Predstavljanje knjige eseja raznih autora "U što vjerujemo mi koji u boga ne vjerujemo?"

petak , 19.01.2018.

Izdavačka kuća v|b|z s velikim Vas zadovoljstvom poziva na predstavljanje nove knjige:

Drago Pilsel (ur.): „U ŠTO VJERUJEMO MI KOJI U BOGA NE VJERUJEMO“

Utorak, 23. siječnja 2018. godine, u 18 sati
Novinarski dom (velika dvorana, 1. kat)
Perkovčeva 2, Zagreb


Sudjeluju:

Drago Pilsel, Rada Borić, Ines Sabalić, Borivoj Radaković, Branimir Pofuk, Neven Barković i Drago Glamuzina

Dobrodošli!

Dva moja teksta u novom "Vijencu"

četvrtak , 18.01.2018.



Na kioscima je novi broj "Vijenca"
(samo 10 kuna)
a u njemu, između ostaloga

I DVA MOJA TEKSTA:

- pregled najkvalitetnijih naslova prijevodne proze u nas objavljene u 2017.

- moja kritika knjige Horacija Quiroge "Priče o ljubavi, ludilu i smrti"




Novi "Vijenac" još donosi:

- tekst Nikice Mihaljevića o 45.godišnjici pretiska "Hrvatskoga pravopisa" Babića, Finke i Moguša
- kolumne Nives Opačić i Pavla Pavličića
- tekst Stipe Botice o novoj knjizi Radoslava Katičića "Naša stara vjera"
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Albina Crnoborija "Fildešpanja"
- tekst Igora Žica o knjizi Lucy Hughes Hallet "Peculiar ground"
- tekst Strahimira Primorca o najbokljim proznim knjigama hrvatskih spisateljica i autora u 2017.
- tekst Denisa Leskovara o časopisu Rolling Stone

te još pregršt tekstova o likovnoj umjetnosti, kazalištu, arhiteksturi, stripu, filmu, glazbi, plesu itd.






NOVO od Frakture : Stasiuk+Serdarević+Soklić+Melandri+Ulicka+Pogačar

srijeda , 17.01.2018.


NOVO od Frakture:


- Andrzej Stasiuk - Istok (roman)

- Korana Serdarević - Eksperiment Irene Tot (roman)

- Milan Soklić - Izlet na Kras (roman)

- Francesca Melandri - Eva spava (roman)

- Ljudmila Ulicka - Zeleni šator (roman)

- Marko Pogačar - Zemlja Zemlja (poezija)


Klikom na pojedini naslov otvaraju se stranice s informacijama o knjizi i autoru/ici.


Poziv na natječaj za nagradu "Višnja Machiedo" za najbolje književno-esejističko djelo u 2017. godini

utorak , 16.01.2018.




POZIV NA NATJEČAJ:
Nagrada Višnja Machiedo za najbolje književno-esejističko djelo u 2017. godini.


Godišnja nagrada dodjeljuje se za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku u produkciji nakladnika registriranih u Republici Hrvatskoj i objavljeno u razdoblju od 15. prosinca 2016. do 15. prosinca 2017. godine.

Prijedloge za dodjelu nagrade mogu podnositi građani Republike Hrvatske,
javni i drugi djelatnici u kulturi, udruge i druge pravne osobe u kulturi, ustanove u kulturi i ostale pravne osobe koje imaju sjedište u Republici Hrvatskoj.

Prijedlog za dodjelu Nagrade treba biti pismeno obrazložen. Obrazloženje prijedloga mora sadržavati osnovne podatke o autorici/autoru, odnosno koautorima predloženim za dodjelu Nagrade, te obrazloženje razloga za dodjelu Nagrade.
Knjige (5 primjeraka) se šalju na adresu Hrvatskog PEN centra (Basaričekova 24, 10 000 Zagreb), a rok za predaju je 31.01.2018. (u slučaju dostave na adresu – od 9 do 14 sati).

Hrvatski PEN centar ustanovio je 2013. godine Nagradu Višnja Machiedo za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku.
Prva dobitnica Nagrade Višnja Machiedo bila je Ingrid Šafranek za knjigu Bijela tinta.
Drugi dobitnik Nagrade Višnja Machiedo bio je Viktor Žmegač za knjigu Europa x 10.
Treća dobitnica Nagrade Višnja Machiedo bila je Renata Jambrešić Kirin za knjigu Korice od kamfora.
Četvrta dobitnica Morana Čale za knjigu 'O Duši i tijelu teksta: Polić, Kamov, Krleža, Marinković'.

Nagrada Višnja Machiedo sastoji se od novčanog iznosa 10.000 kn i plakete.

Ocjenjivački sud čine Tomica Bajsić, Nadežda Čačinovič, Mladen Machiedo, Tonko Maroević i Sibila Petlevski, a dobitnik/ca nagrade biti će proglašen/a 27.03.2018. godine – na rođendan Višnje Machiedo.



