Putevima čudnosti moje

ponedjeljak, 08.05.2006.

Putnik

Noćas mi je tijelo pustinjom
bilo,
dajući se pijesku što oluja ga
tvoja nosi,
ne tražeći mira ni oaze
nebu i zvijezdama se podatno
izvijalo.
Gospodarice beskraja, uzdisala
su prostranstva kojima si hodao
i ostavljao tragove što jednom
će me vratiti k tebi.
U snenim zidovima utkana kletva
za oči koje ne vide,
da ljubav je jedini stanar u odajama
našim.

08.05.2006. u 10:44 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Uvod ...





Čudna i čupava, dijete i žena,
račica koja ne zna napraviti
korak unatrag ....

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Došlo je do toga da sjedim pod drvetom,
na obali rijeke,
u sunčano jutro.
Taj je događaj beznačajan
i neće ući u povijest.
Nisu to bitke i paktovi,
čiji se motivi istražuju,
niti dostojna pamćenja ubojstva tirana.
Pa ipak sjedim kraj rijeke, to je činjenica.
I kad već tu jesam,
morala sam odnekud doći,
a prije toga
na mnogim se još mjestima nalaziti,
sasvim onako kao osvajači zemalja
prije nego što su stupili na palubu.

(W.Szymborska)

Voli, ljubi, cijeni i poštuj ...
jer drugačije zahvalnosti ne znaš ...

M.


Vjera, nada i bezuvjetna ljubav
vode putevima koje nazivaju čudnima
samo zato jer svi ne mogu krenuti
njima ...