Knjigom kroz svijet

Martinin ponedjeljak - Kako me prepoznao

U zgradi gdje su se održavala predavanja imali smo učionicu sa računalima gdje smo mogli učiti, googlati, slati mailove doma ili u firmu, slati cv u kompanije, otvoriti profil na fb haha, to sam tamo i napravila 2008. godine. Koristili smo tu učionicu stvarno puno.
Druga stvar koja je bitna za ovu priču je ta da smo imali oko vrata kartice s imenima i slikom s kojom smo se registrirali na predavanjima....da na svakom predavanju i to je bila najozbiljnija evidencija na koju se reagiralo ak je bilo dosta izostanaka. Za priču je i bitno da osoba s ulaza učionice nikako nije mogla vidjeti karticu osobe koja sjedi za računalom

Tijekom priprema za odlazak u Enrico Mattei čula sam imena osoba iz firme koje si već bile tamo. I to je jako bitno. A samo jednog kolegu sam tada poznavala. Ostale nisam ni vidjela.

I tako sjedim ja jedan dan u pauzi u učionici i surfam....kad čujem pitanje...NA HRVATSKOM :"Bok, jel si ti Sonja?"

Okrenem se u čudu, buljim u frajera i mislim si....oooooookeeeeeeejjjjj, kaj je sad ovo, frajer ima čudne sposobnosti!!!!!!!
Sad se bojim!!!!!!!
Velim ja :"Da" ....i dalje buljim i šutim....sad i frajer bulji.
Totalno čudno....hmhmmmm.
No nekako smo se skockali i došli do toga da je to Davor.
E sad, druga priča je kak je on uopće znao da sam to ja, nije ni on mene nikad vidio....
Eto, svijet je mali i stvarno mi je drago što sam ga tamo upoznala i što sam mogla malo pričati hrvatski :
Sve do nedavno radili smo u istoj kompaniji i znali se vidjet s vremena na vrijeme.
To je bio dobar dan. Kasnije sam saznala da su on i Leon bili na nekom tečaju tamo, pa smo jedan dan i na gablecu završili zajedno. Eto malo promjene je bilo i za mene.
Leona i dalje viđam, ali Davor je promijenio firmu....ko zna...možda se opet sretnemo na nekom tečaju