counter free hit unique web

KemoTerapija

21.01.2006., subota

GRČKA PROLJEĆA MILANA BEOGOVIĆA (2)

I mislim si mislim, pa si lijepo smislim da ovdje objavim i ostalih 14 soneta Milana Begovića. Najviše zbog Udoja Krasnorječivog, Ruže U Haustoru, friškog Leba, Lopticeskočice (koja se tako slatko smije), meni dragih Boruta, Markiza De Sadea iz Zapruđa i svih ostalih ljubitelja pjesničkog djela vrsnog i duhovitog erotomana Milana Begovića de Vrlika.

IV.
Prstom čarka u procijepu svilnom
Nedužna nimfa i nasladom gori:
Slomljene riječi žedna usna zbori,
A tijelo cepti u drhtaju silnom...

Njen hrt uza nju. On njuškom umilnom
Za prstom ide, s kog mokrina curi
I hitri jezik usred pičke turi
I liže, liže vještinom obilnom.

A ona ruku proteže do njega
I crven – kurac prima među prste
I vozi ga, i amo-tamo gega.

Uzdah joj divlji kroz usnice srče
Njena se uda šire, lome, krste –
Razbludno pseto treska se i dršće.

V.
Međutim, faun siđe s hrpta kozi
Gurne je nogom u prezirnoj gesti.
Takvi su muški, il ljudi il bozi!
Kad gladuju tad i smrad mogu jesti,

A kad su siti nektar im se gadi!
Tad pođe tražit potočić il vrelo
Uznemirenu krvcu da rashladi
I dlakavo da opere tijelo.

Pa kad se vodi spustio do gležnja
On spazi dolje, u plićaku tihom
Djevojče golo, pahuljica nježna.

I bacivši se u valove hladne,
Za oblu sisu desnica se maša
A lijeva grli tvrde guzove.

VI.
Plaha nimfa osta izvan sebe
I pomoć ište, vapi, kriči, plače,
Pa nasilnika lupa, štiplje, grebe
A on je k sebi pritište sve jače:

U ustima mu njenih sisa vrsi;
On miluje je sprijeda i otraga
A njoj kroz tijelo slatki hrle srsi
I omaglica već je hvata blaga.

Još samo tren i gle u nesvijest pada.
On prihvati je, na travu je vuče
I kleče pred njom kao pred božanstvo.

Pa promatra je: Lijepa! Svježa! Mlada!
I znatiželjan noge joj razvuče:
Cjelovom dirnu njeno djevičanstvo.

VII.
Bez svijesti ona počiva u travi:
Ko alabastar sred smaragdnog plašta
Golo joj tijelo, puno vena plavih,
Pokriva zlatne kose gusta bašta.

On sjedi uz nju, gleda vjeđe njene
I čeka da se otvore i gleda
Čelo ravno i na usta blijeda
Na koja spušta usne užarene.

A onda prođe nježnom rukom preko
Vrška sisa, preko čarnog pupka,
I s venerine šume lišće čupka.

Oh, baršunasto lišće, nježno, meko!
I pri toj gesti teško jadnik stenje,
A kurac mu se put nebesa penje.

VIII.
I nije mogo izdržati više,
Neg skoči nad nju u protivnom smjeru
I stade lako da joj sikilj siše
Sve postepeno povećajuć mjeru.

Napokon jezik široko razvuče
Po pizdi s njime amo-tamo trče,
Ližući mljacka, po rupici tuče
I izvor soka ljubavnoga srče.

A kurac njegov, ukočen od strasti,
Baš povrh njenih malih usta visi,
A kapljica mu sja na vrhu slasti...

Obilna muda polegla na sisi;
Ručicom dotle ona kurac prima:
S jezikom s vrha, prvu kap mu snima.

IX.
Kad hrapav jezik on osjeti dolje
Tad stade lizat jače, bješnje, čvršće...
A ona cepti... i bedrima dršće
I hlapi kurac što je mogla bolje.

Iz njega snagu i sokove vuče
I ovija ga jezikom i gricka,
A onda muda pretresa i tiska
I prst u prkno njegovo zavuče.

Oh, divan pogled! Sva narav oko njih
U slatkom stade drhtat uzbuđenju:
I mrav i vrabac – bikovi i konji –

Sve mahnita u ljubavnom vrenju.
Na Olimpu također nasta strka:
Put zemlje gleda Zeus i – kurac drka.

X.
I napokon je došo čas ekstaze –
Uzdah i hropot, trzanje bedara,
Mucave riječi, raskinute fraze
I zadnji krik udovoljenog žara.

Ko s oštrige što gurman vodu srče
On s pizde sok u pohoti pijuca.
A ona mlaz što iz kurca sad trče
S ustima punim kao šerbet guca.

