marioneta okolnosti
viva las vegas
evo uhvatila malo vremana nakon dolaska iz vegasa..
to je zemlja snova..
savrsenstvo..
ako vam se ikada u zivotu puzi prilika da idete negdje, idite u vegas...
ja sam se odusevila..
predivno je..
nisam toliko komplimenata u zivotu cijelom dobila..
vrucina vani ubija, ne moze se disat koliko je prevruce, a u prostorijama trebate jaketu, klima je na max..
to je malo blesavo..
a izlet u grand kanyon je bio nevjerojatan..
isli smo s malim avioncicem, vjetar je bio ubitacan.. cijeli se tresao.. jos strah od visine se nasao tu negdje..
ljudi vriste nazad, a piloti se smiju.. da vam pi... ma.... obojima, glupi ljudi samo su me jos vise vriskom isprepadali.. uf
jedva sam docekala ponovo stat na svoje noge..
mislila sam unajmit konja ili magarca otamo, trebalo bi mi mjesec dana za se vratit u vegas.. al cinilo mi se sigurnije.. vraga sigurnije, puno suma-puno vukova, puno kanjona, puno pustinja.. ah, a jos se vjetar pojacao kad smo se trebali vratiti, ma u p...m...
i nista, zatvori oci i nedaj se strahu.. i PREZIVJELA JA....
grand kanyon je nesto neopisivo.. stavit cu neke slikice pa sami zakljucite
s time se moram pozabavit poslije
lijepo je posjetit vegas na tjedan dana, ali zivjeti tamo bi bilo uzasno, bar ja nebi mogla..
nije mi toliko stalo do gemblanja, nego cijeli taj promet, guzve..
ima posjetitelja vise nego lokalnog stanovnistva.. previse.
k'o stradun u centru ljeta, u srcu sezone.. eto takav je vegas.. mislim cijelu godinu..
puno cura u vjencanicama..
hoteli su nesto nevjerojatno..
hotel 'Venitian' ima svoju rjecicu i gondole i vozi ljude okolo, strop je oslikan kao nebo, a pod su ploce.. tako realno para.. zrak cirkulira normalno kao da vjetric puheta.. bas imas osjecaj da si vani..
ali te nekada taj nebeski svod moze zavarat..
ja i rodica zasjele, neobadale na vrijeme, i idemo poc, izisle vani ono mrak totalni, i ne totalni nego ponoc..
tamo vrijeme staje..
ocarana sam..
debilan dan..
debilni ljudi..
debilno okruzenje..
debilno sve..
glupo crnilo i pesimizam..
sto te budi u meni..?
nestani, ne zelim te, previse je toga, ne mogu sve odjednom..
prozeta ljutnjom, mrznjom, crnim mislima zelim nestat zajedno s tobom!
tako je to kad imas nemirnu noc, kad dan krivo pocne, kad u svemu pokusas pronaci nesto lijepo jer to je tvoj zivot, i koliko god nastojis biti draga, ljubazna, puna ljubavi, crna strana pobjedjuje...
put te vodi ka odustajanju.. mozes / ne moras.. ali budem..
i uvijek tako, nesredjena moja proslosti ja vise nemam snage, tko god me htio ubiti..
ubio me..
i svaki debilni put isto...!
i sutra nastavljamo kao da nista nije bilo... da, upravo tako... ti osjecaji se nakupljaju i nakupljaju, oziljci ostaju.. al zivot ide.. zajedno s njima, cineci se da je sve savrseno, kao da nikada nije bilo niceg 'stranog', 'bol ne postoji' zivot, al dosta mi je!
zelim se istrest, izvikat, dusu boli izbacit iz sebe, no ne dopusta mi...
muci me..
daje mi kusnje koje nisam spremna iskusiti.. nisam jaka dovoljno..
zna to i namjerno me vraca nazad.. namjerno..!
sto li se dogodilo, ne znam gdje sam pogrijesila, zasto me vracas.. shvati, samim vracanjem ne postizemo nista, ne znam gdje grijesim, uvijek isto, ta bol koja ne moze biti preboljena, jos...
