truditi se..

24.09.2008., srijeda

da sumiramo..

Napisala sam post koji se visom silom izbrisao, na vasu srecu. Sada nebi citali ovo nego moja naklapanja o tome kako su posljednji dani cudni. Figu cudni, ja sam ta koja je cudna.

Za mnogo sto trazimo izgovore, zelimo povode, spremno prihvacamo podrsku.. No, najljepse je kad shvatis da koracas rame uz rame s nekim koji na tvoju misao "sretna sam sto si usao u moj zivot" glasno kaze "sretan sam sto si usla u moj zivot".

Kako bi mi izgledali dani bez Njega? Manje vise isti, bezlicni bez pojma da je danas eto srijeda. Imala bi volje, snage, ulagala bi truda, mozda se vise zivcirala i mozda vise ucila. Ovako nisam sama i ovako i za depresivnih dana odlazim na vjezbanje. Ne vjezbam zbog sebe koliko zbog Njega i nas. U mjesec dana sam uspjela promijeniti mnoge lose navike al cini mi se da tek od sutra krecem onako istinski i za zbilja.

Ne volim ulagati u odnose koje nemaju buducnost. Ovaj odnos ima ili vjerujem da ima jer On upravo doma uci zbog mene i moje podrske.

Jucer sam odustala od jednog prijateljstva. U nicemu nisam sebicna al moram se drzati one "ako pomognem - pomognem i ti"! Ma koliko god mi osoba bila draga, ne vidim razloga zasto bi ista vise od sebe ulagala kad ne osjecam da to cijeni. Dala sam si truda ispisati 4sms-a pred 4 dana, odgovor nisam dobila. Izrazila sam svoju brigu, svoju podrsku i naravno zelju da zajednicku prijateljicu iznenadimo i razveselimo da li darom ili kakvim zgodnim izlaskom. Nakon 4 dana, naziva me upravo ta zajednicka prijateljica da su na kavi i da Njoj treba to i to. Nije mi tesko pomoc ali nisam se suzdrzala da pozdravim sa "zahvali sto je odgovorila na sms". Proslo je pola sata i dobila sam odgovor cekan 4 dana. Nisam od onih koji imaju strpljenja dugo cekati i stoga.. ulaganja i trud oko ovog prijateljstva su pala.

Suma sumarum.. idem ucit, pokusat uciti, pripremit se za ucenje, vrijeme je za neke nove sutrasnje poteze!

- 21:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.09.2008., ponedjeljak

samo je kosa crna..

Promijeniti frizuru mozda bi znacilo i promijeniti muskarca, al nikad u mene nije bilo onako kako je narod pricao. Ne podnosim price u prazno, ne podnosim "rekla-kazala" stil zivota i kad netko kaze da nesto ne moze. Deblja kopija Vicky Beckham nisam ispala.. al kosa je crna i kratka, jednako sam deblja kao i pred mjesec dana.

Povratak u Metropolu je osim iznenadjenja zbog sexy frizure i iznenadjenja sto sam zaboravila tenisice za trcanje doma, donio i puno novih lijepih osjecaja. Cini mi se da smo sve vece probleme i nedoumice razrijesili, jos otkrivamo nove al uz sve vise mog opreza.

Jesen je opako zakucala na vrata i mogu vam samo pisati zavucena u krevetu pod jorganom. Vani je sivo, otuzno al nije crno. Vrlo je veselo kad odjenem svoju rozu ili tirkiznu jaknicu ili kad se sa novom frizurom prosecem u ljubicastom baloneru do poda, tada mi ni ne treba kisobran.

Prema planovima, ovih dana trebala sam okrenut novu stranicu i dati nove prilike Puli, al srusili se planovi. Prema zeljama, trebala sam ozbiljnije razmisljat o preseljenju i avanturi zvanoj zivot u Istanbulu, ali ne ispunjavaju se sve zelje. Prema nizu koincidencija, pred odlazak u Metropolu dobila sam ponudu za super placen kratkotrajan posao u Puli, ostala sam zbunjena. Njega muci sto nista od toga necu ostvarit dok mene to ne muci. Mene samo muci da cu propustiti prilike s Njim samo zato sto burno reagira..

- 14:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

19.09.2008., petak

skidam ruzicaste naocale i slusam purpurnu kisu..

Lijepo je imati zataknute ruzicaste naocale i vjerovat da je sve uredu i da ce sve biti uredu. No, dovoljan je tren i ta purpurna kisa da se naocale skinu. Sada je valjda vrijeme da se sve obrusi pred mene i protiv mene.

