije kod nekih ljudi potiče empatiju. A novo istraživanje profesorice Levy i kolega otišlo je korak dalje, pokazavši da čitači knjiga umiru u prosjeku dvije godine kasnije od onih koji ne čitaju.

Istraživanje je provedeno na 3635 osoba starijih od 50 godina koje su znanstvenici podijelili u tri grupe: one koji ne čitaju knjige, oni koji tjedno na čitanje knjige utroše tri i pol sata, a treću grupu činile su osobe koje tjedno čitaju više od tri i pol sata. Rezultati su pokazali da, u usporedbi s osobama koje ne čitaju, ljudi koji čitaju tri i pol sata tjedno imaju 17 posto izgleda manje da će umrijeti u predstojećih 12 godina, a onima koji čitaju više od tri i pol sata šanse se smanjuju za 23 posto. Zaključeno je da čitači umiru u prosjeku dvije godine kasnije od onih koji uopće ne čitaju.

Studija je otkrila i da knjige više čitaju fakultetski obrazovane žene s višim osobnim prihodima. Slična je veza utvrđena i kod osoba koje čitaju novine ili časopise, no povezanost je nešto manje čvrsta. Istraživanjem nije precizno utvrđeno koji mehanizmi čitačima produljuju životni vijek, no Levy i kolege pretpostavljaju da bi se moglo raditi o pozitivnom utjecaju na kognitivne funkcije. Tome u prilog idu i rezultati jedne studije iz 2013. koja je pokazala da čitanje potiče komunikaciju među moždanim stanicama.

Izvor: HINA





- 06:26 - Komentari (1) - Ispiši - #

09.08.2016., utorak

INTERVJU: Svetlana Aleksijevič





Više od 50 godina, još od Winstona Churchilla, Nobel za književnost nije otišao u ruke autoru koji piše nefikcionalnu prozu. Sve do lanjske jeseni. Svijet je tada čuo za autoricu iz Bjelorusije, po majci Ukrajinku, po ocu Bjeloruskinju, kćerku i unuku seoskih učitelja, režimu, i sovjetskom, i ovom postsovjetskom, uvijek nesklonu, Svetlanu Aleksijevič, novinarku, dokumentaristicu koja upečatljivo bilježi stvarnost. Na Nobelu joj nisu čestitali ni Lukašenko ni Putin. Doduše, kod kuće nisu slavili ni Bunjina, Brodskog, Pasternaka. Aleksijevič se u Minsk, tamošnjem mraku unatoč, vratila prije četiri godine, nakon što je prethodnih dvanaest provela u egzilu, po Parizu, Berlinu, Göteborgu.

Razgovor sa Svetlanom Aleksijevič čitajte ovdje






- 06:30 - Komentari (0) - Ispiši - #

08.08.2016., ponedjeljak

Vrlo bogat program 4.Festivala svjetske književnosti





O vrlo bogatom programu
4. Festivala svjetske književnosti

što se od 4. do 9.rujna 2016.
održava u Zagrebu i Splitu

informirajte se ovdje






- 06:08 - Komentari (1) - Ispiši - #

06.08.2016., subota

"Šušur! Festival od riči"





U svojem jubilarnom petom izdanju, 'Šušur! Festival od riči '7. kolovoza 2016. publici željnoj kvalitetne ljetne ćakule predstavlja u jedinstvenoj atmosferi Starog grada Korčule autore čiji se opusi i interesi vezuju za putovanja, premještanja, radni ili životni nomadizam


Punih kovčega priča u korčulanski će Šušur! pred katedralom sv. Marka od 21 sat uploviti Alida Bremer, Jerko Bakotin, Dragan Markovina, Marko Pogačar i Igor Štiks, sa Seidom Serdarevićem kao kapetanom mirne plovidbe.

