|
Pozdrav!
Podosta je vremena prošlo od mog posljednjeg posta. Zapravo, nemam pravi razlog za nepisanje bloga, možda samo nisam imala volje? Uglavnom, budući sa sam u zadnjem postu nabrojala novogodišnje odluke, sada (gotovo pola godine kasnije) mogu se na njih osvrnuti i vidjeti jesam li i u čemu ustrajala.
Dakle, krenimo.
Skinut ću 9 kila koje sam „skupila“ u menzi (počet ću s malim serijama raznih jednostavih vježbi koje ću izvoditi svaki dan te ću početi paziti na prehranu).
Mislim da nije potrebno suviše napominjati da sam od ovoga odustala otprilike nakom dva, možda tri tjedna. Što se prehrane tiče, počela sam malo paziti, ali više iz financijskih razloga (variva u menzi su veoma fina i veoma jeftina).
Potrudit ću se pošteno svirati flautu barem jednom u tjedan dana.
Potpun neuspjeh. Da nisam otišla na probu ovaj petak, ne bih ju taknula okruglo mjesec dana. Istina, moji odlasci na probe su se drastično smanjili zbog određenih okolnosti, ali o tome ću kasnije reći nešto više. Iako, planiram se pridružiti jednom malom orkestru u Zagrebu (ne baš dobrom, ali nema veze) te se možda ova situacija popravi.
Proći ću „Jezične vježbe 1“ (i to poštenim radom).
Jesam i prestretna sam! Mislim da je jedan od razloga odgađanja pisanja posta također taj što sam čekala da prođe rok koji je bio u 4. mjesecu.
Otići ću psihologu.
I to sam napravila, ali nisam baš zadovoljna. Psihologinja koju su mi dodijelili je veoma neodgovorna: često kasni, a ponekad ni ne dođe, a to me samo dodatno uznemiruje. Uglavnom, mislim da s njom više gubim nego što dobivam, ali možda se prebacim kod nekog drugog.
Počet ću pisati osvrte na pročitane knjige i mange te pogledane anime (makar oni bili dugi svega nekoliko rečenica).
Nisam napisala niti jedan. Nije stvar samo u tome što baš i ne volim pisati na engleskom jeziku (a stranice koje koristim za praćenje pročitanog/pogledanog su isključivo na engleskom) nego se još ne osjećam kao da znam dovoljno o tome da nešto ocjenim kao „dobro“ ili „loše“.
Poboljšat ću svoje znanje engleskog jezika na svim razinama.
Pa, osim što čitam literaturu na engleskom jeziku te ga koristim dok sam na Internetu, ništa posebno nisam poduzela da ga popravim.
Pokušat ću naučiti što više o japanskoj kulturi i jeziku „na svoju ruku“.
E, tu sam stvarno nešto počela poduzimati! Upisala sam tečaj japanskog na faksu zbog kojeg više ne stižem na probe, ali to nije toliko bitno ako uzmem u obzir da sam se stvarno ugodno iznenadila kad sam saznala za to, jer stvarno ne znam kako bih to točno sama učila.
Trudit ću se pisati što češće, ako ništa drugo, onda barem dnevnik u koji ću svakodnevno nešto unositi.
Pa, iz priloženog se vidi da ne pišem baš previše po blogovima, ali dnevnika se stvarno držim. Baš danas završavam prvu bilježnicu (što je ustvari malo, no nema veze), ali ako se uzme u obzir da ranije nikad nisam ustrajala u tome duže od mjesec dana, zadovoljna sam (barem NEŠTO pišem).
Počet ću čitati (i razumjeti) tekstove koji mi ne spadaju u literaturu, ali mi mogu pomoći da bolje spoznam prirodu svojih studijskih grupa (te glazbe).
To je, nažalost, također ostalo samo na „papiru“ – sa svim obavezama koje sam si natrpala ovaj semestar i svime što mi je ostalo od prije, neprestano si „zabranjujem“ da se bavim ičim van toga. No, počela sam „hodati“ po „kulturnim“ događajima po Zagrebu, a to je bar neki „napredak“.
Postat ću samostalnija i naučit ću se sama nositi sa svojim problemima.
Iskreno, smatram da sam postala samostalnija otkad sam ostala sama (u smislu da nemam nikoga na koga se mogu osloniti kada mi nešto treba). Sad, shvaćam da je to poprilično negativno, no ja znam kakva sam, meni treba jedan dobar šamar realnosti da počnem samostalno razmišljati. Naravno, još nisam ni uopla toliko samostalna koliko želim biti, no imam vremena i za to, važno je da se nešto popravlja.
Ukratko, to bi bilo to – ne mogu reći da sam zadovoljna, no nisam ni nezadovoljna. Na kraju krajeva, imam još pola godine, sve se to stigne promijeniti.
 Oznake: osvrt na novogodišnje odluke
|
