ponedjeljak, 31.12.2007.
Odgovor na jedno pitanje, dobiveno e-mailom
 Ponekad dobijem dopis posjetitelja bloga na e-mail. Većina je nevrijedna pažnje. Poneki znaju biti zanimljivi. (Inače, čak i kad ne pišem, bilježim, prilično stabilno, četrdesetak posjeta dnevno. Više, nego što bih očekivao.)na nagovor mog prijatelja (inače se bavi otkrivanjem sotonista) otvorio sam tvoj blog i počeo čitati sadržaje. OK. Nešto stoji, tj. puno toga stoji tu napisano, ali to sam čitao u Vedama, Jogi, Upanišadama, vidim da se zanimaš za sociologiju, psihologiju, plitiku... Baš me interesira tko si ti u stvarnosti bez ovog da si po ovozemaljskom riječniku sotona ili kako sebe nazivaš "svijetlonoša". "Otkrivanje sotonista"? Koji zaludni posao.  Sotonisti su bedaki koji kradu čavle. Sotona nije sotonist, što stoji i u opisu bloga. Zašto Sotona nije sotonist? naslov je jednog mog teksta objavljenog u tri dijela (link na prvi dio).Još jednom: Sotona ne traži, da ga štuju. Sotona ne vodi ljude za sobom, nego ih tjera ispred sebe. Onaj koji se Sotoni smije i koji ga prezire, njegov je učenik. Onaj pak koji ga se boji i koji ga mrzi, njegov je rob. Ovaj blog nije "sotonistički", nego "sotonološki". Tko je Sotona/Lucifer? Trebate li se zauvijek zadržati na tome da je on/ona "fuj-fuj", bekini, zločesti, Onaj-O-Kome-Se-Ne-Govori?  Kako se i zašto on pobunio? I drugi "pali anđeli", koji su se svijetu objavljivali i objavljuju kao paganski bogovi (kao što kaže Aurelije Augustin)? Možete li prihvatiti na sebe taj rizik, da poslušate i njegovu/njezinu priču? Odnosno, barem mali njen dio? Da promislite o tome, a zašto bi se uopće netko pobunio protiv Svemoćnog Bića? Bog/Boginja zna sve, ali ne zna sebe samog/samu, jer je to proturječno (Duns Scotus). Zato On/Ona ne razumije teologiju, jer je objekt teologije, kao što je kamen objekt geologije (L. Kolakowski). Sotona, naprotiv, ne zna ništa, Osim sebe samog/samu. Sotona je Užas, koji je Bog/Boginja osjetio/osjetila kad je shvatio/shvatila da je sam/sama. Sotona je filozof, koji istražuje taj Užas. Ali da bi to mogao, mora istražiti i sve ostalo. Stoga je sotologija iznad teologije, koja je njen dio. Bog/Boginja zna Sve. Ali izvan svega je Ništa. Kako stoji s tim Ništa? (Heidegger) Ništa je, na najvišem stupnju apstrakcije, isto što i Bitak. To su znali stari Egipćani na početku civilizacije (At-Um, sve-ništa, veliki on-ona); trebalo je 5000 godina, da jedan filozof, Sotonin učenik (Hegel) tu jednostavnu istinu uvidi. Ali on je bio slab učenik, pa je na kraju postavio "apsolutni duh". Koji, međutim, lebdi u Ništavilu. Kao i Bog/Boginja sam/sama. Sotona je ona kap, koja (nasuprot panteističkom smirenju Cesarićeve pjesme), iako svjesna svoje bezvrijednosti, odbija biti apsorbirana u bujici (Moebius: Crni Inkal). Ja sam nositelj/nositeljica luči, koji/koja odbija svoju beznačajnu iskru odbaciti za volju svespaljujuće Svjetlosti, nego je čuva u ljepoti Noći. Ja sam avatar, naravno. Možda ću vam jednom reći više. Sve najgore u Novoj Godini!  Lucius Horvat |
utorak, 25.12.2007.
Kad je Isus bio maleni dječak...