Kad sam odlazila iz sobe u kojoj sada trenutno sjedim - bilo je ljeto, kroz prozor su se vidjele gusjenice ljudi, bilo je toplo i suncano i jednako tuzno kao i sad. Kad sam dosla nazad u sobu u kojoj trenutno sjedim - nastupila je jesen, kroz prozor su se mogle vidjeti tek sjene svjetiljki, hladno je i jednako tuzno kao i sad.

Ne znam od kud mi hrabrosti da razumijem druge, da sam mirna i da mirno slusam dok se protiv mene i onog sto jesam govori. Nije ugodno slusati kako se ratna koplja male obitelji lome oko mene jer da - ja sam uvijek krivac. Nije ugodno slusat od covjeka u kojeg sam se zaljubila krivnju koje nema. Sve to slusam i gutam jer imam osjecaj kako moje rijeci cuju svoj odjek.

Moji roditelji su zapravo djeca sa nekim neodsanjanim snovima, teskim brigama i jos vecim problemima. Njihov zivot bi mozda imao smisla da su stalno na putu negdje daleko i mirni. Ovako je njihov zivot tragikomedija jer iz dana punih sala prelaze u dane u kojima vlada muk. Posljednje majcino snimanje, oca je bacilo u depresiju. To je tezak covjek, psihicki je tezi od svojih 120kg. Razumijem nju, razumijem njega ali oni se medjusobno ne razumiju.

Vec teci put sam, u kratko vrijeme, nocas gutala knedle. U jednom trenu se dobar dio mene slomio i nimalo iznenadjena ostala sam t.u.z.n.a. Ne znam sto mislit, niti u sto vjerovat. Ne znam glumit i niti to zelim. Nocas sam izasla van malo se opustit od svega, prepustit smijehu i nadala se jazz koncertu. Nocas sam taj izlazak prekinula iako On to nije zelio. No, sto sam trebala? Gutat knedle, kiselo se smijeskat, slusat komplimente prijatelja o tome kako sam divna a primat sms-ove i znati da to ocito nisam. Moj grijeh je sto sam ja ja, sto kad se zaljubim to druga strana i cuje i moze iskoristiti. Moj grijeh je sto se krecem u muskom drustvu i moj grijeh je sto je moj bivsi decko meni kao brat. Moj grijeh je sto percipiram samo Njega i ne zelim stvarati tenzije. Moj grijeh je sto se u teskoj situaciji nasmijem jer moje suze samo ja mogu vidjet. Moj grijeh je sto ne znam lagat i ne znam varat i sto sam iskrena a to se redovito koristi protiv mene.

Moj grijeh je toliki da iz ovog mora problema zvanog dom sutra idem nazad za Metropolu da uzivo cujem tu bujicu svega sto je moj grijeh. Kad zapravo istinski volimo nekog? Onda kad nemamo snage da se ispusti ikoja rijec osim "Oprosti" i bez bujice emocije mozes mirno gledat i mahat sreci. Jebiga, to je zivot.

- 13:51 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.09.2008., petak

nista od toga mi ne treba

Jucer sam pedalirala Jarunom. Uzivajuci u svakom okretaju pedale, gradu koji se budi, snenim ljudima sto trckaraju svojim Svijetovima, primjetila sam bmw koji me prati. Prazna cesta i fantomski bmw koji me ne pretice. Ne volim takve situacije i naglo sam pocela kocit. Dok me preticao, uspjela sam vidjet tek siluetu 2 muskarca i plava blendajuca policijska svijetla sto su zmigala sve jace i jace do trena kad se nije upalio desni zmigavac, bmw je stao predamnom a lijevi od dvojice pruzio je ruku kroz prozor i zamahnuo kao da me zeli zaustavit. 2 siluete su odjednom postale 2 policajca u uniformama a ja sam se cijela pretvorila u upitnik. Ne znam sto su izvodili jer mi nije padalo napamet stat. Kaze momak da bi najradije da su ta dvojica zapravo bili kakvi komadi i da se sad mogu pohvalit kako sam upecala nekog s bmw-om. Salu na stranu, ne treba mi momak zbog bmw-a nego mi treba momak ka sto je On.