Ove će godine ŠUŠUR! Festival od riči svoj program posvetiti istraživanju društveno-političkog fenomena intelektualne migracije i nomadizma. Tema umjetničkih i literarnih nomada vrlo je dugo prisutna kao tema i kontekst u književnosti, a na poseban se način vezuje za sam otok Korčulu koja je od pamtivijeka prošarana putokazima raznovrsnih odlazaka i dolazaka.

Opširnije ovdje






- 06:41 - Komentari (0) - Ispiši - #

05.08.2016., petak

NOVO: Sanja Baković - "Plovna mjesta" (CeKaPe, 2016.)

SANJA BAKOVIĆ
'Plovna mjesta'

poezija
Izd. : CeKaPe
95 str., meki uvez s klapnama
Cijena: 90.00 kn

Riječ izdavača


Zbirka pjesama "Plovna mjesta" pjesnički je prvijenac Sanje Baković, iako ne i prve i jedine pjesme koje je napisala. Pjesme u ovoj zbirci nastajale su tijekom posljednje dvije godine, kao slobodno istraživanje i plovidba kroz čitateljsko i spisateljsko iskustvo autorice koje je započelo na radionici modula Poezija u Centru za kreativno pisanje, s mentorom Brankom Čegecom.

Asocijativni impuls za pisanje dolazio je iz čitanja velikih poetskih imena kao što su primjerice Eugenio Montale, Cesare Pavese, Nicanor Parra, Ingeborg Bachman, Zbigniew Herbert, Blaise Cendrars, Aime Cesaire, Adam Zagajewski, Andre Breton, Dušan Matić, Tomaž Šalamun, Miroslav Mićanović, Danijel Dragojević, Anka Žagar i mnogi drugi veliki pjesnici domaće i strane književnosti. No, slijedeći svoju unutarnju poetsku liniju autorica je pronašla svoj spisateljski kod stvarajući pjesme koje tematski obuhvaćaju prostor od matičnog polazišta rodnog otoka Brača, neopipljivih metafizičkih motiva do svakodnevnih urbanih zapažanja i događaja iz prepoznatljivog javnog okvira.

Iako pulsira različitošću sadržaja i osjetno duljim vremenskim periodom u kojem je nastajala, zbirka čini cjelinu koja ispituje stvarnosni okvir autoričinog svijeta: obavezni otok kao prožimajuću nit, iskustvo odnosa sa sobom i vanjskim, i na koncu ono vanjsko, svakodnevno, u obuhvatu opažanja. Iz pjesama progovaraju ljubavne, obiteljske i duhovne priče, a često i motivi koji upućuju na kritično i satirično promišaljanje društvenog okruženja.

"Svaki pokušaj govorenja o poeziji Sanje Baković neizbježno kreće od senzibilnosti, detalja i odanosti čitanju kao lijepom poroku, poroku koji odvodi u svijet nepredvidivosti, iznenađenja, otkrivanja prostora koje ni na koji drugi način ne bi bilo moguće dosegnuti. Stalnim ispitivanjem različitih poetičkih registara, autorica gradi svoj mozaik, privatni poetski svijet, satkan od detalja, sitnica koje mijenjaju pogled, okus, osjećaj, ne izbjegavajući "opću sliku" svakodnevnice, društvenu i socijalnu osjetljivost, beskrupulozne prizore potrošačkog divljanja i drugih opačina aktualnog vremena. Njezina literarna posveta pjesničkim svjetovima koji su je na bilo koji način obilježili ili dodatno formirali/formatirali (Cesar Vallejo, Kavafis, Parra, Pound...) čitatelju šalju nedvosmislenu poruku: bez svjetova drugih, bez literarnog iskustva Drugog, bez mogućnosti suočavanja s različitim, naši bi životi i naš literarni potencijal bili bitno ograničeni, siromašni, zapravo posve nečitljivi." (Branko Čegec)

Sanja Baković rodila se u Splitu 1976. godine. Odrasla je u Bolu na otoku Braču gdje je završila opću gimaniziju. Diplomirala je studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Radila je kao novinarka u Večernjem listu i Aktualu, te se bavi medijima i odnosima s javnošću. Svoje pjesme čitala je na "Jutrima poezije" i na maratonu poezije u Sesvetama. Objavljivala je pjesme u književnom časopisu "Tema" kao i na književnom internetskom portalu knjigomat.hr.





