JJA

Isli smo jednu vecer na zanimljivo citanje knjige te pratecu diskusiju. Jedan bracni par, ujedno pruzaju savjetovanje kod kriza bilo onih u vezi bilo izvan veze i izdali su dvije prilicno autobiografske knjige na temu krize.

Za uvod jedan tehnicki problem koji je meni iz mog zenskog ugla izgledao kao upravo savrsena uvertira za predstojecu vecer. Na koju sam nagovorila mog nadasve samouvjerenog muskarca obecavsi mu pizzu kod omiljenog Talijana nakon toga.
Dakle muski dio bracnog para sa pozornice pokusava koristiti svoj mikrofon i isti ne funkcionira. I opet i opet. Zakljucak: muskarci imaju problema sa komunikacijom. Ona mu nudi svoj mikrofon - kako tipicno, zena uvijek nudi pomoc u komunikaciji, cita knjige za poboljsanje veze i "radi" na vezi. On odbija taj njegov mikrofon jer pogadjate - bude njegov vec profukcionirao.
Uglavnom otisli smo iz znatizelje i uz dogovor da smijemo u pauzi van iako smo tih sat i pol platitli nekih 300 kuna za nas dvoje. Kao uostalom i ostalih 100-njak osoba.

Veza je samo ogledalo nas samih. Ako je veza u kaosu - to je nazalost ono sto se tog trena dogadja u nama.





Pricali su otvoreno o preljubu, gubitku posla, o tome kako se i lako i brzo izgube parnteri u onome "mama i tata". Na pozornici nije bio nikakav metero muskarac. Obican muskarac sa svakodnevnim problemima.
Nastala je spontana i zanimljiva idskusija. Mogli ste ih pitati sto ste htjeli. Muskarcima u prostoriji je njegov dio iskustva bio vrlo vjerodostojan i autentican - uglavnim svakako vise nego da je o tim muskim iskustvima pricala neka zena.

Sto to znaci kad on nakon vecere radije igra igrice nego razgovara s vama? Ili kad ona radije na forumu provodi vecer umjesto da se s njime mazi, pa nisu se citav dan vidjeli!
Iza svega toga se krije ista potreba. Potreba popunjavanja praznine. Ili zadrzavanja iste. Bijega od nje.
Mi smo imali problema i to puno, sada ih vise nemamo. Jer da ih imamo ja prva ne bih isla na ovakve seminare jer bi mi sve bilo prebolno i previse osobno.
Sad to mozemo jer smo na cisto sami sa sobom. A to nismo jer smo cekali da se onaj nasuprot nas pretvori u savrsenog partnera kako bi zasluzio nasu preuzvisenost. Nego jer smo bili dovoljno odrasli da si priznamo da svatko nosi dio krivice.
U drzavi u kojoj zivim se godisnje razvede preko 200 000 parova. Nimalo optimisticna brojka.
I dalje mislim da je lakse pobjeci. Teze je ostati.
Teze je reci kriva sam i ja i ja moram upregnuti i ja moram promijeniti dio. Hrabro razgovarati.
Ne, nije veza propala jer ste vi savrseni dobili pogresnog tipa, jer ste imali lose djetinjstvo ili jer imate los posao. Veza nije kriva sto imate krizu.
Krizu imate jer vam je sve drugo postalo vaznije od nje. Jer ju vise ne zivite.
Jer vam je vaznije otici na kavu, po spizu, visiti online nego iskljuciti sve i biti s njim. Ne sa djecom tu vecer, ne sa susjedima, ne sa ekipom. S njim.
Kad ste zadnji put svjesno odvojili sat, dva za vas? Isprika ima i dovoljno. Meni ih ne trebate pisati. Nego iskljucite kutiju i okrenite se zaista bitnim stvarima u zivotu.
Zene citaju knjige samopomoci a muskarci misle da bas citanje istog samo pogorsava citavu stvar. Knjige napune zeni glavu glupostima i eto jos problema.
Prekinite forsirati literaturu. Forsirajte razgovor.
Zene - vrijeme koje potrosite na te silne knjige za poboljsanje veza i na kraju budete frustrirane jer on opet to ne cita, radije utrosite na setnju udvoje.