butterfly effect jednom rijecju.. da, mozda zavrsim k'o i on..al' neka bude sto prije..
prekidanje rada, zaustavljanje vremena, posvecivanje sebe drugima.. mora tako biti, nema izlaza trenutno
zelim da stane i prestane..
u nemogucnosti vristati, a to se cini kao jedini izbor.
povratak, bol, ljutnja, borba, plac i naposljetku odustajanje..
al' sutra je novi dan, potpuno drugaciji, za novo ucenje, ponavljanje gradiva, sa starim 'nevidljivim' ranama...
da, da.. ova runda je tvoja, sve cesce nosis pobjedu, neka ti..
ja dizem bijelu zastavu.. a kad se predam..
ustrijeli me..
molim te..
muski rode sto zelite reci?
ok.. upoznam rodicinog malog, aj lik je stariji 10 god od mene.. ajde dobro.. i ispocetka sve ok, totalno normalan odnos dok jedne veceri, koja i nije tako drastican dogadjaj al ucinilo mi se cudno, al nije bilo sexualne prirode.. govorio mi je kako ima macke i da se one vole mazit 'evo ovako' i pokaze mi nasloni se na moje rame i stane mazit, rodica cudno pogleda, a ja htjela propast u zemlju, neugodno mi, ne mora mi bas tako pokazivat, znam kako izgleda mazenje...
uglavnom jako je drag, super.. i bilo je par slucajeva gdje su ljudi pomislili da smo u vezi pa su kao komentirali da smo lijep par, i skontala sam da me 'gleda' ono gleda... 10 min se zagleda i ne skida pogled s mene, puno puta sam ga uhvatila tako, prica s nekim i gleda mene, ok, pomislih slucajno je.. i ok, kao prijatelji smo sad.. otisla ja.. dok se nismo ponovo nasli na rucku (jucer), gdje sam ja zagrlila rodicu a potom njega, kao pozdrav, nista drugacije i iznenadio se, ali nisam isla na nista.. i opet me gledao, osjetila sam.. a ok, coek voli gledat lijepe stvari, hehe;), ne, stvarno sam pomislila da svakoga on tako 'gleda' i bi tako.. dok me nije poceo amo reci izbjegavat nakon tog prijateljskog 'pozdrava' zagrljajem, opet danas ga vidim, totalno me izbjegava, ni pozdrava takorec, ni pogleda, a o zagrljajima ni rijeci...(mozda zagrljaj nije bio uzrok takvog ponasanja, neznam) skontam ja da nesto nije u redu i povucem se, nisam mu se ni javila na odlasku, nije brate ni on nista zelio reci, samo je nestao, tako je meni izgledalo..
sta je on htio s time poruciti..?
zna da ja nebi nikada nista imala s tipom koji je zauzet.. ne ostavljam takav dojam jer nisam takva, ne volim se pretjerano dirkat s ljudima s kojima nista vece od prijateljstva nemam..
imala sam slican slucaj, sa tipom koji me je poceo izbjegavat totalno, ovo nisam mogla vjerovat.. htjela sam ga poslat u 3pm, zapitah se sto sam ucinila...? odgovor je nista. tip se sjebo jer sam mu se svidila i mislio je da mora nesto napraviti ali nije znao kako i mislio je da sto ce napraviti ako ga ja zaustavim i nesto pitam, totalno se sjebo ispred mene... nisam mogla vjerovat, i nastalo totalno zahladjenje odnosa koji i nisu postojali, ali ni pozdrava vise nije bilo, pomislila sam, kakvu sam elementarnu nepogodu izazvala da se netko tako ponasa..? odgovor je strah, nemres vjerovat..
i sad sumnjam da je ovo slican slucaj koji sam vec imala.. ali ovaj je stariji, zreliji, otvoreniji, nego ta osoba s kojom sam vec imala ovaj dozivljaj..