- 06:20 - Komentari (0) - Ispiši - #

04.08.2016., četvrtak

INTERVJU: Boba Đuderija





Počela je pisati manje-više iz zezancije, no zahvaljujući svom blogu vrlo brzo stekla je popularnost. Tekstove nikada nije slala izdavačima, nego su oni sami njoj prilazili.

Tako sada pred nama stoji i druga ukoričena zbirka priča Bobe Đuderije "Zovem u vezi posla", u izdanju riječkog izdavača "Adamić", a splitska promocija očekuje je u nedjelju 7.8.2016. u kavani hotela "Bellevue", s početkom u 20 sati. Bio je to razlog da novinar Slobodne Dalmacije Siniša Jović privede na "obavijesni razgovor".

Intervju čitajte ovdje






- 05:58 - Komentari (0) - Ispiši - #

03.08.2016., srijeda

Festival "Zgodne žene spašavaju stvar"




Za Skribonaute ljeto je uvijek vrijeme za nove kreativne pothvate i suradnju s partnerima Domom za nezbrinutu djecu Miljenko i Dobrila i Kino klubom Split te za još jednog izdanje festivala "Zgodne žene spašavaju stvar".

Organizatori će i ove godine posvetit četiri dana pažnje vrijednim pjesnikinjama, književnicama, novinarkama, aktivisticama i jednom mladom paru filmaša, ali ovog puta na novoj lokaciji – u caffe baru Chillton. Zašto baš tamo? Zato što, kako ističu, Chillton nije samo još jedan "obični" kafić u gradu koji im obiluje, već je on rezultat dugogodišnje poduzetničke želje da se u Splitu stvori mjesto za zajednicu, jedan pravi centar na kojem svi mogu biti, stvarati i uživati u programu zajedno.

Festival se otvara u četvrtak, 4. kolovoza 2016. tribinom Feministički mediji: Zašto i za koga? na kojoj će Jelena Tešija iz Libela.org i Marino Čajdo iz portala Vox Feminae govoriti o neprofitnim feminističkim medijima i njihovoj ulozi u reprezentaciji feminizma/ma u Hrvatskoj danas.

Drugi dan festivala, u petak 5. kolovoza, predstavlja jake snage mlade splitske poezije Katju Grcić, Petru Rosandić i Nadu Topić - tri snažne zbirke, tri poetska svijeta i jedna moderatorica i vodič kroz njih, Irena Deloga Nešić.

Subotu, 6.kolovoza, organizatori posvećuju kratkoj priči kroz susret s dvije zbirke jakog autorskog potpisa – "Dobri dani nasilja" Ružice Aščić i "Ticala" Jelene Zlatar Gamberožić. Kroz zonu kratke priče kojom danas dominiraju autorice i rad ovih nagrađivanih autorica vodit će Luiza Bouharaoua.

Festival se zatvara u nedjelju, 7. kolovoza s projekcijom dokumentarnog filma nagrađenog nagradom za Etiku i ljudska prava na 25. Danima hrvatskog filma, "Pravo na rad: Onako kako smo ga ostavile", i tribinom Kada umjetnost "imitira" život na kojoj sudjeluju nagrađivana pjesnikinja i književnica Ivana Bodrožić te nagrađivana slobodna novinarka i autorica knjige "Kako ste?" Barbara Matejčić. Upravo će nam Barbarina zbirka šest priča hibridne forme i Ivanin najnoviji roman "Rupa" biti povod razgovoru o odnosu književnosti i zbilje, angažiranom pisanju i mogućnosti koje ono ima da potakne društvenu promjenu. Kroz program i opet vodi Luiza Bouharaoua.