Jutros sam odlucno prosetala fakultetom. Ovo su vec trebali biti moji posljednji dani sto krocim tom sivom, ostarijelom zgradom. Igrom slucaja, jos cu dugo krociti njome. Jedna nevina kava sa kolegicom pretvorila se u niz razgovora. Tek sto sam dosla u obliznji birc zastao mi je pogled, pa dah na onom koji je potrosio godinu dana mojih osjecaja. Frendovi su bacali komentare na racun izgleda, crvenih obrascica sam mogla pokazati osmijeh i koliko sam zapravo sretna. On nije skidao pogled..i nije. Nije bilo druge nego da ga odem pozdravit. Spika na spiku i brze sam pobjegla za stol s kolegicom da se malo opustim i napokon popijem kavu. Idalje nije skidao pogled.. da je sve ovo bilo pred godinu dana, bila bih ponosna na to - sad me to sve zivcira. Ne treba mi u zivotu onaj koji je slabiji od mene same.

Iza mene su dva cudna dana, predamnom je vikend sa roditeljima. Momak vjerojatno za koju uru ide doma i to me nimalo ne zalosti. Sa svakim njegovim osmijehom se i ja smijem. Jednostavan i drag, tvrdoglav al drag i postoji u mom zivotu. Postajem mirnija i mogu preci preko svega jer sad je vrijeme da se i sebi posvetim..

- 14:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.09.2008., utorak

plesem kako svira..

"Remember a day before today
A day when you were young.
Free to play alone with time
Evening never came. "

Slusam stihove, zaboravljam na ritam, osjecam glas i mirisem Njega. To su ti trenuci u kojima ja plesem onako kako On svira, trenuci u kojima zaboravljam da sam ista htjela reci.

Dok hodam ulicama grada ne osjecam i ne vidim promijene, ne vidim sebe. Dok na kotacima grabim i ostavljam tek veo dima u noci, vidim samo Njega.

Priblizava se prvi mjesec a meni su vec prosle godine, vjerojatno zato sto sam prebrzo pedalirala. Kazu da izgledam kao da zivim od ljubavi al mislim da zivim samo od Njega i za Njega. Sladji grijeh nisam okusila da me drzi daleko od cokolada.

"Sing a song that can't be sung
Without the morning's kiss
Queen - you shall be it if you wish
Look for your king"

Ne znam dal je divnije ujutro se buditi poljupcima ili sneno pedalirati osjecajuci zrake sunca koje su sa svakim kilometrom toplije. Ne znam dal je divnije cuti od Njega kako sam lipa a znati da uz podocnjake moje lice krasi i razmazana sminka ili zagledavati se u Njegove oci i znati da On to zaista misli?

"Climb your favorite apple tree
Try to catch the sun
Hide from your little brother's gun
Dream yourself away
Why can't we reach the sun "

Nista mi trenutno nije vaznije osim Njega u mom zivotu jer ne vidim nikog drugog osim Njega..i sebe cu zanemarit samo da On ostane On i da je onih trenutaka mnogo i zato plesem kako svira..

- 19:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.09.2008., nedjelja

kako znas da nekog volis?

Prekjucer ujutro sam bila iznimno lose. Temperatura i proljev, tupi bolovi i luda glavobolja mi nisu dali spavat. Tek u 7 sam uspjela sklopiti oci. U 10 je telefon zvonio i zvonio. Nisam imala snage ustat se. Poslala sam momku sms da sam ziva al i da od boli sam jedva sklopila oci. Nakon po ure telefon je opet zvonio i zvonio i digla sam slusalicu da cujem da je On. Zabrinuta glasa pitao me sto je, kako je, kako mi pomoc, da se brine, da jedino za mene brine. Sve mi je to bilo nekako romanticno i lijepo sa njegove strane. Reka je da ce ucit kako bi imao vremena navecer za mene.

Malo dremuckanja, puno boli i poslala sam sms poruku da mi fali i da mi samo njegov zagrljaj moze pomoc. Nisam dobila odgovor. Malo dremuckanja, puno boli i poslala sam i drugi sms da vidim gdje je ona briga izostala. Dobila sam odgovor da kako se usudjujem prekidat ga dok On u knjiznici uci. Pristojna kakva jesam ispricala sam se na svaku poruku "optuzbe". Ubrzo sam dobila i ispriku na racun njegova bezobrazluka.

