cudno..
|
Posljednjih tjedan se osjecam blago receno cudno. Prvo sam pala ispit za koji sam se pretrgala s ucenjem i to na potpuno banalnom pitanju. To valjda mogu samo ja. Potom su uslijedili dani koji su prosli da ni ne znam sto sam radila, izuzev par kava. Druga (iako je prva bila sa mojom Zamojac  ) je bila najzanimljivija jer sam upoznala kolegu kojeg sam vec duze zeljela upoznat. S druge strane cudno je to da brojimo isti broj ispita do diplome i ni manje ni vise ISTE ispite? cudno Potom je osvanula srijeda i odlazak po Malenog u vrtic. Izgledao mi je .. cudno, nekako zbunjeno, umorno.. Mama ga je taman stavljala u sjedalicu, on je sutio (obicno prica) i u jednom trenu ga je pitala "tko je to tu?". Maleni me osacnuo pogledom poceo lupati nogicama, skakati u sjedalici, u trenu se ozario velik osmijeh i sreca u ocima i vrisak "kuma, kuma, kuma, kuma...". Slatkica moja. Cure su mi pruzile cijelopopodnevno druzenje i igru, osmijeh nismo skidali i to je bilo predivno. Cetvrtak sam vec bila ljuta na sebe jer nisam ucila proslog tjedna. No, majka me nazvala da mi saopci da mogu vodit svoj obrt i vratit se u svoj Maleni grad. Petak, subota.. i tek u subotu kasno uvecer sam se sjetila da nisam nazvala majku a ujutro napusta RH. To mi se jos nije dogodilo. Obicno sam u nekim surovim mislima izazvanim strahom, al sad.. ja sam to zaboravila? Bas cudno.. |