 Pozdrav svima, i želim vam nesretan dan rođenja moga Brace (datum za koji se i ja slažem, o čemu sam puno puta pisao, da je od golemog, kozmičkog značaja - događaj silaska mlađeg Božjeg sina u svijetu, koji je praćen istovremenim padom njegovog starijeg sina, Lucifera - događaji, koji nisu razumljivi jedna bez drugog, što sam spomenuo ovdje više puta, a još malo luči bacio u knjizi), i sve najgore u novoj godini (koja je pak, u eklektičnoj maniri koju je u svojem pohodu ka svjetovnoj moći tako savršeno razvila moja prijateljica Sveta Majka Rimokatolička Crkva, prihvaćena u kršćanskom svijetu, iako je bila i ostala Poganski praznik putenosti)!  Evo javljam se malo, tek da vam dam do znanja da sam živ, pa ako se ovako virutualno ne jalvjalm na ovoj adresi, ne znači, da nisam aktivan! Ako mi se bude dalo, možda u bliskoj budućnosti napišem i ovdje nešto o enciklici mojeg suradnika i suvladara Benedikta XVI., koju je objavio nedavno;iako znam, da je to za 99 posto vas katolika jednako dosadna tema, kao što je i za mene.Tijekom prošlogodišnjih božićnih praznika, objavio sam seriju od četiri "Božićne propovijedi". Tekstovi su kasniej pregledani, dotjerani i dopunjeni za knjigu. Evo, iz rukopisa knjige, prenosim poglavlje o rođenju i ranom djetinjstvu moga Brace, Isusa Pomazanika, Nakon Badnjaka, kršćani slave rođenje djetešceta, koje će na svojim nejakim ramenima odnijeti grijeh svijeta. Dan kada se to slavi, naravno, nema veze sa stvarnim danom rođenja mojeg brace: rana kršćanska Crkva je u jednom od svojih sinkretističkih čina vezala taj datum uz zimski suncostaj, kada sve religije imaju obrede umiranja i ponovnog rađanja. Bio je s Ocem od stvaranja svijeta, sudjelovao je u rađanju, on, Logos, red svijeta (za razliku od mene, nereda, Alogosa). On je bio prvobitni Adam, koji izgovara riječi (logos) i po volji Oca imenuje životinje, uređući tako ovaj svijet u okviru "logike" koja povezuje živa bića i neživu prirodu u koherentni okvir (za razliku od mene, Eve, koja sam podlegla Zmiji, tj. vlastitoj žudnji). Pa ipak, On, moj brat, sustvoritelj svijeta, izašao je iz utrobe ženskog stvorenja, uz tiskanje, bol i muku; bespomoćan i ružan kao svako novorođenče, ljepljiv od sluzi i krvi. Udahnuo je zrak ovoga svijeta, i zaplakao, kao svako dijete kad se rodi, zbog šoka i muke odvajanja od Majke. Presjekli su pupčanu vrpcu koja ga je vezala sa tijelom koje ga je dotad štitilo i hranilo. Oprali ga s ono malo tople vode koju su mogli ugrijati na vatri od sasušene balege, u štali punoj propuha, istrljali ga i zamotali, i položili na majčine grudi. Prestao je plakati, i prvi put otvorio oči, i pogledao ovaj svijet. I zatresla se zemlja, i zadrhtalo je nebo. Širom svijeta uznemirili su se mudraci, znalci tajni ovoga svijeta: magi, alkemičari i astrolozi. Nešto su naslutili, a nisu znali što zapravo: jer njihovo je znanje bilo od ovoga svijeta, a on je pucao u svojim temeljima. Koliko god njihovo razumijevanje prirodne znanosti (naravoslovlja) tj. demonologije bilo jadno, shvatilii su da se dogodilo nešto neobično, nešto nadnaravno. (Ona priča o tri maga koji su mu se došli pokloniti je izmišljena; ali ako to nije stvarno, jeste realno!) Kako mu se dalo kroz tu muku, gnjavažu i uniženje prolaziti, kad je lako mogao izbjeći? On, kralj svijeta, koji postoji oduvijek, živio je kao dijete, rastao kao i svaki dječarac. Trebalo ga je dojiti, previjati, učiti na tutu, paziti da se ne ozlijedi kada je nespretno počeo teturati okolo, izlupati po guzi kada je bio neposlušan. Pravio je nestašluke kao i druga djeca, rastao, umiljavao se, durio, tukao, plakao, smijao, igrao, doživljavao prve zbunjujuće erekcije i polucije, imao ponekad proljev i osip, zaljubljivao se, svađao, takmičio i mirio. Učio je stolarski zanat, nekad marljivo, nekad mrgodno i nevoljko; više se puta ozlijedio, dok nije stekao vještinu: ubole ga špranje, pričepio ruku, pao i razbio koljeno. Bio je dječak kao i drugi; pametan i lijep, često drzak i nepokoran, često umiljat i poslušan, sin Čovječji. Tek povremeno, stari ljudi bijahu zbunjeni, kada bi ih prostrijelio svojim bistrim pogledom. Možete ponekad doživjeti taj pogled iz očiju nevinog djeteta: pogled iz koje izbija neprimjerena zrelost: neuhvatljiva, iskonska mudrost nevinosti. Bio je pametno dijete; brzo je učio i zadivljavao učitelje svojom bistrinom, kao što svjedoči Luka u svom evanđelju, ali ih i zbunjivao svojim ponekad sablažnjivim pitanjima, kao što i danas djeca znaju činiti. (Npr., Drugi izvještaju o stvaranju navodi da su Adam i Eva bili u raju nagi, ali nisu osjećali stida. Bog, pak, šeta vrtom i dolazi do njih. Tu je jedan prvoškolac postavio pitanje: da li je On bio odjeven? Michelangelo je smatrao da je bio nag.) |