Posebni bonus program čini akcija "Poezija za van!" Slijedite tragove na www.facebook.com/UdrugaSkribonauti i pronađite poeziju pretočenu u vizualnu umjetnost. Akcija traje dok sve pjesme ne nađu svog vlasnika.



Izvor: Moderna Vremena Info




- 14:36 - Komentari (0) - Ispiši - #

NOVO: Natalija Miletić - "Nisam" (Algoritam, 2016.)

NATALIJA MILETIĆ
'Nisam'

proza
Algoritam
07/2016.
124 str., meki uvez
Cijena: 99.00 kn

Riječ izdavača


Prva knjiga Natalije Miletić, autorice već istaknute osvojenim nagradama na kratkopričaškim natječajima Lapis histriae i Ulaznica, zbirka od 17 priča lijepo je uokvirena drugom pričom zbirke, naslovnom „Nisam“ i predzadnjom „Jesam“. Kao prolog i, uvjetno rečeno epilog, zbirke funkcioniraju priče „Ulica dosadnih žena“ i „Nebo“, priče koje govore o osamljenosti, o ženama bez muškaraca.

Priče se uglavnom zbivaju u tranzicijom devastiranom okruženju, oslonjenom na bolja sjećanja i groblje tvornica, provincijski izmaknutom, s tim što je pridjev provincijski stanje i posljedica duha društva, a ne geografska odrednica. No, ništa nikada neće uništiti čulnost i senzualnost, što je još jedna od čestih karakteristika i pokretač junakinja ovih priča.
Kruno Lokotar


Kako joj i ime kaže, "Nisam" je zbirka koja se pozicionira uvek u suprotstavljanju, uvek u sukobu. Ona je, ako mi dozvolite oksimoron, prkosno tiha. Njeno oponiranje establišmentu, većini, uvreženom mišljenju, doksi ne dolazi samo kao afirmacija najčešće zapostavljenog, manjinskog, drugog i drugačijeg stava koji ima jasne ideološko-političko-feminističke implikacije, već i kao vrsta estetičkog iskaza, potrebe da se smislom književnosti progovori o besmislu društva i položaju svesne jedinke u njemu. Njene junakinje nisu snažne i dominantne žene, nisu Jovanke Orleanke, naprotiv. One su one koje iznose i nose ovaj svet, one su so zemlje, njen ukus i miris.
Vladimir Arsenić

Natalija Miletić rođena je 18. listopada 1977. godine u Sisku, gdje danas živi i radi. Završila je Filozofski fakultet u Zagrebu: 2002. komparativnu književnost i filozofiju, 2004. dodatni studij teatrologije, 2006. studij bibliotekarstva. Pohađala je radionice kreativnog pisanja Zorana Ferića, Marinka Koščeca, Miroslava Mićanovića i Andreja Blatnika te zadnjih godinu dana u klubu mladih SKWHAT Sisak volonterski provodi programe takve vrste. Nagrađena je prvim nagradama natječaja Kratka priča je ženskog roda 2012., Lapis Histria 2013. i Ulaznica 2016. godine.



Izvor: Moderna Vremena Info


- 06:17 - Komentari (0) - Ispiši - #

02.08.2016., utorak

26. "Croatia rediviva"




05.08.2016. u Selcima na otoku Braču održat će se 26. svehrvatska jezično-pjesnička smotra 'Croatia rediviva ča-kaj-što'. Obilježavajući 73. obljetnicu paljenja Selaca od talijanske okupacijske vojske (9. kolovoza 1943) Croatia rediviva dogodit će se uoči kataklizmičkog spomendana, u petak 5. kolovoza 2016. u 21 sat. Izim Selaca koja su najviše stradala i pretvorena su u ruševine, spaljeno je i pet inih bračkih mjesta (Novo Selo, Gornji Humac, Pražnica, Pučišća, Bol). Prelijepo kameno mjesto s osobinama grada, usprkos herojskim naporima domoljubnog načelnika Općine Selca Ivana Štambuka da spriječi fašističko paljenje, uništena su u potpunosti. Gorjela su tri dana i tri noći i tako postala obilježena zauvijek. Od spomenutog barbarskog čina nisu se nikada potpuno oporavila i još uvijek su gradić s pedesetak ruševina.