Moze li jedna te ista zena/muskarac biti zanimljva nekome citav zivot? Moze.
Ako rastu oboje. No ako cekaju da ih onaj drugi "zabavlja" i popunjava njihove rupe da, biti ce drugima i naporni i dosadni.
Lakse je naci novog partnera, novi posao, nove frendove. Teze je razvesti se od pogresnih ocekivanja i ponasanja.
Svi trazimo krivicu u drugome. Umjesto da se zapitamo - koja je moja uloga u svemu tome? Nikad ne grijesi samo jedna osoba.
Ja volim sredjene odnose. Sve u fasciklima. Po datumu boji i vaznosti. Pospremljeno. Strukture. On tendira neredu. Zamece i stvari i termine.
I naravno - zametnuo je i mene sa strane. Davno prije pocetka ovog bloga, davno.
Uvijek ispod povrsnih svadja stoji nesto dublje sto nas zapravo smeta. Recimo lik koga znam (bivsi muz jedne prijateljice) gomilao je stvari i stan je bio zakrcen kramom, isto je i u psihi bio spor, nepokretan. A ona zeli malo namjestaja, kojem bi stalno mijenjala polozaj, zeli disati, dinamiku,.I svi znamo da interijer nije to sto je bio njihov problem.
Da, lakse je reci. On je bio problem. Ja? Ja sam o.k.

Iz publike se javila zena, mama troje djece, bila je 20 godina u vezi a od toga 15 u braku i saznala je prije 2 mjeseca da je muz na odmoru imao aferu. I sad zivi kod te afere. Zena je dobila slom zivaca i za djecu se nema tko brinuti. Pitala je sto i kako dalje?
Autor je autenticno pricao i o svom vlastitom preljubu. Prije 5 godina. Kako se osjecao kad je varao. Zasto je varao.
Sto je tad trebao od te druge zene a doma nije dobio? I ne, ne svodi se sve na seks.
Zasto je bilo lakse varati? Kako se osjecao dok je sjedio na 2 stolice?
Zanimljiva vecer. Nisam jos nikad dosad cula da netko (tocnije muskarac) tako otvoreno govori o prevari i zasto i kako. I kakve bajke ozenjeni ljubavnicama pricaju. I kako NE misle to sto im obecavaju.
Ali da tako na zaista lak nacin dobiju zensku. Koja vjerojatno i sama ima manjak samopouzdanja inace ne bi pristajala na mrvice i ne bi vjerovala u lazi, za koje oboje od pocetka znaju da to jesu samo se prave da vjeruju.
Afera je odvracanje misli, zanimacija. A poznato je da muskraci kad imaju problem radije igraju igricu ili idu na sport i tako zapravo pasivno razmisljaju o problemu, dok cete rijetko naci zenu koja u miru cita casopis ako joj se prije sat vremena dogodilo nesto ruzno ili potresno. Zena bas tada ima potrebu za komunikacijom, zove frendice, pise mailove, radi sve kako bi se maknula sa mrtve tocke. Muskarac se ponasa upravo suprotno i bas zato ne voli nasa pitanja "sto ti je" kad usuti i povuce se. A svima nam je jasno da ima neki problem a jos nam je jasnije da nam on to tad tog trena nece reci.
Dakle afera je zanimacija koja odvraca od bavljenja bracnim problemima. To je ventil.
Na to se nadovezuje supruga, ko-autorica i kaze da je tad imala slom zivaca i zavrsila na psihijatriji. Jer ova druga je i mladja i mrsavija i ljepsa a sad eto ima i njenog muza.
Moram reci da je bilo hrabro da bas oni parovi koji jesu trenutno usred neke krize, ustanu i naglas govore o svojim problemima.
Postambiljani smo iskustvom nasih roditelja. Cak i ako to negiramo. Ali to UTJECE na nase veze.
Razocaranja nase majke nosimo i mi u svoj brak. A tako i tudje probleme tamo gdje im nije mjesto.

Zapitajmo se - sto cinim za sebe? Cinim li uopce nesto? Kako se osjecam pri tom? Sto mi cini dobro? I zasto si vise toga ne cinim?

Onda je onoj iz publike koja je iznenada ostala sama sa troje male djece odgovorio nepoznati muskarac iz publike. Koji nakon 20 godina braka, ima ljubavnicu. Zadnjih pola godine. I zeli se rastati.
Pokusao je sve od bracnog savjetovanja do u Njemackoj vrlo popularne metode kod obiteljskih problema tkz. Familienaufstellung gdje se radi uz pomoc figurica/simbola pojedinih clanova obitelji i pokusava se povoljnom konstelacijom figura (ma citava je to znanost koja se u medjuvremenu studira 9 semestara) utjecati na stvarne odnose unutar odredjene obitelji. Druga verzija je da cijela obitelj dodje kod terapeuta i da se sami u prostoru postave onako kako trenutno vise svoju poziciju unutar vlastite obitelji. I onda se polazeci od tog rasporeda krece u terapiju.