i sad sto se dogadja s vama tipovima, sto se dogodilo s ovim da je tako drasticno promijenio ponasanje prema meni.. mozda se sjebo, mozda mu je neugodno, ja mu nisam nikad nicim pokazala da bi htjela nesto s njime.. da nije u vezi mozda bi i bilo nesto, ali ovako NE... neznam, uopce mi nema normalnog objasnjenja, jeli misli da sam se ja zatelebala ili sto...? ili je ovo isti slucaj..? ili se pravi neuhvatljiv, stoli? ja ga sigurno ne pokusavam ulovit.. ali osjecam neki nemir s njegove strane..
daj ljudi pomozite.. jer stvarno neke stvari koje muskarci rade mi nemaju smisla.. al o tom potom.. zato svako iskreno objasnjenje s muske strane, ali i zenske bi pomoglo, jer imam ja jos dosta vremena s njima provest prije nego odem, al glupo mi je donosit neke zakljucke, bez da sam uvjerena u to sto se dogadja.. i glupo mi se ljutit i brinit sto ako nesto krivo recem ili ako uopce ista recem, neznam kako se ponasat..
ali i bez obzira koliko ostajem s njima, htjela bi shvatiti to ponasanje..
svaki komentar je dobrodosao, ne budite skrti.. hehe;)
znam da ce se s vremenom ovo razjasniti i da ce sve biti ok, na moju inicijativu, ali zasto to uopce nastaje i zbog cega dolazi do toga?
dobrrra
Buduci da je naglo zahladilo, imucni postariji supruznici odlucili su na neko vrijeme otputovati u trope.
Buduci da je zena jos morala obaviti neke pretrage kod lijecnika, muz je otputovao jedan dan prije nje, sam.
Kad je stigao, usao je u hotelsku sobu, izvadio prijenosni kompjuter i odmah zeni poslao e-mail. Medjutim, u adresi je izostavio jedno slovo, tako da je poruka zabunom stigla udovici koja je upravo pokopala muza. Nesretnica je upravo pregledavala postu, kako bi procitala izraze sucuti prijatelja i poznanika. Koji trenutak kasnije u sobu je usao njezin sin i vidio majku kako onesvijestena lezi na podu. Pogled mu padne na monitor, gdje je pisalo:
ZA: Moju zenicu
OD: Njezinog prerano otislog muza
NASLOV: Stigao sam!
Najdraza, upravo sam stigao. Vec sam se snasao i vidim kako je sve spremno za tvoj sutrasnji dolazak! Zelim ti sretan put i ocekujem te.
S ljubavlju, tvoj muz!
P.S. Pakleno je vruce ovdje dolje!
nedostatak
zasto nam treba druga polovica..?
zasto se osjecamo tako nesigurni, nesretni, a kad nam u zivot dode on/ona, nitko sretniji od nas..?
zasto nam vlastita ljubav nije dovoljna..?
zasto nismo sposobni sami djelovati..?
JESMO, ali uvijek nas progoni osjecaj praznine, nesto nam fali, nismo potpuni...
zasto nam tu potpunost, srecu, sve najljepse donosi on/ona..?
jeli to mozda nametnuto drustvenim normama pa je postalo primorano..?
mi kao individue smo savrseni, imamo sve sto i svatko drugi posjeduje (duhovno), a ako nemamo nesto sto drugi imaju (materijalno) sposobni smo to postici...
i zasto smo tako slabi na polju ljubavi..?
zajednistvo;
pa i da je samo radi novih zivota..
radi sexa.. bilo bi radi sexa..
ali ljubav.. zasto nam je potrebna..?
a i kad dode kratkotrajna je u odnosu na zivot, izgubi se kroz godine..
preraste u paznju, privrzenost, osobni interes i usluznost..
i opet si bez ljubavi.. al imas kraj sebe neku budalu, pa ti je lakse.. nije ljubav.
zalim jadnike (od kojih sam i ja nekada bila dio) koji su zaljubljeni u ljubav i cekaju, pate, cekaju...
ocekuju da ce ih ispuniti zauvijek, no ne...
ljubav ne postoji... sto je to uopce..?
SAMO RIJEC.. k'o i svaka druga..
osjecaj.. koji nestane prije nego nastane.. iluzija..
