23.09.2010., četvrtak
GODINA B - 20. NEDJELJA KROZ GODINU
|
DVADESTA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina B) EUHARISTIJA JE BOŽANSKA HRANA I PIĆE ZA ŽIVOT VJEČNI »Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piće. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu.« (Iv 6,53-56)  Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Gospodin Isus Krist ne pušta svoje da umiru od gladi. Zato im nudi za hranu svoje tijelo i za piće svoju krv po kojima postaju dionici njegova života, dionici vječnoga života. Euharistija je ta božanska hrana i piće besmrtrnim dušama za život vječni. Tako u svjetlu Kristovih ostvarenja, Crkva prepoznaje u ovom odlomku iz Knjige Mudrosti nagovještaj Euharistije. Bog se tu iskazuje kao uosobljena Mudrost koja »je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova.« (Izr 9,1) Ta Mudrost je nama kršćanima druga božanska osoba, Isus Krist, naš Otkupitelj (usp 1 Kor 1,30). On je, sišavši na zemlju, sazidao doista kuću, svoju Crkvu, da nas u njoj može sve okupiti oko sebe. Sedam stupova, što ih je božanska Mudrost isklesala za tu kuću, označavaju sedam svetih sakramenata koji izražavaju savršenost i ljepotu te kuće. Posred te kuće priređena je gozba. Zna se, to je euharistijska gozba, sveta Večera. Pozivatelji i pozivnice upućene su na sve strane. Svi su pozvani. Bog je veliki ugostitelj i gostoprimac. On je čovjekoljubljivi Bog koji čovjeka, sve ljude, zove na nutarnju gozbu s njime, na nutarnji suživot s blaženim trojstvom (usp. 1 Pt 1,4; Iv 14,23). Mudrost Božja poziva sve ljude na svoju gozbu: »Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomješala. Ostavite ludost, da biste živjeli i hodite putem razboritosti.« (Izr 9,5.6) To je slika Riječi Božje koja nam objavljuje Oca i siti nas svojim tijelom i svojom krvlju. Stoga kršćanin, kome je objavljeno otajstvo Krista, ponaša se razborito i razumno. On živi u stalnom odabiru i opredjeljivanju za Boga i njegovo Kraljevstvo. I tako u svijetu, u kojemu često prevladava zlo, vjernik će nastojati što bolje upotrijebiti vrijeme i svaki njegov čas iskoristiti za svoju vječnost. »Prema tome, - upozorava nas apostol Pavao, - pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri, iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli! Zato ne budite bezumni, nego uočavajte što je volja Gospodnja!« (Ef 5,15-17)  Tako se Euharistija produžuje u sav naš život i zahvaća cijelu svakidašnjicu. To nam pomaže da se ispunimo Duhom Božjim i međusobnom ljubavlju. Ispunjeni Duhom Svetim mi ćemo uvijek i posvuda zahvaljivati Bogu, osobito na liturgijskom skupu. A ti skupovi su Bogu ugodni kad Božja riječ i pjesma prožimlje cijelu zajednicu koja na taj način razgovara između sebe i s Bogom. Euharistijski sastanak za svetkovanje spomenčina Gospodnjeg osobito je očitovanje jedinstva naroda Božjega. Sama Euharistija na nevidljiv način ostvaruje nadnaravno zajedništvo i unutrašnje jedinstvo kršćana, ali se to mora izvana očitovati i u samoj celebraciji. Zato u toj celebraciji treba da što aktivnije sudjeluju svi vjernici. Liturgijsko sudjelovanje je pravilno samo onda ako dolazi iz srca, jer Boga treba slaviti u svojemu srcu. Tada će se zahvalnost prema Bogu za sve ono što smo primili nužno pokazati i u svakidašnjem životu vjernika. Tako raspoloženje i milosti koje smo primili kod Mise i pričesti moramo prenijeti u sve svoje životne prilike i potrebe. Mana u pustinji kojom je Bog na otajstven način hranio svoj odabrani izraelski narod slika je pravoga kruha života. Krist u Euharistiji je živi kruh i daje nam svoje tijelo i svoju krv za hranu i piće da bi i mi mogli živjeti u njemu životom Božje djece. Kao što je Isus od svoje volje dao svoje tijelo u smrt, tako ga svojom vlašću daje i nama za hranu. Zbog toga Gospodin na najodlučniji način tvrdi da je čovjeku za posjedovanje božanskoga vječnog života nužno potrebno blagovati njegovo tijelo i piti njegovu krv. Spominjući i svoju krv kao piće Isus još jasnije predočuje da se radi o žrtvi njegova života. Ta Kristova žrtva u Misi »postaje sakramentalno prisutna na našim oltarima« (Pavao VI., Vjerovanje) s kojih nam onda Krist daje da blagujemo njegovo tijelo i krv kao istinito jelo i piće. Budući da tim blagovanjem u nama ostaje Krist i mi u njemu, kao naravno slijedi da to osigurava vječni život u Kristu čitavom našem biću. Dakle, i uskrsnuće našem tijelu. Tako se otajstvenim blagovanjem tijela i krvi Kristove, mi pretvaramo u Krista koji za se i za nas posjeduje puninu i vječnost života. »Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piće. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu.« (Iv 6,53-56)  Ovo još nije dosta Isusu koji nam hoće otkriti svu svoju ljubav što nam se pruža u Euharistiji. Zato Isus jasno i svečano izjavljuje: »Kao što je mene poslao živi Otac, i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.« (Iv 6,57). Veća se punina života ne da ni zamisliti. S Isusove je strane naše euharistijsko Sjedinjenje s njim zaista potpuno. A da to sjedinjenje bude i s naše strane potpuno, nije dosta samo se pričestiti, nego uložiti sve sile da se sve više pretvaramo u Krista. »Budući da nam se ovaj sakrament daje kao jelo i piće, ono za duhovni život ima iste učinke kao i jelo i piće za tjelesni život: uzdržava ga, umnaža, oporavlja i razveseljuje.« (Toma Akvinski) Neka tako bude i s naše strane. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Izr 9,1-6 Ps 34 (33) Ef 5,15-20 Iv 6,51-58 |