|
|
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nije da sad dijelim pamet ekipi oko sebe, al' znam si povremeno zabrijati neke filmove spaliti par pljuga shita i zavaljat se u krevet gledati u plafon i analizirati cijeli svoj život segment po segment. Osjećam da me to lansira jako visoko na evolucijskoj ljestvici razvoja. Ponekad se zapitam pitanja koja većina ljudi prostodušno ignorira i to pod bijednom isprikom poput one "To nije na nama da znamo"... Naravno da je na nama da znamo. I ja ću vas u to uvjeriti. Zato krenite sa mnom visoko na evolucijsku ljestvicu razvoja...
Posljednja želja
Zvijezda svijetla
noćas je pala.
jednu želju
meni je dala.
ispuniti želju
ona je znala.
poklonila mi je tebe mala.
od tad te volim,
a njoj rekao sam hvala.
Sloboda na dlanu
stani! odbaci školjku u kojoj živiš.
prihvati krila koja imaš.
i vini se u zrak.
budi slobodan.
bezbrižan.
sa slobodom u ruci,
život je lak.
bez odgovornosti nad glavom,
i lakši je zrak.
PUTNIK
U dalekoj noći,
Okrunjenom tišinom.
Ja tebi sam mislio doći.
No Mjesec i zvijezde,
ko' nekom psinom,
na druge pute me tjeraju poći.
Lijepa i vedra,
Tako blaga i mila,
kao Anđeo u tmini.
Zanosnog stasa,
nasmiješena i čila,
Kao krijesnica u noći.
Ka tebi me nose,
tvoje raspuštene kose,
sa puta me odmiču sad.
Do tebe dolazim,
od kud snagu nalazim,
i Boga bi pitao rad.
Od straha ja ludim,
da te ne probudim
doći ću neki drugi dan.
Za sada ti leži,
U ovoj ljubavnoj mreži,
I snivaj svoj bezazlen san.
Potaknut komentarima došao sam do zaključka.
Blog je zakon. I ovaj blog je ogledalo moje duše. Kad se trebam izjadati izjadam se ovdje. to je bolje nego da zamaram ekipu i frendove. ko želi čitati o mojim problemima (a to su većinom frendovi) to može upravo na ovom blogu. I nek se zna da nakon što se baš ovdje izjadam osjećam se puno bolje, i shvaćam srž svojih problema. no svejedno bih bio vrlo zahvalan kad bi svaki posjetitelj ostavio komentar ako ne na temu posta onda barem na sveukupan dojam ovoga bloga. Sa Štovanjem Vaš Naš Tvoj i Moj TVRDOGLAV I LUD
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
ANTUN GUSTAV MATOŠ
Odlučio sam sljedeće---> dajem svoje kontakte jel bi mi bilo drago da se javite pa da prochatamo u realnom vremenu a ne s komentarima koji kasne s odgovorima i po par dana
ono pošaljite samo svoj nick već bumo se mi uskladili :-)
MSN---> acidvg@hotmail.com
ICQ----> 278-724-037
mail----> acid_vg@yahoo.com
i sad slijedi najjače od najjačeg :-) * =
ISKRICA :-) Acid_Pill he he (član sam od 2004 a da to uopće nisam ni znao užas)
E DA I NEMAM DREDOVE I NISAM NI HIPPY ALI BRIJEMA DA SAM NEKAJ IZMEĐU RASTA-HIPPY-A SAM SE TAK NE OBLAČIM ALI TAK SE OSJEĆAM. THC TO THE PEOPLE
Danas sam spletom okolnosti završio na grupnoj terapiji kod psihijatra.
Iskreno ne znam ni sam kak, sve se fakat zbilo jako jako brzo.
Uglavnom da ne duljim sve je ovako počelo...