..BALON OD SAPUNICE..
odricanja
'tuga me nocas dotakla, rukom sto osmijeh ubija...'
tuga koju ne shvacam ili mozda ne zelim shvatit ali ipak..
nije bol zbog razdvojenosti, ne nije..
nostalgija, ne nije..
mozda ipak odricanje..
niceg konkretno, na ovom polju nisam nista imala.. jednostavno odricanje od moguce ljubavi..
'samo' odricanje, cisto radi tude srece..
odricanje od zelja, misli, htijenja, moguceg uspjeha..
ne zbog straha,
nego zbog pravednosti.
tako mora biti, zasad, to je fer i korektno, a sve sam to ja, moj postupak mene odredjuje i necu pravit buku, necu se isticat..
mozda to i nije ono sto zelim, sto ocekujem..
neznam, valja pokusat, ali sad nije vrijeme..
svejedno..
sada znam da moram odustati.. stagnirati.. cekati razvoj situacije..samovati
ako ti budes sretan i ona isto, nista mi vise ne treba, srca punog ljubavi cu vas podrzat i pozeljet vam svu srecu...
moju srecu..
..nece bolit..
nije bilo za mene..
prezivjet cu... daleko...
SAMA..
neznanje
sad trenutno sam zarobljena u ovom mjestu, cini mi se kao bez izlaza, al vjerujem da sam iz nekog razloga dosla ovdje, ovo je moj put..
mogu odustat u svako vrijeme.. otici..
vratiti se gdje sada mislim da mi je nekad bilo bolje,
al stvarnost je okrutna..
da se vratim odakle sam krenila, na zadnje raskrsce koje sam prosla, vratila bi se na pocetak.. na onu istu bol koju jos nisam u mogucnosti preboliti..
sada cu se usredotociti na sebe, samo na sebe, i u ovom kavezu cu naci nacina da se izdignem, da 'rastem', to je jedino sto sada mogu napraviti..
svima govorim;
DA SE NADJES U IKAKVOJ (mislis) BEZIZLAZNOJ SITUACIJI, U NAJVECOJ BOLI STO MISLIS DA MOZE POSTOJAT, IZVUCI ONO NAJLJEPSE, NAJBOLJE.. RADI NA SEBI, GRADI SE, IZDIGNI SE IZNAD SITUACIJE I UZIVAJ, JER U SVEMU, BAS SVEMU.. U OCEANU BOLI MOZES NACI KAPLJICU RADOSTI I POSVETI SE NJOJ, CUVAJ JE, RADUJ SE I UZIVAJ..
upravo to sada primjenjujem za sebe, neki bi rekli: dobila si tu priliku za otici, mnogi je nikad u zivotu ne dobiju(na to otpuhnem govoreci DA SU JE TRAZILI DOBILI BI JE..) i nastave: sta kukas, uzivaj ne budi takva, a na to ja samo mogu dodat da OVAJ PUT NIJE ZNACIO SAMO RADOST, ZABAVU, SRECU, ODMOR, RELAKSACIJU.. PUNO JE STVARI UKLJUCENO U OVO, NAOKO NEVIDLJIVIH.. a i da imaju oci, neki plitki ljudi nebi shvatili, stoga ne trudim se objasnjavati....
I NE KUKAM, SAMO KOMENTIRAM DA BI SE NA PAR TRENUTAKA HTJELA TELEPORTIRATI NA NEKO DRUGO MJESTO..
SAMO PAR MINUTICA, SEKUNDICA..
NE NUZNO TELEPORTIRATI NEGO DUHOM OTICI I 'SANJATI'..
da jos zivim u proslosti kao prije, sada bi bila u totalnoj depresiji, jer sve se cini crno, bezizlazno, rupa bez dna, kavez bez sunca, bez svjetla.. al ne, ja sam uspjela pronaci zrakicu svjetlosti koja sija samo za mene.. pruza mi radost, ljubav.. sve.. i dovoljna mi je..
