< | listopad, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dan može biti daleko bolji kada se, rekla bih, sam organizira. Bez unaprijed detaljnog plana krenule smo Ona i ja prema Grobniku. Malo prema polju istog imena, a malo prema mjestu. Kada ništa ne planiraš nego samo kreneš uvijek se svemir trudi pokazati što sve može. E tako nam je krasno organizirao moto-trke na pisti grobničkog polja. Fotić se odmah razveselio i škljocanje je krenulo. Na parkingu mnoštvo raznih prikolica iz EU zemalja. U njima se spava, odmara, putuje. Kako uvijek nastojim napraviti nekoliko fotografija prisutnih. Krenulo je pitanje: „Mogu li“? Naravno da može, osmjeh i klik, klik, pa poziv i onima koji su nas gledali. Za čas uz osmjeh sve smo saznale. Došli su iz Hamburga. Prvi put na ovoj grobničkoj stazi. Dečko joj baš danas ima rođendan 27. Eto veselja za čestitanje. Uz urlanje motora i dok Ona još vodi konverzaciju (na engleskom naravno) uz sretan osmjeh jer uživa ja škljocam na desetke fotografija. Uvijek je tako. Kasnije se odabere što vrijedi (ako jer nije lako uhvatiti dobru dok motori prozuje, a fotić je igračka) onda zastava označava kraj i motori se vračaju u bokseve Nas se dvije smijemo širokim smijehom jer još nas drži onaj jučerašnji (o kojem ću posebno pisati) pa put pod kotače i u Stari Grad Grobnik. I o njemu u posebnom postu. Važno je da smo uživale. |