1. O piscu
Vladimir Vidrić rođen je 30. travnja 1875. godine. Otac mu je bio Slovenac, a majka Hrvatica. Potjecao je iz imućne odvjetničke obitelji , te je i sam po struci bio odvjetnik. Pisao je malo, no unatoč samo jednoj zbirci pjesama izdana 1907, njegov rad je vrlo značajan i izrazit. Po vanjskom motivu svojih pjesama pjevao je najviše o prošlosti. Nižu se slike iz antičkog života Egipćana, Židova, Grka i Rimljana. Iz Španjolske prošlosti prisutna je srednjovjekovna tematika, a mnogobrojne su i slike pejzaža. Upravo u tom čudnom pristupu stvaralaštva krije se obilje pjesnikova stava: na taj način snažnije pjeva o problemima svog doba i svoje generacije. Jednostavnim izražajnim sredstvima i naglašenim slikarskim elementima izražavao je svoja napredna uvjerenja o teškim problemima hrvatske emigracije te o klasnoj napetosti u društvu. U njegovoj poeziji najsnažnije se dojmljuju slike prirode i pejzaža, ugođaji životnih radosti i užitaka. Njegove pjesme imaju svoju kvalitetu i dubinu po kojoj su odmah bile prepoznate i priznate. Preminuo je 31, rujna 1909. u Stenjevcu od posljedica bolesti pneumonia hypostatica.
2. Izbor iz lirike (6 analiziranih pjesama)
Roblje
U pjesmi roblje Vidrić piše o robovima - obespravljenim ljudima lišenim slobode i vlastitog ljudskog ponosa. Predočuje nam pretežito vizualnim slikama tugu, muku i jad robova. Ova osjećajna pjesma tumači nam bijedu tih ljudi za sumraka u njihovoj lađi-kavezu, njihove jecaje, plač, žaljenje. Pjesnik nam je u potpunosti ukazao na čovjeka u vremenima kad je on bez nade, sam i u okovima te nam otkriva osnovnu misao pjesme: čovjek bez slobode nije čovjek. Pjesma je pisana slobodnim stihom i raspoređena u pet katrena. Rima je isprekidana, a raspoloženje tužno i sjetno.
Dva pejzaža
Pjesma dva pejzaža zasigurno je najznačajnije i najzanimljivije pjesnikovo dostignuće. U njoj je prikazao stvaran život. Sastoji se od dva dijela: prvog pejzaža i drugog. U prvome pejzažu sve vrvi od života, što zaključujemo po prvom katrenu ("U travi se žute cvjetovi, i zuje zlaćane pčele, za sjenatim onim stablima krupni se oblaci bijele"). Upotrebljava glagole kako bi što vjernije opisao krajolik, za razliku od drugoga u kojemu glagoli obavljaju funkciju prikazivanja radnje. U ovoj pjesmi također je prevlast vizualnog. Zastupljen je katren i to po tri u prvome pejzažu i pet u drugom. Stih je slobodni, a raspoloženje je vedro.
Mrtvac
U ovoj pjesmi Vidrić prikazuje prolaznost života te smrt kao važan i neizbježan čimbenik. Pjesnik smrt doživljava kao uvijek prisutnu silu koja nikad ne gubi svoju snagu ("Ubila ga ruka silna, vječno jaka, vječno živa...") i vječno gasi živote ("...Što živote rasipava i živote utrnjiva"). Ta "pjesnikova" smrt utrnila je starca u ovoj pjesmi i oborila ga, prepustivši ga mirnoći crne zemlje i vječnom pogledu u nebo. Ova pjesma spada pod posljednja pjesnikova slikovna izražavanja. Ona je možda i najbolji pokazatelj njegovog razvijenog vizualnog zapažanja, no i početka razvitka misaone komponente. U njoj su u pet katrena možda po prvi put slikovna i misaona komponenta združeni u jedno.
Jutro
Ova pejzažna Vidrićeva pjesma govori nam o svitanju zore ("A svitaše jutro..."). U njoj nam još jednom pokazuje da mu je slika glavno izražajno sredstvo. Svojim impresionističkim slikama ukazuje nam na izlazak sunca i prve njegove zrake koje dopiru do zemlje. Također je opisan i lijepi krajolik u to rano jutro. Tijekom pjesme predočena je i radnja. Paralelno sa prvim zrakama sunca pojavljuje se Pan, bog šume. Uskoro iz tame izlaze Nimfe, starogrčke boginje, te počinju plesati oko Pana. U tom veselom kolu svi skupa se raduju novom danu te ga skupa slave. Pjesma je pisana vezanim stihom, a rima je obgrljena. Sastoji se od četiri katrena, a raspoloženje je veselo i vedro. U ovoj pjesmi Vidrić je možda po prvi put koristio antičke motive (grčka božanstva).
Pompejska sličica
Pejzaž opisan u pjesmi "Pompejska sličica" još jednom se dovodi u vezu sa mističnim boginjama Nimfama. Opisano je njihovo pojavljivanje u dubini lavorove šume, njihov izlazak iz noćnih prebivališta i njihova igra. Dok se u prva dva katrena više najavljuje dolazak nimfi, u druga dva je ipak dat naglasak na pejzaž. Uz vizualne slike, pojavljuju se olfaktivne i akustične. Stih je vezan, a rima isprekidana. Ovo je još jedna od niza Vidrićevih pjesama koje ukazuju na njegovo dobro poznavanje antike, te nju kao izvor vječne inspiracije.
Adieu
Pjesma "Adieu" nam govori o Vladimiru Vidriću. Pisao je veoma bolestan i zatvoren u ludnici. Već tada je naslućivao svoju blisku smrt, što je utjecalo na njegovo stvaralaštvo. U njegovim pjesmama počinju se pojavljivati demoni i sablasti, a događaji bivaju površno zahvaćeni bez nekakvog konkretnog sadržaja. Takva pjesma je i ova. U prvoj sestini je opisao svoje stanje: pjesnik je umoran, star i polako gubi snagu. U drugoj je prikazao svoju nemoć i nedostatak inspiracije, te se s ovom pjesmom već polako pomiruje sa sudbinom. Pjesnik koristi vezani stih i isprekidanu rimu. Pod utjecajem životnih uvjeta mijenja svoj stil te segubi katren, a počinje koristiti druge vrste strofa. Radnja postaje površna, a motivacija mu više nisu slike iz antike, tuga i patnja.
< | studeni, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST-PIŠE PROFESORICA I MAMA
">
MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj
Molitva djeteta da bude televizor
Ti si tako dobar, Gospodine,
i štitiš svu djecu na zemlji;
za jednu te posebnu milost molim:
pretvori me u televizor
zato da bi se moji roditelji
brinuli za mene kao za njega,
kako bi s jednakim zanimanjem
gledali i mene kao i njega:
kao mama najdražu TV-priču
ili tata svoje dnevne vijesti.
Želio bih, Bože, da govorim
kao najavljivač programa:
kad on govori, cijela obitelj šuti,
svi ga žele čuti,
nitko ga ne prekida
i ne ušutkava.
Želio bih, Bože, na sebi
osjetiti onakvu brigu
kakvu moji roditelji pokazuju
kad televizor ne radi
jer hitno zovu majstora.
A ja bih želio biti televizorom
samo zato da postanem
najboljim prijateljem
svojim roditeljima
i njihovim glavnim junakom.
Molim te, Gospodine,
pretvori me u televizor
makar samo na jedan dan.