al trazim vise, zelim vise.. ne zbog oholosti, ne zbog egoizma, ne na stetu drugih, totalno bezazleno, samo za sebe.. jer zelim napredovati, rasti, zasad mi ta zrakica pruza sve sto trebam, al jednog dana cu 'imati' cijelo sunce za sebe i to ce biti MOJ dan, moj zadnji dan ovog puta, ovog zivota i svijeta.. i bit cu ispunjena, zadovoljna i sretna jer znat cu MOJA JE MISIJA ISPUNJENA... zivila sam ZIVOT..
pozelim se vratiti na pocetak 'ovog' puta jer sada mi se cini kao da je 'tamo' bilo bolje, al realno gledajuci, to je mjesto gusenja, zatomljavanja osjecaja.. mjesto suza i boli.. al moj je dom, i u njemu pronalazim stvari koje su 'moje', to mjesto mi se sada cini ljepse, iako nije, uvijek tako mislim i kad se vratim zalim.. ali ovaj put ne..
cini mi se 'moje' jer mi je poznato, no to ga ne cini ljepsim..
a i kad se vratim (put me opet vraca), opet sam 'MARIONETA' - shvatljivo..
uz moj fax, u nemogucnosti sam raditi i 'zivjeti' sebe, sebe sama..
i kad otidem studirati, 'oni' su opet tu, opet me guse, ne mogu se otrgnut, koce me, lagano ubijaju..
al necu im dopustiti... NECU
mene nece povuci za sobom.. ne samo oni nego svi.. svi ostali..
shvatite NISAM KAO VI, proglasite me cudakinjom-DOBRO, to sto se ja usudjujem je moja slava, a to sto ste vi kukavice i sto se niste usudili je vas izbor, i to sto cete nas sto pokusavamo, sto smo uspjeli proglasiti cudacima, to me ne dira jer znam sto je podloga takvog vaseg razmisljanja, VASE SAMOUBOJSTVO.. vas ocaj i neuspjeh, strah, odustajanje, jad, zavist, ljubomora, al to je opet ponavljam VAS IZBOR..
ne budite takvi,
pokusajte, shvatite da nemate sto izgubiti, niste u toj poziciji, a i da izgubite 'to' nesto, to bi samo znacilo da to nije bilo za vas, stoga vrijedi pokusati..
pokusaj i kad uspijes shvatit ces sto si propustao cijeli zivot, vidit ces kako je to dobro... biti SVOJ..
i bit ces sve sto zelis, shvatit ces da sve mozes i zivjet ces zivotom koji si oduvijek htio/htjela, zelio/zeljela.. zivotom NAS CUDAKA.. koji su se usudili.. zivotom sretnih ljudi; pronadjenih ili onih koji se jos traze, ali bar pokusavaju...
i uspjet ce..
zelje.. mogucnosti..
evo upravo procitah jedan komentar na asjabinom blogu, uglavnom komentirao je marin.. a njegove rijeci, neznam vise na koju temu su isle, nisam procitala, a ide ovako;
'Ah, upoznao sam mnoge ljude koji su me istog trena privukli svojim šarmom, ali to nije nužno impliciralo neku seksualnu energiju. Iako je posrijedi i bila neka čudna 'zaljubljenost'. Koliko god to zvučalo egoistično, to su najčešće bile osobe u kojima sam prepoznao komadić sebe. Ili još češće, komadić onoga što bih ja želio biti.'
to je bilo davno, pa mi je glupo sad komentirat, al inspiriralo me...
mi ljudi svi imamo sve i svacije osobine, neke jace, neke slabije izrazene, i svi imamo sve mogucnosti za postic sto god zelimo na ovom svijetu, ali bas SVE...
tekst davno procitan i urezan u mom pamcenju :
NEMOGUCE JE SAMO VELIKA RIJEC KOJU KORISTE MALI LJUDI DA BI LAKSE ZIVJELI U SVIJETU KOJI IM JE DAN, UMJESTO DA POTRAZE SNAGU DA BI GA PROMIJENILI.
NEMOGUCE NIJE CINJENICA, TO JE MISLJENJE.
NEMOGUCE NIJE IZJAVA , TO JE IZAZOV.
NEMOGUCE JE MOGUCNOST.
NEMOGUCE JE PRIVREMENO.