... Već par dana razmišljam o soluciji da malo smanjim s tom jebenom travom (da je bar jaka ko ona srpska) tj. da ju prestanem pušiti barem na mj. dana. Ali malko mi je krivi tajming jer su ovo doba depresija za mene (znaš ono nemam curu, fali mi para, služim tu jebenu civilku u svojoj osnovnoj i dosađujem se po cijele dane) a đinđa mi doista pomaže u održavanju psihičke ravnoteže. no prije par tjedna dobio sam od jako dobrog frenda s hrt-a par Misara. Iznenađujuće dobre antidepresivne tablete koje za razliku od ostalih ad pilseva koje sam njupao u velikoj i maloj količini ne umaraju i ne daju osjećaj pospanosti. još bolje je to što me dignu na jako pozitivan način, razgovorljiv sam, ne plete mi se jezik, lakše se fokusiram na pojedine stvari te najvažnije od svega ALKOHOL I ŽIŽA se jako loše kombinira s njima. u to sam se uvjerio, totalne rupe u pamćenju nakon samo jedne pive.
stoga sam danas otišao do doktorice po pilseve.
"oš prvo do psihijatra?"- pita ona
"pa ono svejedno mi je"- kažem ja
"ok odi tu u sobu preko puta dogovori se s njom sve pa se vrati"
"nije bed brzo dođem"
odem do čekaone snimim rulju ispred (jebo te oko 15 ljudi čeka) i svi zgodni mladi.
pokucam i uđem (bez obzira na znak NE KUCAJ) ono klasika pristojan ko i uvijek pozdravim predstavim se. a ono puna soba kazeta s kartonima (e da i soba je žuta) oko 25 kazeta.
doktorica neka totalna frikuša u šarenoj vesti rasćupane kose.
pita ona mene Kaj si tu došao?
ja reko Zato kaj sam lud i odvalim se smijati?
začudo i ona i sestra se odvale smijati..
osim toga -kaže
i kažem joj da sam otišao do doktorice po neke antidepresive pa me pitala dal želi doći ovdje popričat s psihićem. ja reko da. pa me poslala tu da se naručim za termin. i eto me.
ok pogleda godište složi neku tupavu facu i kaže da doktorica baš ne daje ad-ove tak mladim osobama. i naruči me 11.12 u 15 i 15. ja lud. dignem se i kažem nije ni čudo da vam je čekaonica tak puna kad se mora čekati mj. dana sam da se dodje do vas. Pa kak možete pomoći ikome? vidim da su vam kazete pune dosjea očito je da sam došao bezveze. uzmem knjižicu i odem van. krene ona za mnom zaustavi me na hodniku i kaže mi da ako želim mogu sad na grupnu terapiju kod nje.
a ja ono... paf
i skužim da 15 ljudi u čekaoni ide na tu grupnu terapiju. snimim opet ekipu i onak podrugljivo kažem Kaj s njima?
kaže ona pa da.
ok- reko je
pozove ona ekipu pozove i mene.
sjednemo se na neke polusocijalne stolice.
i onak 15 ljudi bulji u mene. Baš bulji.
ja lud ustanem se i kažem bok ja sam (svoje ime) i jel imam neš na faci?
svi zbunjeni (i psih.) pogledavaju se. kaže lik neki nemaš.
a ja ono pa kaj me svi onda tak gledate ko da mi je faca zmazana.
i opet lom.
doktorica kaže neš tipa on je danas došao samo vidjeti kako ovo izgleda pa ćemo popričati svi zajedno.
aj dobro...
ma gluposti neke samo sam se naživcirao dok sam sjedio tam s tom ekipom. totalno glupe teme glupi razgovori. i ja dignem ruku i kažem doktorici da me ne treba naručivat više ikad jer nisam retardiran. jer me ne zanima kako se osjećao (pokažem na nekog lika kojeg sam slušao kako je pričao (6 min) o tome da u kauflandu ne radi gumb na vagi s slikom mandarine a mandarina su na akciji i to ga je raspizdilo kao) on dok je kupovao mandarine po 3kn/kg. Kažem joj da ne pucam bez veze i da me boli kurac za mandarine u kauflandu. na što se digao lik i rekao "ali mene to jako nervira"
na što sam ja rekao da mene nervira to što sam samo došao po tablete i završio na grupnoj terapiji. da me nervira što moram 8mj raditi poslove za koje neću dobiti lipe. da nisam navikao biti bez novaca te da novce za sebe zarađujem od 11god. poludio sam.