Suvišak probi mimo krvna usta
i cijedi joj se niz vilice svježe,
Ko pjena konju koga uzda steže.

Tad žar i ljubav najedanput susta:
Slegle se glave, smiriše se uda,
A kurac klonu preko mekih muda!

XI.
Međutim noćca koprenu navlači,
Spušta se u dol mjesečeva pređa,
I srebrnim se koncima provlači
Kroz kitno drvlje. Poput dviju vjeđa

Pod jednim čelom, umorenih od sna,
Faun i nimfa spavaju na travi.
Njezina pizda sva je jošte rosna,
Na kurcu njemu sja kaplja ljubavi!

A spavajuća mašta u njima
Prevrće želje i ne da im mira;
On grabi sad za njenim njedrima

A ona njega među noge dira –
Pa nije čudo, što kroz par časova
Među njima se borba zače nova!

XII.
On raširi joj bijela, obla bedra
I prebaci se nenadano preko nje.
Zubima zgrabi ona bujna njedra
I onda udre u tavane donje

I zarinuo tamo kurac tvrdi,
Ko hartija tad djevičanstvo puče!
On lomi mladost, šapće, ljubi, guče,
A ona stenje, jauče i prdi!

Tad zaredao udar za udarom!
On ozgor gura, jače tjera, tisne,
A ona ozdol jačim vraća žarom.

Ispod njih krvca s pjenom se prolijeva.
I reć bi pod njim ona će da svisne,
Al ipak kurcu pizda odolijeva!

XIII.
A kad im dođe obadvoma skupa
Popustiše za jedan trenut mali
Da srce stane, što nemilo lupa,
Da grlo dahne, od žara što pali.

A onda opet započeše s nova
Jačom snagom i sa bijesom divljim
U zavrtanju mahnitih guzova
I nasrtajem sve žešćim i življim.

Od udaraca zemlja iskram vrca
Od uzdisaja čitav vazduh ječi,
A on sve dalje, samo dalje gnječi.

Po treći put već kurac bijesno štrca.
A on se ne da – ne vadi ga vanka,
Već jebe dalje – jebe bez prestanka.

XIV.
A kad mu je dodijalo tako,
On slazi s cure u hitrome skoku
I obrnu je naglo naopako
Nek dupe gleda spram nebu visoku.

O krasno prkno – o okruglo milje,
O divna knjigo sa stranice dvije,
Što ljepše vonja neg ruža i smilje
Što više vrijediš nego pizde dvije.

I faun pred njim sav pobožan kleče
Po prosjeklini jezikom vrluda
I traži tjesnac otkle prdac teče:

Oblizuje ga u bezumnoj strasti,
U nj tura nos i njuši sve i svuda
A kurac poče opet rasti – rasti – –

XV.
I on ga zabi u zamahu bijesnom
I razbi dupe ko krčag od stakla:
U prolomu se kurac vrti tijesnom,
Što grije žarom najdubljega pakla.

Njegova lijeva bijele sise traži,
A druga čupka vršak od sikilja.
O neviđena, nečuvena draži!
O radosti nedostižnog milja!

I eto skoro pijanog klonuća,
I eto slasti razbludne i silne!
Čim on oćuti, da iz pizde svilne

Po prstu teče kaplja soka vruća,
Započe i on gusti sok da lijeva
Kroz usko prkno u debela crijeva.

XVI.
Dotle Olimp čitav se protura
Na rubove azurnog orizona.
I vidiš Zeusa, Heru, Apolona,
Veneru, Pallas, Kupida, Merkura.

Sve skupilo se u razbludne grupe:
I gledajući slasti ovog para
Pobjesniše od ljubavnog žara –
Pizde se šire – otvara se dupe –

Božanski kurci staše da se znoje –
I nisi više razaznati mogo
Tko muško je, a opet žensko tko je.

Jer sve je bilo zamršeno mnogo.
Tek osjećo si, da se svemir treska,
Kad jebancija nastade nebeska.

XVII.
I napokon se dalje nije moglo
Popustila je na zemlji i nebu
Strast mahnita i sve je iznemoglo:
Bozi ni ljudi više se ne jebu!

Izvalila se klonula tjelesa
I hrču grudi pritisnute snom.
Sve same hrpe trzajućeg mesa
Ko krdo svinja u brlogu svom.

Kupido spava kraj Zevsove glave,
Pod koju Hera podmetnula sisu –
Al kako sinoć dvorkinje se nisu

Sjetile da ga na vrčinu stave –
On sada u snu naglo pišat stade
A Zevsu sve u usta ravno pade!
- 17:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se