Dosla je vecer. Napokon sam od boli uspjela nesto i pojest i popit al me krenulo na povracanje. Krenut prema njemu ili ne? Krenula sam laganini na bicikli. Pasao mi je vjetar u kosi, mirna noc.. i dolazak u njegov zagrljaj. U 26oj godini sam se napokon i istinski zaljubila i iskreno to mogu rec i sebi i njemu. Noc je krenula sa njeznoscu a zavrsila je besano u boli. Dok je On spavao, mene su grcevi tjerali na hodanje po stanu. Ujutro sam se po budjenju osjetila lose, istinski lose. Htjela sam instantno sjest na biciklu i krenut. No, uslijedilo je "Pricekaj, kud ces? Budi jos malo tu? Otpratit cu te dio puta." Sve je to lijepo al moja slabina se povecavala proporcionalno sa toplinom vani. Stres mi skodi i s vremenom se pojacao. Vrhunac je nastupio kad smo napokon istupili iz zgrade, sjeli na biceve a mene je uhvatila slabina, vrtoglavica i naposlijetku proljev. Imala sam osjecaj da cu se srusit i da je onda najbolje da me kamion pregazi koliko mi je bilo mucno. Povratak u njegov stan, ribanje sebe, ribanje odjece, idalje slabina i lijeganje u krevet. Nije mu se ucilo pa je lezao pored. Nismo puno morali pricati o mojoj slabini jer je bilo ocito da umirem od boli. Nakon niza njeznosti zaspala sam. Kad god bih digla kapke vidjela sam da je zaokupljen netom i slusala "spavaj, spavaj". Onda je uslijedilo naglo budjenje kako On vise ne moze biti na jednom mjestu, mora prosetat, a uz mene u krevetu ne moze uciti?! Od one brige za mene, ispala sam krivac sto ne uci. Brze bolje obukla se i sutke sjela na bic da odem doma. Pratio me i to me frustriralo. Mislila sam da me razumije i da za svoj nerad nece svalit krivnju na mene. Ipak, mirna sam, nista ne trazim..al eto - ispalo je tako.

Danasnji dan mi je cijeli kao u kakvoj magli, posut suzama, ispunjen tugom. Pita me zasto sam tuzna? Sto bih trebala odgovorit? Tuzna sam jer ispadam kriva za nesto sto nisam, slaba sam a zapravo ne obraca pozornost na mene. Veceras mu se ne uci pa bi dosao kod mene, sutra ce ucit u knjiznici pa bi mu dobro dosla pauza zvana setnja samnom.. a gdje sam tu ja? gdje je pitanje "sto ti zelis?"? Nema ga. Koliko god vjerovala i znala da sam se istinski zaljubila "ovo" ne mirise i nije ljubav.

Kako znas da nekog volis?

- 21:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

moj tata je najbolji tata

U moru nedorecenih ideja pokusavaju mediji nametnuti zelju da gledamo iste i trosimo svoje dragocijeno vrijeme u zelji da saznamo tko ce osvojit 500 tisuca kuna ili pak milijun i pol. Tako cemo moci pratiti i show gdje cemo moci odabrati ciji tata je bolji ako ne i najbolji tata. Kategoricki cu ustvrdit da je to moj, drugi me trenutno ne zanimaju.

Kad sam kretala pisati post htjela sam pisati o tome kako samo u bolesti saznas tko te zapravo i istinski voli i kako pravu ljubav prepoznat. No, onda sam se sjetila svog oca i ta glupa reklama na tv-u me podsjetila da zaista imam najboljeg oca, svatko bi ga pozelio.

Kad sam imala 3mj, roditeljima je bilo receno da cu umrijet. Mozda od tog trena, mozda nesto kasnije, njihova ljubav se pretocila u tolikoj mjeri da sam u jednom trenu imala osjecaj da me vole, u drugom trenu da me mrze a ono sto je iznjedrilo jest cinjenica da se kao najmladja uvijek okoristim paznjom. Dok majka nikad zapravo nije imala onaj majcinski osjecaj prema meni, otac je u svakom trenu, u dobru i zlu, bio kraj mene. Neduzna igra sa tableticama za zube mogla je biti pogubna po mene. Srecom, pribran sve je ucinio da posljedica nema. Imala sam 2 godine i traumu je zalijecio sa veeeelikim brdom sladoleda. S 9 godina sam pala s bicikle i udes je bio toliko jak da nije znao sto bi prije.. plakao, vristao i kako mi pomogao? S 15 me vec citao kao otvorenu knjigu. Znao je proci ispred srednje skole i tocno pogoditi koji decko me ceka na zidicu! S 17 je svakodnevno trenirao samnom samo da smrsavim i uz puno podrske me tjerao i bodrio. S 18 sam se prvi put zaljubila i rekla bih da sam bila slijepa od te prve ljubavi. Igrom slucaja sam pala prijemni za koji se on zdusno trudio i podrzavao da ga prodjem.. a ja sam ga pala. Njegova odluka je bila konacna - doma, u nasem gradu nisam mogla ostat, nisam smjela radit, mogla sam samo studirat ono u sto me on upisao. Vjerujte mi to mi je bila najbolja godina u zivotu! S 19 sam ponovno pokusala proci prijemni za koji smo oboje zeljeli da ga prodjem. Prestala sam biti slijepa, prekinula sa svojom prvom "ljubavi" i prosla prijemni koji mi je donio toliko muka i neprilika al on je svakoga dana i svakoga trena bio uz mene i hrabrio me. Ponekad je prelazio u jednom danu i 300km samo da stane pored mene da mi ruku i kaze mi "Tu si da se pokazes!Samo hrabro!".

