nedjelja, 11.10.2009.

Tiho, o tiho.....

Kad sazriju moje riječi poput dunje na ormaru

možda

(možda) nađem tvoje tragove koji vode kući

Image Hosted by ImageShack.us


Foto by alphtrion



Dodati ću dašak zime
(kažu da led omekša i najtvđe snove)
Oblaka raznih miris, trunku prašine koju nosim na licu
i malo zlata koje se u crvenu krv pretvara

Trun tamne boje, one koja boji sakrite kuteve moje duše
Osmjeha rukohvat i dlan prepun suza

Juga i mora koje odnosi svaku našu riječ
strahova pregršt
(onih koji stežu hladnim dahom srce nemirno)

Upitam se u danima koji jedva koji sat noći ukradu....

Hoću li sazrijeti ikad, onako kao dunja u rukama dragim

Hoće li ostati miris moje duše na tvojim usnama?

12:17 - Komentari (7) - Isprintaj

<< Arhiva >>