Radijska emisija "Do korica " : "Flaubertova papiga" Juliana Barnesa




Emisija "Do korica" 3.programa Hrvatskog radija, 19.01.2018. s početkom u 22 sata posvećena je
slavnom romanu "Flaubertova papiga" suvremenoga engleskog pisca Juliana Barnesa. Julian Barnes i Gustave Flaubert supostoje na dva pola: Barnes zaigran, ludičan, s poimanjem kreativnosti kao igre; Gustave izmučen, mazohistički predan kultu forme; postmodernist i protomodernist; pisanje kao igra u jednog, odnosno pisanje koje daje privid da se odvijalo u igri, te pisanje kao agonija s druge strane.
"Flaubertovu papigu" preveo je Zlatko Crnković, a objavljena je 1990. u nakladi zagrebačkog Znanja. Ulomak iz tog prijevoda čut ćemo u interpretaciji Siniše Ružića, a na početku emisije bit će emitiran esej Željke Matijašević o Barnesovu i Flaubertovu djelu.



Larpurlartističke mjere štednje

ponedjeljak , 15.01.2018.





Luka Ostojić,
glavni urednik portala Booksa.hr
analizirao je na koji je način
Ministarstvo kulture rasporedilo sredstva
za financiranje objavljivanja
književnih časopisa i elektroničkih publikacija.


Do kakvog je zaključka došao
čitajte ovdje


12.knjiga poezije Milka Valenta "Otvorena rosa" (V.B.Z., 2017.)

petak , 12.01.2018.



MILKO VALENT
"Otvorena rosa"

poezija
V.B.Z.
12/2017.
152 str., tvrdi uvez
Cijena: 139.00 kn

Riječ izdavača

Od svoje prve objavljene pjesme "Rat" (1969.) do "Otvorene rose" (2017.), 12. knjige pjesama, Milko Valent već više od četiri desetljeća vodi nesmanjenom žestinom "poetski rat" protiv u mnogim aspektima bolesne zbilje. Čini to bez imalo takozvane političke korektnosti razornom dijagnostikom kaotične psihe suvremenog čovjeka, dezorijentiranog, nesigurnog i zbunjenog usred danas sve žešće globalne shizofrenije koja se zbiva u epohi banalnosti.

Zanimljiva je četverolisna struktura "Otvorene rose". Sastoji se od uvoda kao putokaza u sve problematičniju zbilju (Ovisnici o rosi umiru u srebrnom ljepilu) i četiri ciklusa pjesama (Skulpture od asfalta, Instalacije u neredu: moderne pećine, PTSP-civilizacija, Konačno rješenje) koji, iako vibriraju zlu stvarnost svijeta, čak i onu na društvenim mrežama, ipak omogućuju bogat čitalački užitak. Ta četiri kruga kritičkih poetskih putovanja tranzicijskim podnebljem Hrvatske, Europe i Sjeverne Amerike čine "Otvorenu rosu" valentovski prepoznatljivim reprezentativnim primjerom hrvatskog pjesništva koje od Kamova do Valenta ne odustaje od provokativnog poetskog ispisivanja svijeta kakav on, nažalost, jest, a ne kakav bi trebao ili mogao biti u prividno lirskoj tankoćutnosti.



NOVO: Victor Segalen "Slike" (Mala zvona, 2017.)

četvrtak , 11.01.2018.




Victor Segalen
"Slike"

izd. Mala zvona
prev. Sanja Lovrenčić
Format: 11,5x20
ISBN: 9789537760809
Broj stranica: 156
Uvez: tvrdi
Godina izdanja: 2017.

Riječ izdavača

Francuski pjesnik Victor Segalen (1878.-1919.) jedna je od najzanimljivijih literarnih pojava svojeg razdoblja. On, uz Paula Valéryja, nastupa kao jedan od velikih nasljednika književne struje kojoj su konture zadali pjesnici 19. stoljeća – Baudelaire, Rimbaud i Mallarmé.

Segalen je po zanimanju bio vojni liječnik te ga je ta profesija odvela u daleke krajeve – između ostaloga, u Kinu. Fasciniran kineskom kulturom, pokušava njene elemente unijeti u vlastiti književni rad te piše svojevrsnu “kinesku tetralogiju”: zbirku pjesama Stele, roman René Leys, svojevrsni putnički dnevnik Équipée te zbirku poetskih kratkih proza Slike koju Mala zvona prvi put objavljuju integralno u hrvatskom prijevodu.

"Slike" su prvi put objavljene 1916. godine te su zamišljene kao niz opisa izmišljenih ili napola izmišljenih kineskih slika. Djelo je podijeljeno u tri manja ciklusa: Magične slike opisuju različita fantastična bića i događaje, kao i različite likovne tehnike i materijale; Povorke i trofej danaka kraljevstava opisuju darove i poreze koje se donosi kineskom caru, a zamišljeni su kao dugačak svitak koji čitatelj razmotava; u Dinastičkim slikama pak nižu se portreti kineskih careva, ali samo onih koji su svoju dinastiju doveli do pada.

Segalenov tekst postavlja pitanje svojevrsnog dvostrukog prijevoda: prijenosa motiva kineske civilizacije u zapadnjačku imaginaciju te elemenata vizualnog medija u verbalni. Te se dvije te­matike, međutim, međusobno artikuliraju u Segalenovom osebujnom poetskom jeziku. Ne radi se samo o tome da se pronađe izraz koji bi adekvatno prenio vizualno iskustvo svijeta kineske likovnosti; potrebno je stvoriti jezik koji će biti lišen geometrijske perspektive, “osrednje beskonačnosti“. Taj je jezik, ponekad čudan pa i zbunjujuć ali izvanredno lijep, sâm stvara dojmljive slike, poput likova naslikanih u porculanu: “To je svijet pretvoren u staklo: bol i radost, paljene u velikim plamenovima pa ohlađene…”




<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se