03.10.2010., nedjelja
GODINA A - 4. NEDJELJA DOŠAŠĆA
|
IV. NEDJELJA DOŠAŠĆA (Godina A) Mesija dolazi da nas spasi i da bude Bog s nama: Emanuel »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« (Mt 1,20-21)  Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Cijelo (čitavo) današnje bogoslužje usredotočeno je na rođenje Mesije koji dolazi da nas spasi i da bude Bog s nama: Emanuel. Crkva, propovijedanjem i liturgijom neprestano ponavlja ljudima da je pravo i konačno spasenje uvijek dar živoga Boga koji nam donosi sobom dolazeći među nas na ovu zemlju. Utjelovljenje Sina Božjega je najveći trenutak ljudske povijesti za kojim su čeznula stoljeća i u kojem je izabrani narod imao dočekati osmišljenje svoga bivovanja. Izraelcima je taj događaj bio navješten najjasnije po proroku Izaiji i najuvjerljivije po njegovu proroštvu kralju Ahazu. Protiv toga judejskoga kralja urotila su se dva susjedna vladara, zbog toga što im se nije htio priključiti u borbi protiv Asiraca, pa su ga htjeli svrgnuti s prijestolja. Izgleda da je Ahaz mislio čak sklopiti savez s Asircima, od čega ga odvraća prorok Izaija koji mu preporučuje neka svoje pouzdanje stavi u Gospodina, jer ako se ne osloni na Boga, neće se održati (usp. Iz 7,9). Još ga prorok poziva nek traži od Boga neki znak po kojemu će se uvjeriti da ga Bog neće zapustiti. Ali kralj Ahaz više drži do svoje namjere pa se vadi da ne želi traženjem znaka iskušavati Gospodina. U to političko previranje eto proroštva o djevičinu sinu koji će se zvati i biti »Bog s nama«. »Tada reče Izaija: „Čujte, dome Davidov: Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! Zato sam će vam Gospodin dati znak: Evo začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel, S nama Bog!”«(Iz 7,13-14) Bog silazi, dakle, u vrtlog ljudske povijesti da spasi ljude i da u svemu bude nama jednak, osim u grijehu, da bi preuzevši na se našu ljudsku narav i nas ozdravio svojom božanskom ljubavlju. Sam Bog dolazi spasiti svijet. Zato će se Mesija roditi kao čovjek i bit će zaista jedan od nas, jer nas jedino tako može spasiti i dovesti Bogu. Znak o kojem govori prorok Izaija jest, dakle, čudesno rođenje Mesije, koji će biti sin Djevice. Tako će Bog koji je vjeran svojim obećanjima održati lozu Davidovu na kraljevskom prijestolju. Ali to neće biti ljudsko djelo nego Božje, jer Mesija će biti čisti dar Božji koji dolazi k nama na otajstven i paradoksalan način: tj. Djevičanskim začećem i rođenjem. Današnje sv. Evanđelje po Mateju nam pokazuje ostvarenje toga čudesnoga »znaka« proroka Izaije u djevičanskom začeću po Duhu Svetome i rođenju Isusovu od Djevice Marije. Sve što se zbilo u vrijeme Isusova utjelovljenja i rođenja dogodilo se »da se ispuni što Gospodin reče po proroku: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i dat će mu ime Emanuel” što znači: Bog je s nama.« (Mt 1,22-23) Sin Božji se utjelovio da spasi svijet i da posveti čovjeka. Isus je potomak Davidov iz Jesejeva korijena, On je znak narodima, ključ koji nama sužnjima otvara vrata tamnice i onda vrata vječnoga života. On je pravi Bog i kao Božji Sin rodio se od Djevice Marije i postao je pravi čovjek. I tako je Bog nepovratno ušao u čovjekovu povijest i ostvario svoja obećanja. Spasenje je istinsko i konačno. Zato se za Marijinu suradnju u Božjem utjelovljenju tražila potpuna čistoća i svetost, posvemašnja poniznost i dragovoljna predanost njegovim planovima spasenja ljudi. U vjeri su Marija i Josip doživjeli znak »Djeteta rođenog u Betlehemu kao Emanuela koji je ostvarenje Božjih obećanja. Koliko se u svemu treba diviti Mariji, koja svu svoju sudbinu pa i vezu s Josipom prepušta jedino Božjoj Providnosti. Slično je vrijedna hvale razboritost i pravednost Josipova u najtežem času njegova života. Ujedno nam njegova tjeskoba i način kako je do tada postupao bjelodano svjedoče o djevičanstvu Marije i Josipa. Stoga je i zaslužio da doživi novo Navještenje Gospodnje u kojemu je doznao ne samo za neshvatljivo dostojanstvo svoje svete Zaručnice, nego i za svoju uzvišenu ulogu, najveću poslije Marijine, da bude čuvar Bogorodice i kao njezin zakoniti suprug skrbnik samoga Božjega Sina. Zato se njemu ukaza u snu anđeo Gospodnji i reče mu: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« (Mt 1,20-21)  Rizi: San sv. Josipa Nikada prije ni poslije nije neki Božji glasnik donio na svijet takvu poruku kao tim svetim nazaretskim zaručnicima. Veliko se otajstvo dogodilo u božićnoj noći u Betlehemu, ali ono je započeto u Nazaretu, gdje je pod skrbništvom svetog svjedoka Josipa, Božji Sin u krilu Djevice Majke Marije uzeo naše ljudsko tijelo. Tako su Marija i Josip omogućili Bogu da dođe na svijet u Isusu Kristu. Na isti način dolazak Kristov na ovaj svijet i danas, ostvaruje se samo velikodušnom suradnjom svih onih koji vjeruju u njegovu ljubav. Stoga apostol Pavao na sličan način u nepokolebljivoj vjeri u Krista svjedoči svima nama da nam se Bog darovao kao Spasitelj. U tu svrhu on i od nas traži vjeru u Božju nazočnost i djelovanje. Traži se vjera koja će u riječima sv. Pisma i u znakovima kruha i vina prepoznati živoga Boga koji spasava. Među nama je Emanuel nazočan i djelatan. Zato apostol širi Evanđelje o Božjem Sinu kako bi svi narodi postali poslušni vjeri od Boga objavljenoj na hvalu i slavu njegova imena. Poslanstvo apostola je da propovijedaju poslušnost vjeri »među svim narodima među kojima ste i vi pozvani da budete pripadnici Isusa Krista« (Rim 1,5-6). A ta vjera će svima nama donijeti »milost i mir od Boga, Oca našega i Gospodina Isusa Krista« (Rim 1,7) i pomirenje sa svim ljudima. I Crkva želi da se u tom raspoloženju pripravimo za Božić, blagdan neizrecive Božje milosti i od Boga nam darovana mira. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 7; 10-14 Ps 24 (23) Rim 1,1-7 Mt 1,18-24 |