NEMOGUCE JE NISTA..
ovo je prekrasno i istinito naravno.. toliku snagu ti da za nastavit dalje..
vratimo se na temu;
ta zaljubljenost koju marin komentira je samo dokaz koliko on sebe voli, i tako treba i biti, jer da bi volio nekoga drugog, nebitno da li je ta osoba muskog ili zenskog spola, bez obzira o kojoj vrsti ljubavi pricamo, prvo sebe moras volit..
svi imamo sve mogucnosti za postat sto zelimo, neki odustaju..
zbog nevjerice..
straha..
postaju ogorceni na zivot, sebe, druge...
ostaju nezadovoljne sitne duse..
koje u svom ocaju povlace sto vise ljudi za sobom...
-najnizi rang covjecanstva...
rijetki se izvuku, nemojte dopustit da vam se uvuku pod kozu, alarmirajte se na vrijeme.. mnogi koji su bili duhovno prosvijetljeni su propali upravo zbog stupanja u vezu s takvom osobom...
rijetki se probude... a kad se probude misle da je prekasno, opet padaju... al nikad nije kasno..
ako si upao u brak sa djecom, vezan za takvog ocajnika, ima nade za tebe, ne odustaj... stavi djecu na svoje noge i bjez... (inspirirana zivotom meni drage osobe) ta meni draga osoba je pretrpila i batine i varanja i pijanog muza i bjezanje od pijane budale(muza) u 8.-om mjesecu trudnoce po kuci, policiju i sl stvari.. jako tezak zivot, no probudila se, i izdize i muza, unatoc svemu, od tog niskog svijeta, al nikad ga vise nece moci voljeti iako je to sada njegova najveca zelja... al nece mu se ispunit zato sto vidi koliko je ona snazna i da se neda lako i da je on jadnik u cijeloj toj prici... i to ga ljulja i nakraju ce odustat od te svoje zelje jer nema dovoljno vjere..
i kad izgleda da je situacija bezizlazna, uvijek postoji rjesenje...
sve ima svoje kontradjelovanje...
tako da ako imas problem, mora biti rjesenja za njega..
prepoznavanje sebe u drugima nije egoisticno, to je normalno, osim sto smo toga neki malo manje, neki malo vise svjesni..
i to sto bi on zelio biti, moze biti, sve se zelje ostvaruju
nisam vjerovala kad sam prvi put cula, al sam nakon toga dobro promislila i shvatila da je to potpuna istina... ovisi o jacini tvoje vjere, vjere da ce se to ostvarit, vjere u sebe i upornosti..
i mogu priznat da otada pazim sto zelim..
i kad zelim realna sam, i moje zelje me poticu na vise, bolje..
dodu trenuci gdje se ljuljam, al tada samo zazelim i pustim, ne mislim o tome, i nakon izvjesnog vremena se ispune.. puno puta mi se tako dogode neke stvari a nisam svjesna da su one produkt mojih zelja..
sjetim se poslije.. i sretna sam..
zivot me vodi i ja vodim njega..
boli
puno puta sam pokusavala zamislit scenu u kojoj bi moj otac i ja ragovarali..
nisam mogla...
puno puta sam htjela razgovarati..
nisam mogla...
nesto se u meni lomilo, kocilo me, satiralo.
takav strah, zasto...
ocekivala sam da ce burno reagirati stovec, nisam znala, nisam mu se nikad mogla otvoriti, nisam ni pokusala...
i zao mi je..
mozda zato teze razgovaram s muskarcima, ne mogu im se otvoriti, ne vjerujem im...
jako je tesko, zelim to, a ne mogu, to me tako mori, i boli, i gusi..
i ako se nije radilo o meni, kad sam htjela s njim razgovarati, nisam mogla, tako je boljelo, suze su isle same i prije nego sto bi usla u prostoriju, tako mi je tesko bilo da bi naposljetku odustala, i zao mi je..
jednostavno je nedostupan, covjek kojemu se ne mozes otvoriti, ZASTO, zasto to mislim, neznam
jedna je scena bila kad sam ga navodno osramotila pred ljudima, nalila sam se ko kreten, i to je ocito islo njemu na sramotu, nisam shvacala, mislih, moj zivot moja stvar, al nije bilo tako, kad smo primitivci i babe tracare, vrijedne prijezira u svakom pogledu, glupi balkanci..