Mogla bih navest niz dogadjaja kojima bi opravdala to sto kategoricki tvrdim. No, potvrda tome su i ljudi koji mi cesto dolaze i govore da bi voljeli imati oca poput mog ili da im je moj otac poput vlastitog. Lezim trenutno u krevetu, vec 4 dana mi je izuzetno lose, mrzim tu cinjenicu sto sam sama i slaba al ono sto znam jest da je dovoljna jedna rijec i on ce spremno istog trenutka sjest u auto samo da mi pomogne. Pravi otac.

Kad ga majka kudi da je letargican, nesposoban, da nista ne cini za nas, da nemamo dom, da nam fali stosta, ne shvacam to njeno licemjerje. On je ipak covjek koji je bez trunke znanja talijanskog sjeo u auto i odveo je u bolnicu. Dok je ona nepomicno lezala, svakog trena je bio uz nju, bdio, biljezio.. tetosio ju i podrzavao. Da nije bilo njega danas nebi bilo ni nje. Toliko je zrtva ulozio da bi svi danas bili mirni i sretni.

Moj tata je najbolji tata i to kategoricki tvrdim..

- 15:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.09.2008., srijeda

zasto danas djelujem tuzno?

Vec danima nisam uspjesno oka sklopila. Ne, nista me ne muci pa ni cinjenica da su mi prosli rokovi a ja nisam ucila. Ne, ne muci me to sto ne ucim vec trud koji ulazem u vjezbanje pa ga zaserem jelom. No, nespavam zbog sinusa,

Iako je na nebu tek pokoji oblak i cudan vjetric sto puse i mrsi mi kosu, znam svaku promjenu vremena koja se odrazava na moje raspolozenje. Moji bolni sinusi nose toliku bol da ni nakon table ibuprofena ne mogu normalno funkcionirat i spokojno odmorit od boli. Bol je tolika da se slucajno ne osamutim ibuprofenima - osamutilo bi me konstantno povracanja. Da, ta bol je posljedica nesmotrenosti i veze sa covjekom za kojeg sam vjerovala da ga volim. Ne znam koliko sam bila slijepa da se sad toliko kajem i toliku bol trpim. Slomiti nekome nos? Iz dana u dan za ovakva vremena se pitam kako je moguce da mi se to ikad dogodilo.

Nocas nisam izdrzala pogled u ogledalo, podocnjake, mucninu, osamucenost, usamljenost i cinjenicu da moram uciti za ispit a ne mogu. Nocas sam sjela na biciklu i u gluho doba noci zazvonila mu na vrata. Trebao mi je cvrsti zagrljaj i vjera da ce bol proci samim pogledom na velike zelene oci. Nije prosla..al zagrljaj je bio dovoljno jak da zaboravim na bol.

Ujutro sam mogla mirno zapedalirat ulicama grada sretna zbog njegovog postojanja. No, u trenu sam vidjela svoj let zbog nesmotrenosti zene za volanom. Tuzna, bijesna, u strahu mogla sam se iz petnih zila derati "Kokoshkoooooo" i mogli su se svi i okretat..al dovoljan je bio tren da se ta jutarnja sreca pretvori u nesrecu.

Dan sam provela idalje na pedalama, tragajuci ulicama grada za mojim velikim zelenim ocima i naposlijetku mi je ispunjena zelja za jos jednim zagrljajem. Sada? Djelujem tuzno jer gledam u skriptu a ne zelim ju gledat i ne zelim ujutro na usmeni al ono najvaznije : danas samo djelujem tuzno.. zapravo sam sretna, zapravo tek moram postat sretna..

Ujutro je novi dan, jedan osmijeh i sve ce u potpunosti izgledat drugacije..sigurna sam.

- 21:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>