Uglavnom sve je to tip isprobao i dalje se od postojece supruge osjeca nerazumljeno a od ljubavnice vrlo vrlo razumljeno. Ne zna sto da radi. I slag na kraju. Kaze moja jos supruga sjedi upravo do mene.
Malo je reci da sam ostala bez teksta. I da mi bas takve krize nismo imali. Tj. nije bilo treceg. Mislim da je mnogo teze rijesavati probleme sa trecom osobom koja nam na nozi visi. Da se razumijemo, uopce se ne zalazem da ostajete u braku gdje vas se bilo fizicki bili psihicki terorizira, od takvih partnera bjezite koliko vas noge nose, njih nek popravlja netko drugi. No dobar dio razvoda nije baziran na tim razlozima nego na tome da smo postali ravnodusni, nemamo si vise sto reci, cak se vise ni ne svadjamo.
I onda idete u ponovnu potragu za pravim/pravom. I tako dugo dok razloge raspada prosle veze nosite u novu i te buduce veze ce se raspadati prije ili kasnije.
Iz zapravo ISTOG razloga. Jer problem niste rijesili kad je trebalo.
Nedavno je na kavi i razgovoru bila jedna prijateljica koja godinama upoznaje jednako smusene i jednako iskoristavajuce muskarce. I nikako ne zeli priznati da je dobrom dijelu tog problema i sama pridonjela. Tek kad ona promijeni neke svoje stavove, tek tad ce biti otvoren put za normalne muskarce.

Cesto se ljudi rastaju i ponovo zene da bi se nakon 4-5 godina u novom braku pojavili isti problemi. Iznenadjuje vas to? A zasto?
Mislili ste da ce sa novim gospodinom savrsenim nestati VASI problemi?
Nije li to naivno?

Problem ne nestaje, on se rijesava.
A onda se javila i ta "jos" supruga. Cijoj se hrabrosti divim. Jer te veceri nije znala koga ce njen muz izabrati. I pokusava spasiti brak i kako oboje kazu lijepih 20 godina (ili barem zadnjih 18 lijepih, ipak je negdje problem morao poceti i obicno isti ne pocinju preko noci) iako zna da ce muz i tu noc spavati kod ljubavnice.
Ja to ne bih mogla. Bila bih previse ljuta, povrijedjena i tuzna. I ne bih imala snage o tome pricati nepoznatim ljudima. Kaze da depresivna osoba ne osjeca nista. Odustala je od svih osjecaja.
I obrnuto. Kad ste o.k. - osjecate intenzivno i u svoj punini.

A to znaci biti sa sobom. Maknuti se od mailova, tv-a, mobitela, surfanja. Pokusajte. Svaki dan samo sat vremena. I pogledajte nakon tjedan dva sto vam je to donijelo.
Mozda upravo i suocenje s problemima od kojih ste i bjezali pribjegavajuci svoj toj zabavi. Ali suocavanje nije i pocetka problema. Nego pocetak rijesavanja istog.

Tak, sad se idemo voziti, on na svom novom bike-u i ja na svom mrvicu starijem ali zato skupljem i boljem.

Kako u zivotu nisam kupila mobitel jer mi svake dvije godine moj provider daje besplatno novi primjerak, a kako pisanje sms obavljam u krainjem slucaju nuzde jer isto ne volim i kako sam atipicna mobitel osoba jer isti znam zaboraviti ispod neke knjige i tako iskljucen mi ne nedostaje po 2-3 dana, uzela sam nesto sto mi se opticki svidja. I ne, nisu svi prestrasno vazni jer imaju dva ili vise mobitela i jel su stalno dostupni. Da su zaista vazni, mogli bi si dopustiti ne biti dostupni. I imali bi sekretaricu, da se njih velike umove ne smeta za svaku glupost.
Tak da kad meni netko dodje sa idejom nezamjenjivosti u vidu mobilne dostupnosti, ne impresionira me previse, vise mi to kaze da se ne zna izboriti za svoje slobodno vrijeme i da nije na vrijeme drugima pokazao koliko je isto vazno.