Manifestaciju Croatia rediviva utemeljio je dr. Drago Štambuk 1991. godine gradeći je na ideji trojstvenosti i koineizacije hrvatskoga jezika. Iz potonjeg proizlazi i već se 30-ak godina vriježi, prema utemeljiteljevom nazivu: zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što, iznimno važna za hrvatski jezik i identitet. Smotru podržavaju Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska i Društvo hrvatskih književnika, a njeni organizatori su Udruga Croatia rediviva, Općina Selca i KUD Hrvatski sastanak. Jednog od nastupajućih pjesnika (iz svih triju hrvatskih književnih idioma: ča- kaj- što) ovjenčava se Maslinovim vijencem pa dotični/a postaje poeta oliveatus (olivatus). Dvadeset i petero dosadašnjih ovjenčanika predstavljeno je mramornim pločama na Zidu od poezije, na središnjem selačkom trgu Stjepana Radića, s uklesanim stihovima po utemeljiteljevom ili vlastitom izboru. Njih 25 predstavljeni su svojim stihovima i u pet knjiga Maslinovih vijenaca (posljednja pred izlaskom iz tiska), u svakoj po pet, pod uredništvom i u izboru utemeljitelja smotre.

Oliveati su, redom, od 1991: Zlatan Jakšić, Drago Štambuk, Jakša Fiamengo, Božica Jelušić, Vesna Parun, Luko Paljetak, Tonko Maroević, Ivan Golub, Vlasta Vrandečić Lebarić, Slavko Mihalić, Dragutin Tadijanović, Zvonimir Mrkonjić, Petar Gudelj, Sonja Manojlović, Tatjana Radovanović, Mate Ganza, Joško Božanić, Mladen Machiedo, Milko Valent, Zoran Kršul, Igor Zidić, Ante Stamać, Branimir Bošnjak, Ernest Fišer i Veselko Koroman.

Program 26. Croatia rediviva:

Petak, 5. kolovoza 2016.

17 sati,
okupljanje sudionika / uzvanika pred Ružmarinom, uz okrjepu, na Trgu Stjepana Radića u Selcima.

21 sat, početak pjesničke manifestacije Croatia rediviva (uz obraćanje utemeljitelja Drage Štambuka i načelnika Općine Selca Ivana Marijančevića), otkrivanje nove ploče sa Zida od poezije, Veselka Koromana, prošlogodišnjeg oliveatusa; osvrt Darije Žilić na njegovo djelo i nastup prošlogodišnjeg ovjenčanika, te poetskih sudionika. Sredinom smotre predstavljanje Maslinovog vijenca 5 s izborom poezije posljednjih petero omaslinjenika (Zidić, Stamać, Bošnjak, Fišer, Koroman).

22:30, kraći glazbeni program u pauzi nagradnoga vijećanja.

22:45, utemeljitelj Štambuk proglašava novoga/novu poeta oliveatus i ovjenčava ga/je Maslinovim vijencem.

Skupna fotografija na Trgu.

23 sata, večera pjesnika i uzvanika u Ružmarinu

Sudionici: Božica Brkan, Sonja Bennet, Dubravka Borić, Diana Burazer, Marko Gregur, Vera Grgac, Stanka Gjurić, Božica Jelušić, Vjekoslava Jurdana, Veselko Koroman, Tomislav Milohanić, Delimir Rešicki, Zvonimir Sutlović, Ivana Šojat Kuči, Drago Štambuk, Tuga Tarle, Vlasta Vrandečić Lebarić, Đuro Vidmarović, Darija Žilić i drugi.








