|
|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nije da sad dijelim pamet ekipi oko sebe, al' znam si povremeno zabrijati neke filmove spaliti par pljuga shita i zavaljat se u krevet gledati u plafon i analizirati cijeli svoj život segment po segment. Osjećam da me to lansira jako visoko na evolucijskoj ljestvici razvoja. Ponekad se zapitam pitanja koja većina ljudi prostodušno ignorira i to pod bijednom isprikom poput one "To nije na nama da znamo"... Naravno da je na nama da znamo. I ja ću vas u to uvjeriti. Zato krenite sa mnom visoko na evolucijsku ljestvicu razvoja...
Posljednja želja
Zvijezda svijetla
noćas je pala.
jednu želju
meni je dala.
ispuniti želju
ona je znala.
poklonila mi je tebe mala.
od tad te volim,
a njoj rekao sam hvala.
Sloboda na dlanu
stani! odbaci školjku u kojoj živiš.
prihvati krila koja imaš.
i vini se u zrak.
budi slobodan.
bezbrižan.
sa slobodom u ruci,
život je lak.
bez odgovornosti nad glavom,
i lakši je zrak.
PUTNIK
U dalekoj noći,
Okrunjenom tišinom.
Ja tebi sam mislio doći.
No Mjesec i zvijezde,
ko' nekom psinom,
na druge pute me tjeraju poći.
Lijepa i vedra,
Tako blaga i mila,
kao Anđeo u tmini.
Zanosnog stasa,
nasmiješena i čila,
Kao krijesnica u noći.
Ka tebi me nose,
tvoje raspuštene kose,
sa puta me odmiču sad.
Do tebe dolazim,
od kud snagu nalazim,
i Boga bi pitao rad.
Od straha ja ludim,
da te ne probudim
doći ću neki drugi dan.
Za sada ti leži,
U ovoj ljubavnoj mreži,
I snivaj svoj bezazlen san.
Potaknut komentarima došao sam do zaključka.
Blog je zakon. I ovaj blog je ogledalo moje duše. Kad se trebam izjadati izjadam se ovdje. to je bolje nego da zamaram ekipu i frendove. ko želi čitati o mojim problemima (a to su većinom frendovi) to može upravo na ovom blogu. I nek se zna da nakon što se baš ovdje izjadam osjećam se puno bolje, i shvaćam srž svojih problema. no svejedno bih bio vrlo zahvalan kad bi svaki posjetitelj ostavio komentar ako ne na temu posta onda barem na sveukupan dojam ovoga bloga. Sa Štovanjem Vaš Naš Tvoj i Moj TVRDOGLAV I LUD
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
ANTUN GUSTAV MATOŠ
Odlučio sam sljedeće---> dajem svoje kontakte jel bi mi bilo drago da se javite pa da prochatamo u realnom vremenu a ne s komentarima koji kasne s odgovorima i po par dana
ono pošaljite samo svoj nick već bumo se mi uskladili :-)
MSN---> acidvg@hotmail.com
ICQ----> 278-724-037
mail----> acid_vg@yahoo.com
i sad slijedi najjače od najjačeg :-) * =
ISKRICA :-) Acid_Pill he he (član sam od 2004 a da to uopće nisam ni znao užas)
E DA I NEMAM DREDOVE I NISAM NI HIPPY ALI BRIJEMA DA SAM NEKAJ IZMEĐU RASTA-HIPPY-A SAM SE TAK NE OBLAČIM ALI TAK SE OSJEĆAM. THC TO THE PEOPLE
ne razumijem kako opet. i to opet na istu fintu. kao da mi nešto piše na leđima. ma jebo te skinuo sam majcu i gledam al ništa. već peta žena koja me zaustavlja i traži broj telefona. već peta žena koju sam hladno odbio. ne znam koji mi je kurac stvarno su bile zgodne. me jebo te žene. pogledaj josipa kako je u kurcu. no ja mu nisam kriv. pitao je on mene što da radi. kao pravi prijatelj sam mu i iskreno odgovorio. neka pobaci ako ne želi znam lika koji ju za 500kn izcipelari tamo gdje udara dvoje ako me razumiješ. bio mu je bed. sad uzdržava kurvetinu i malo kopile. kako znam da je kopile? he he he he he jadniku sam najvjerojatnije napravio uslugu. dijete će biti ljepše od čovjeka kojeg će zvati taTa. znam odvratan sam al ko ga jebe. najvjerojatnije ne znaš ni da je Mia prvo došla do mene. "Nosim tvoje dijete" - kaže ona "i ako me ne oženiš priznati ću sve i Josipu i tvojoj Antoniji". zalijepio sam joj takvu šamarčinu da se doslovno odbila u zid i od zida odbila ravno meni pod noge. znaš li što sam onda napravio? izvadio sam karu i nakon što sam ju natjerao da mi popuši (i to sva u suzama što me dodatno palilo) nogom sam ju gurnuo tamo gdje joj je i mjesto (na pod) i popišao se po njoj uz riječi koje će pamtiti cijeli život "slušaj me sada kurvetino, karao sam te zato što sam mogao i radio kurvu od tebe ne zato što sam to želio nego zato što si ti to željela jer kurva i jesi." pljunuo sam ju sa svom slinom koja mi se od bijesa skupljala u ustima. on je jecajući gledala u pod i drhtala od srama i straha. a ja? je je nisam žalio niti sekunde. dapaće prezirao sam svaki dio njene kurvinske strukture jer takve su sve žene oko mene i još uz to sam joj zaprijetio da ako ne kaže josipu da je dijete njegovo i ako ga ne oženi dajem 500eura i njenu sliku nekome zbog koga te slike postaju uspomene.
no da se vratim na ovu priču. odveze me moj šofer do sheratona na poslovan sastanak uđem ja u sheraton i krenem prema liftu kad evo zaustavi me ona plava voditeljica sa z1 televizije. balavica mala nema ni 22 a već si misli da je kurva od 5000€. ko da je problem karati se sa škorom i dragojevićem. pa zadnji put kada sam bio sa škorom bilo je to prije godinu i pol neko dobro bjelo je bilo kara mi je stajala po par sati nije bilo kurve koju nisam izjebao i to sve u šupak posebno me iznenadila ona mala sa rtl-a nju sam karao dok se nisam srušio od belog a nakon što sam pao ona je još sat vremena skakala po meni sve dok nisam skupio snage da ju šakama maknem sa svoje skupocjene kare. znaš li što je škoro radio? karao je malog luku dok je luka vrištao od smijeha jer je drkao onom direktoru mljekare kojem se nije mogla dići kara.
o jebo te zar je već toliko sati kasnim na sastanak...
dodjem ti za prvu rupu koju ću imati u svojem vremenu.
kompa jebeno mi fališ. toliko da sada pričam mramornoj ploči u nadi da me preko nje čuješ ti.
prije dvije godine si umro a ja se kunem da te još ponekad vidim pored sebe.
zurim.... čujemo se poslije
