Utjeha

Napokon se i petak došuljao… Poslije nastave sam otišla u perivoj i izvalila se na travu. Dan je bio prekrasan, onako baš po mom ukusu. Sunašce grije, trava miriše i ptičice pjevaju…
Do mene su došle Agatha i Jasmine i pridružile su mi se u izležavanju. Promatrale smo oblake i izmišljale kojeg su oblika. Ja sam u svakom vidjela zmajeve i ptice. Inače zaboravila sam reći da je Jasmine Agathina sestrična koja je isto Slytherin. Često se druži s njom i ona je stvarno simpatična…
I tako smo se mi zabavljale promatrajući oblake i prekrasnu površinu jezera…

Seamus i ja smo se dogovorili da ćemo u Zabranjenu šumu ići za vrijeme ručka kada svi budu u dvorani. Htjeli smo ići po danu da vidimo za sedlati Moonlight, naravno ako će nam to dopustiti. Mislim da joj oprema neće smetati jer je izrađena od posebnog materija koji je lagan i udoban, a žvale ni nema…
Približilo se vrijeme ručka i uputili smo se u Zabranjenu… Kada smo došli do mjesta gdje Moonlight provodi vrijeme ona nam je veselo do kaskala. Prijetećim je pogledom pogledala sedlo i odmakla se od nas. Znala je koji nam je cilj. Nakon dugog natezanja i muke uspjeli smo staviti sedlo, a zatim i uzdu. Kad smo je za sedlali više se nije bunila, jer kao što sam rekla to je sve nekakav materijal koji vjerojatno ni ne osjeća. Kako mi se sada bilo lako popeti na nju i voditi je kamo želim. Na kraju joj se sve to svidjelo jer je mislila da joj sve to prekrasno stoji. I bila je u pravu, izgledala je prekrasno jer nije to oprema ko za konja. Nije teška ili tvrda nego laka poput perca i srebrne boje tako da joj se pasalo uz dlaku...
Poslije smo otišli i pospremili sedlo te se vratili do jezera. Sunce je bilo na zalazu i davalo nebu i oblacima veličanstvene boje. Izgledalo je kao da ga možeš dotaknuti, a ipak tako daleko. Odjednom mi se srce uznemirilo i uhvatila me želja da nekamo odem, u neku pustolovinu. Isto kao što me je uznemirilo tako mi je i to Sunce na zalasku pružalo nadu. Nadu da je život prekrasan i da ga vrijedi živjeti, pa makar se ovo ljeto morala vratiti u sirotište. Na tu pomisao sam se rasplakala, jednostavno nisam htjela tamo ići. Tamo je sve tako ograničeno… Kada me je Seamus vidio da plačem zagrlio me i pitao što mi je. Rekla sam što mi je na duši i on je rekao da bih mogla doći k njemu kod njegove bake. Da ima dvije male skromne kućice i da bi mi mogli biti u jednoj od njih te da baka ne bi imala ništa protiv. Nasmijala sam se i poljubila ga. Uvijek me uspije razvedriti i utješiti. Kako sam ga mogla procijeniti da je površan. On je samo dečko željan zabave i ne pokazuje svoje pravo ja pred drugima. Ponekad je malo blesast, ali sam i ja. Pa zar nismo savršena kombinacija? Sad vidim zašto sam se stalno svađala s Jackom. Previše je ozbiljan i sve shvaća doslovno. Ustvari nismo imali ništa zajedničko. Možda je s Almom ista stvar, možda niti oni nemaju ništa zajedničko…
Kada je Sunce zašlo zamijenila ga je noć praćena cvrčcima. Kako je sve prekrasno mirisalo. Jednostavno se ne mogu izraziti kako bih htjela za tu okolinu. Sve je bilo takvo da niti jedan jezik ne može naći riječi za to…Za takve stvari bi se trebalo reći da su magične...Kada je noć potpuno zavladala otišli smo do tamnica u društvenu. Tamo je sve bilo krcato. Allison je dotrčala do mene i rekla da joj je Chris poslao pismo da se nađu. Bila je tako vesela. U najdubljem kutu prostorije Agatha i Irma su igrale eksplozivni puc-puc, a Jasmine je Agathi pomagala svojim savjetima kako da što bolje odigra partiju. Seamus i ja smo se popeli u spavaonicu i zagrljeni zaspali…

27.05.2006. u 00:02 | 29 K | P | # | ^

<< Arhiva >>

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Venomous Poison

Utjeha

Opis bloga

Linkovi

Slike i opisi

Živinice