- 06:14 - Komentari (0) - Ispiši - #

01.08.2016., ponedjeljak

NOVO: Andrijana Kos Lajtman "Poetika oblika" (Naklada Ljevak, 2016.)

Andrijana Kos Lajtman
"Poetika oblika"

Naklada Ljevak
Biblioteka: Razotkrivanja
Godina: 2016.
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 288
Format: 16 x 24 cm
Cijena: 149,00 kn

Riječ izdavača

'Poetika oblika' Andrijane Kos Lajtman bavi se problematikom oblikovnosti jednog dijela suvremenih proza, osobito romana, ulogom koju oblik teksta ima u prezentiranju neponovljive individualnosti pripovjednog diskursa. U fokusu je razmatranja fenomenologija tzv. hipertekstualne proze te specifičnih tipova tzv. lematiziranih proza (roman slovarij, roman rječnik, roman paukove mreže, roman s dodanim tematskim leksikonom, roman udžbenik, roman lažnog naslova). Proze su to koje se igraju vlastitim tijelom kao gradbenim elementom, strukturirajući zanimljive i ludičke oblike različitih vrsta mreža, arabeski ili drugih oblika pojavne stvarnosti. Nerijetko, riječ je o iznimno inovativnim romanima, konceptualno oblikovanima, u kojima romaneskno tijelo postaje samo drugi način za pričanje priče i tematiziranje intrigantnih tema sadašnjosti i prošlosti, ponekad do mjere da tekst postaje ikonički znak. Osobito su česte teme koje se tiču jezika ili matematike, kao sustava kojima je čovjek oduvijek nastojao izraziti svijet oko sebe. Dok je prvi dio knjige teorijski usmjeren, u drugom dijelu autorica podastire analitička čitanja konkretnih romanesknih praksi srednjoeuropskoga prostora — romane poput onih Jasne Horvat, Milorada Pavića, Dževada Karahasana i Venka Andonovskoga. Riječ je o romanima koji se odupiru standardnim poetičkim odrednicama poput ‘modernizma’ ili ‘postmodernizma’ i koji svojim tekstualnim tijelom, kao drugim jezikom, na jedinstven način govore o svemu onome o čemu pripovijedaju i svojim tematskim svjetovima.

Znanstveno utemeljena i istodobno esejistički razigrana, knjiga Poetika oblika Andrijane Kos Lajtman svojom čitkošću te izuzetnom zanimljivošću teme bit će privlačna znanstvenoj zajednici kao i širem čitateljstvu.



O autorici:

Andrijana Kos-Lajtman rođena je 1978. u Čakovcu. Diplomirala je kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te doktorirala temom Autobiografski diskurs u prozi hrvatske dječje književnosti na istom fakultetu. Docentica je na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je nositeljica različitih kolegija iz područja starije i novije hrvatske književnosti, svjetske književnosti te dječje književnosti. Svojim znanstvenim interesima najviše je usmjerena fenomenologiji književnog postmodernizma u oblicima hipertekstualne i konceptualne književnosti, ali i književnom autobiografizmu, usmenoknjiževnom i mitološkom intertekstu te dječjoj književnosti.

Autorica je znanstvene studije Autobiografski diskurs djetinjstva (Naklada Ljevak, 2011.) te pjesničkih zbirki Jutarnji laureat (Insula, 2008.) i Lunule (Disput i DHK, 2012.), od kojih je posljednja nagrađena hrvatskom pjesničkom nagradom „Dobriša Cesarić“. Suradnica je na knjizi Ivana Brlić-Mažuranić — Bibliografija (Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod, 2014.), petoj knjizi Kritičkog izdanja Sabranih djela Ivane Brlić-Mažuranić. Objavila je tridesetak znanstvenih radova u hrvatskim i međunarodnim znanstvenim časopisima te zbornicima radova sa znanstvenih skupova. Povremeno objavljuje i književne kritike i prikaze. Neke pjesme prevedene su joj na makedonski, bugarski i slovenski jezik te uvrštene u antologije suvremene lirike.

