Dječak s harmonikom...

Svako veče klinac od nekih 12ak godina svira harmoniku.

Zna svirati samo jednu jedinu pjesmu i neprestano ju ponavlja. " Kraj jezera jedna kuća mala..." . Kad dođe do kraja pjesme opet sve ispočetka.
Ponekad ima bejzbol, ponekad mornarsku kapu na glavi, ali obavezno plastičnu kanticu za igranje po pijesku, za dobrovoljni prilog.
Uz veliki osmijeh svakome kaže jasno i glasno "Hvala", a ljudi raznježeni pojavom, svirkom i dječakom stavljaju i stavljaju novčanice u zelenu kanticu.
Daju mu i djeca i odrasli. Domaći i stranci. Oni koji prepoznaju pjesmu "Kraj jezera jedna kuća mala.." i oni koji tek slute da bi to mogla biti pjesma.
Kiša novaca je tolika da mali stalno prazni kanticu...neka, zaslužio je.

Povremeno dječak ima još jedno poboljšanje. Kraj svoje male stolice priveže i malo smeđe štene koji mu se mazi oko noge, a on svako malo prekida svirku pa ga pomazi.

Bejzbol kapica, svirka, "Kraj jezera jedna kuća mala..." , širok skromni osmijeh, "Hvala Vam", naklon i preslatko štene.....

Mali je marketniški genij