i najteza stvar koju sam morala napravit u zivotu je bila to sto sam mu se morala ispricat, iako nisam osjecala da sam nesto pogresno napravila, ni griznju savjesti ni sramotu, mlada sam na meni je da zivim.. da zivim opcenito i na nacin koji zelim..
bilo mi se lakse ispricat i razgovarat s njim jer nisam osjecala nikakvu bol na tom polju, nije se diralo mene osobno i mojih stavova i razmisljanja, i nije bila bolna tema kao mama npr...
puno je teze bilo kad sam htjela razgovarati o njoj, saznat razloge njegovog ponasanja, terorizam i viku, zato to radi... i nisam smogla snage prici mu i rijesit to..
al shvatila sam da je takav samo iz STRAHA
i rijesit cu ja s njim to posto poto, cim uhvatim prvu priliku
jer shvatila sam puno je slabiji od mene
i covjek se nema sto bojat, nicega opcenito..
svi znamo da je nepoznato izvor straha
i tako kad majmunu u kavezu raspalis muziku na max, on ce stat vristat i skakat kao mahnit (ne da bude u ritmu heh) nego jer ga je strah, nezna sto se to dogadja, al nema razloga biti uplasen, to nije nista sto mu moze naudit..
i uvijek kad dodem u situaciju da se bojim necega, samo se sjetim majmuna, smjesno ali pali..
i tako, nemojte se bojat nepoznatog, nepoznato ne znaci nuzno zlo
why
zbog cega, cemu, zasto...?
ja sam jedina koja bi trebala znati odgovore, ali..
odakle kreniti, gdje da nadjem kraj pocetku..
za sto da se uhvatim, za cime da se okrenem,
tonem, a ne znam gdje, zbog cega, ne razumijem..
'PUSTI'-rece mi... 'PUSTI NEK' TE VODI, NECE TE NAVEST NA KRIVI PUT...
KAD SI IZGUBLJENA PUSTI, NE FORSIRAJ, NE HVATAJ SE SE TAKO OCAJNO...
AKO SHVACAS DA NISTA NE VIDIS, ON CE TE IZVUCI, ODVESTI TE NA PRAVI PUT...'
'NE'-prekinuh je.. 'NE... PUSTILA SAM MU JEDNOM, DVAPUT, TRIPUT... VODIO ME, VJEROVALA SAM MU...
IZIGRAO ME, NAVEO ME NA SUZE, BOL, PATNJU, NEPRAVDU... SVE STO NE VOLIM/ZELIM...
MISLILA SAM AKO ME ITKO NECE POVRIJEDIT, TO JE ON, AL POGRIJESILA SAM...
'NE'-opet ce ona svoju...
'NISI MU SE PUSTILA, JER NEBI TE NAVEO NA SVE OVO,
DA SI ISLA PUTEM CISTE SAVJESTI, PRIRODNOG DJELOVANJA UZROKOVANOG, NARAVNO, INSTIKTIMA
( STO NJEGA I OBILJEZAVA... DAKLE ZIVOT-NJEGA) NEBI POGRIJESILA...
U SVEMU TOME, ON TE (DAKLE ZIVOT) TE UPOZORAVAO PRIJE NEGO STO SI SAMA ISFORSIRALA STO SI ZELJELA I STO JE PROUZROKOVALO BOL... ZIVOT JE BOG (STO GOD TKO UZME ZA SEBE, DA MU OBILJEZAVA ZIVOT), A BOG PRIJE NEGO STO DJELUJE UPOZORI, A DJELUJE NA NACIN DA TI ISPUNJAVA SVE ZELJE....
ZNACI PATNJA, BOL I SVE NA STO TE NAVODNO ZIVOT NAVEO JE SAMO PRODUKT TVOJIH ZELJA NAKON BOZJEG UPOZORENJA DA TO NIJE ZA TEBE...'
i imala je pravo.... da imala je i ima...
koliko smo mi ljudi samo ljudi...
