|
|
| < | siječanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Hm...Pa...o sebi...ma o svemu i svačemu. :)
msn sonja_josipa@hotmail.com
LINKOVI
Blog.hr
t-com
net
Evo...this is me, myself and I 
Ovako...ja sam Sonja-Josipa...
4. sam razred, ekonomska škola, upravni smjer.
Rođena sam 10.10.1989.
Treniram stolni tenis već skoro pa 10 godina.
Od nedavno sam slobodna žena (hehe)...nakon dosta dugo vremena, lijepog vremena, al' eto...dogodilo se ovo što je.
I tako...
Pogledajte ih...
Moj brat... =)
Sanja, Marija i ja =)
Ružić moja =)
Ana i kolegica Tina=)
Čorka =)
Ivana (sestrična) i njena kolegica Ana =)
damir
Dorian
dancing queens
matematicarke
teuta
Lucy
lordbyron666
Vk tenzije
Eurosmijeh
Mala moja sestrična...jel nije preslatka? :)
Goran...kuler. :)
Ivana, Jelić...i omekšivač. :D
Marija i ja... :)
Fatalna Sanja. :D
Mrvi i ja...
Ivana i ja :)
Ivana i Marija :)
Pjesma koja mi je stalno u glavi i jednostavno je prelijepa... :)
Toše Proeski - PRATIM TE
Baci pogled preko ramena kad pođeš
Kad po meni ko po suhom lišću prođeš
Pa me makar laktom u grudi pogodi
Makar grub tvoj dodir bio još mi godi
Baci osmeh ispod uvojaka barem
Da u tvoje misli bar na kratko stanem
Ko u usporenom filmu se spotakni
Preko mojih nogu ruku mi dotakni
Ref.
PRATIM TE,SVE U KORAK SVAKU STOPU POLJUBIM
SVAKU SUZU,SVAKI UZDAH OSJETIM
TU SAM DA TI NADU VRATIM
AKO PADNEŠ DA TE UHVATIM
PRATIM TE
I KAD NE GLEDAM PO KORAKU TE ZNAM
SVAKI DRHTAJ TVOGA TIJELA OSJEĆAM
TU SAM DA TI NADU VRATIM
AKO PADNEŠ DA TE UHVATIM
PRATIM TE
Kad se ispod tvoga kišobrana stisnem
Ja sam sretan iako na pola kisnem
Pa me makar laktom u grudi pogodi
Makar grub tvoj dodir bio još mi godi
PRATIM TE....
Krv u glavu udari
I ko struja oživi
Ovo tijelo bar na kratko ozdravi
PRATIM TE...
Tatinih ruku djelo...more...Šibenik.
...i mojih ruku djelo...Bosut.
Opet Ivana i ja i Jelić :)
Vinko i Stipa :)
U trenutku dosade sam se sjetila da ovaj blog postoji i da već mjesecima nisam ništa napisala. Pročitala sam Čorkin post koji me potakao da nešto napišem o obitelji. Inače nisam osoba koja razmišlja o takvim stvarima.
Napisala je/si kako obitelj uvijek nekako stavljamo na stranu. U potpunosti se slažem s njom/tobom. Otkako sam otišla u Osijek na faks samo jedan vikend nisam došla u Vinkovce i tada sam nešto shvatila, al' opet nekako silim to da što manje vikendima dolazim kući iako znam da će mamu i tatu to rastužiti. Ja sam u obitelji najglasnija i kad god dođem kući tata kaže da je odma sve življe, galama, smijanje. Uvijek sam šašava bila, a i ostat ću. :D
Nego, da se ja vratim na ono o čemu sam krenula pisati. Shvatila sam da su naši roditelji najsretniji kad smo kod kuće, ma kakve gluposti radili...kako glupavi znamo biti teško shvatimo...ja sam shvatila...znam da su moji zadovoljni i kad dođem kući i cijeli dan sam zatvorena u sobi jer učim, jer jednostavno, kod kuće sam, osjete to, mogu kad god požele proviriti u sobu, al' ne ja im uporno hoću to uskratiti jer bi ostala u Osijeku i ništa ne radila ili bi isto tako učila. Živcira me sto stvari kod kuće kad učim, al' to se može riješiti, al' ne, ja moram tupiti da ne mogu učiti kod kuće. Vjerujem da ima i drugih koji se tako ponašaju i nadam se da će shvatiti to, kao što sam i ja. Možda je malo glupav post, al' eto...htjela sam nešto napisati na tu temu jer me nešto potaklo i dosadno mi je...ko zna, možda bude još postova za manje od godinu dana. :D