Članica je uredništava znanstvenih časopisa Libri & liberi, Holon i Istraživanja. Također, članica je Hrvatskog društva pisaca, Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti i Matice hrvatske.




- 06:15 - Komentari (0) - Ispiši - #

31.07.2016., nedjelja

NOVO: Bruno Šantek "Dosta!" (Profil, 2016.)



Akcijski triler na hrvatski način tako bi se mogao opisati roman „Dosta!“ Brune Šanteka.

U kasne noćne sate, Saša pomogne pijanoj djevojci rizičnog ponašanja i spusti je s vlaka na željezničkoj stanici u Dugom Selu. U kasno doba noći nema kamo s promrzlom djevojkom, te je povede kući, nahrani i smjesti na spavanje. Djevojka je maloljetna, u bijegu od kuće, a možda i trudna. Pomoći ili odustati? Saša procjenjuje da treba pružiti ruku podrške djevojci koja ni ne zna što je prijateljstvo. Od toga dana, žrtve nasilja koje je dotad sam promatrao na svojim putovanjima vlakom između Zagreba i Dugog Sela, postaju Sašine štićenice. Saša odlučuje mešto promijeniti i umiješati se u njihove živote.

Roman "Dosta!" Brune Šanteka prije je socijalna drama nego krimić, jer su njegovi negativci većinom nepromišljeni nasilnici koji reagiraju nagonski, dok su žrtve nezaštićene žene i slabiji. Šantekov slučajni heroj suočen je s nasiljem čije tragove svakodnevno primjećujemo, a njegovo je herojstvo upravo u tome što od nasilja ne okreće glavu poput šutljive većine. Šantek time pojačava kod čitatelja socijalnu osjetljivost i suosjećanje, a i postavlja pitanje u kakvom svijetu želimo živjeti i što svatko od nas može učiniti kako bi se suprotstavio nasilju. Krimić "Dosta!" drugi je kriminalistički roman Brune Šanteka. Njegov prvi krimić, "Tajkunovi nasljednici", publika je dočekala s odobravanjem zbog dinamičnih akcijskih scena i poznatih krajolika u kojima se radnja odvija.

Kritičari su pak Šanteka pohvalili kao dugoočekivanog nasljednika najpopularnijih autora domaćeg krimića Gorana Tribusona i Pavla Pavličića. U krimiću "Dosta! Šantekov je tempo podjednako dinamičan, ali dok je u "Tajkunovim nasljednicima" pažnju čitatelja pridobio jurnjavom automobilima po prigorskim bregima, u ovom romanu "Dosta!" najdojmljivije su mučne i brutalne scene nasilja nad ženama.

Bruno Šantek, rođen 1969. godine u Zagrebu, autor je romana "Tajkunovi nasljednici" i ispovijesti o životu s astmom "Izdisaj", koja je, uz komentare prof. dr. Nevena Tudorića, objavljena u biblioteci Profil klinika. Šantek je i plodan pjesnik, a prozu piše od 2004. godine.




Izvor: Novi list



- 06:02 - Komentari (0) - Ispiši - #

27.07.2016., srijeda

MR.BEAN NA PLAŽI U IČIĆIMA + NAGRADNA IGRA




MR.BEAN NA PLAŽI U IČIĆIMA + NAGRADNA IGRA


Iako je kraj ljeta daleko, i premda ću do početka jeseni pročitat' još barem 15 knjiga, meni je već jasno da ću, osim po romanu Daše Drndić " EEG " ljeto 2016. pamtiti i po romanu "Svijet je mali" Davida Lodgea (izd. i ur. Milana Vuković Runjić, 2015.).

Neupućen netko, s obzirom da se radi o tzv. akademskom romanu, napučenom sveučilišnom čeljadi i nejači, mogao bi unaprijed knjigu odbaciti strahujući od dosade, ali oni koji su već čitali D.Lodgea jako dobro znaju da bi se, s vrlo velikom vjetrojatnošću, knjiga mogla pokazati izuzetno zabavnom. Tako naposljetku i biva, ali je u velikoj mjeri za to, osim autora, zaslužna i velika/najveća/nenadmašna Giga Gračan, "koja si je (kao što i uvijek čini) priuštila da se (malo više nego) malkice našali" prevodeći ovu knjigu, na radost sviju koji za njom (knjigom, a ne Gigom) posegnu.

Dodatnu kvalitetu knjizi daje i činjenica da Giga Gračan nije od onih koji čitatelje zamišljaju s knjigom im u ljevici a sa smartphone-om u desnici (ili bar nadomak iste), što je posljedovalo fusnotnim obiljem. Pritom si prevoditeljica često, na radost nekih - npr. mene - a moguće i na zgražanje mnogih, zamislite, često uzima slobodu našaliti se čak i u svetom prostoru fusnote (koja, nažalost, i na moju ljutnju, malo-pomalo, iščezava sa stranica knjiga, a što je samo jedan od simptoma srozavanja izdavačkih standarda - a ako se pitate zašto fusnota postaje endemskom biljkom, znači da nedovoljno pažljivo čitate jer sam odgovor već dao u prethodnoj rečenici sretan ).

Prevoditeljici ćemo se još vratiti, a red bi bio da kažem nešto i o autoru, a koji gaji vrlo specifičnu i nažalost, ne baš čestu, a meni izuzetno dragu,vrstu humora.

Evo jednog primjera : u romanu spominje se pisac čiji je prvi roman nosio naslov "KAKO GOD", a peti njegov roman ima naslov "MOGLO BI BOLJE" sretan. Uz to, David Lodge je i vrlo promućuran pisac pa je već u samom naslovu "Svijet je mali" odgovorio na očekivane zamjerke svom romanu... (Ali, o knjizi namjeravam pisati opširnije, uskoro, za "Vijenac", pa ću vas ovdje poštedjeti).

Giga Gračan i u ovom je svom prijevodu iskazala iznimnu kreativnost, a o stanju tzv. "hrvatskog proznog aktualiteta" dovoljno govori činjenica da je više jezičke inovativnosti na 400-tinjak kartica njenog prijevoda negoli na 40.000 stranica recentnih proznih knjiga hrvatskih pisaca (na tu temu citirat ću istu tu gospođu koja u jednoj od svojih fusnota iz ovoga romana veli : "HRVATSKI LITERATI - SVE SUV I GO GIGANT" belj ).

Nažalost, domaći pisci ustrajno njeguju tradiciju nedovoljnog čitanja, zbog čega brojne riječi (npr. "usve" ili "prethodice" kao i mnoge druge) još nisu našle svoje mjesto u vokabularu naših pisaca, usprkos upornim nastojanjima velike/najveće/nenadmašne Gige Gračan.

A gdje je tu MR BEAN, zasigurno se pitate?

Osim što se pri izboru takvog naslova radi o senzacionalističkom privlačenju pažnje (jer, ipak smo u sezoni kiselih krastavaca, kaj ne?) taj je naslov dio moje NAGRADNE IGRE : tko prokljuvi kakva je veza između ove knjige. MR.BEAN-a i plaže, na adresu mu poštom uskoro od meneka poslan stiže paketić s tri knjige. A pritom čak, zamislite, ne morate roman "Svijet je mali" niti čitati.

P.S.

Inače, moj tekst iz 2006. o romanu Davida Lodgea "Misli..." dostupan vam je na čitanje ovdje : http://www.kupus.net/kupus_stari/wwwroot/misli.htm







- 07:12 - Komentari (1) - Ispiši - #

INTERVJU: Kruno Lokotar




Kruno Lokotar,
lucidno, britko, oštro i promišljeno
o mnogočemu vezano za književnost u nas,
a i šire.

Razgovor čitajte ovdje






- 06:07 - Komentari (0) - Ispiši - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se