na što su mi debili počeli pljeskati.
a ja onak na sav glas kažem NISTE NORMALNI PA KOJI KURAC PLJEŠČETE???
kaže doktorica "plješću zato što si se otvorio pred svima"
pa mogli ste me samo pitati što me mući i sve ovo bi saznali bez imalo podizanja glasa s moje strane.
ma gluposti neke jedva sam čekao da završi terapija.
kad je završila doktorica me je pitala što mislim o njoj. na što sam ja mrtav hladan rekao "Čista glupost"
kako to? kaže ona
pa onak ne vidim svrhu u ovome jer slušajući vaš razgovor nisam zamijetio nikakvu vidljivu pomoć upućenu vašim pacijentima. a bar 10 puta ste pitali svakog Kako si se osjećao u tom trenutku?
što si mislio da će se dogoditi ako ti to napraviš? pa po meni to nije nikakva pomoć to je maltretiranje. na što je ona rekla da dodjem još jednom na terapiju i ako ostanem pri tom svom mišljenju i drugi put da će mi prepisati ad-ove. i ja kažem ok ali samo misare.
dogovoreno?- kažem ja
dogovoreno - kaže ona
i eto sad sam doma i pišem o tome i sam sebi ne vjerujem da mi se sve to dogodilo. koji užas
i ja budala što pomišljam o tome da prestanem piti i duvati!!!
nadam se de ste naučili lekciju iz ove zgode.
Sex Droga i Alkohol su zakon i ako brijete prestati s tim završit ćete kod psihijatra. baš kao i ja
GLOOMY SUNDAY
Sunday is gloomy
My hours are slumberless
Dearest the shadows
I live with are numberless
Little white flowers
Will never awaken you
Not where the black coach
Of sorrow has taken you
Angels have no thoughts
Of ever returning you
Would they be angry
If I thought of joining you?
Gloomy Sunday
Gloomy is Sunday
With shadows I spend it all
My heart and I
Have decided to end it all
Soon there'll be candles
And prayers that are said I know
But let them not weep
Let them know that I'm glad to go
Death is no dream
For in death I’m caressing you
With the last breath of my soul
I’ll be blessing you
Gloomy Sunday
Dreaming, I was only dreaming
I wake and I find you asleep
In the deep of my heart here
Darling I hope
That my dream never haunted you
My heart is telling you
How much I wanted you
Gloomy Sunday
For Emily Lyrics
Artist: Simon & Garfunkel
What I dream I had, dressed in organdy
Clothed in crinoline, of smoky Burgundy
Softer than the rain
I wandered empty streets, down past the shop displays
I heard cathedral bells, tripping down the alley ways
As I walked on
And when you ran to me your cheeks flushed with the night
We walked on frosted fields of juniper and lamplight
I held your hand
And when I awoke and felt you warm and near
I kissed your honey hair with my grateful tears
Oh I love you, girl
Oh, I love you
Prije nego što nastavim sa odgovorima ima par sitnica koje jednostavno trebam izbaciti na ove nule i jedinice.
Dakle ŽIVOT JE LIJEP!!!!
I svatko ali baš svatko tko to nije do sada shvatio je ograničena sebična budala.
Ali ima nade možda i uvjerim nekolicinu ovih uzgojenih TV-OVACA.
Koliko puta ste vidjeli Sunce??? A izlazak i zalazak Sunca???
Koliko puta ste vidjeli snijeg? Napravili grudu snijega i onako krajnje djetinjasto pogodili tramvaj ili bus tek toliko jer to možemo.
Koliko puta ste pogledali zvijezde? A vidjeli zvijezdu kako pada?
Koliko puta je vjetar onako bezbožnički zapuhao pored vas i podigao svaki list koji mu je onako hrabro stao na put?
Dobro skužili ste....
A sad zamisli da svega toga nema!
Nema izlaska i zalaska Sunca, nema snijega, vjetra, oblaka i zvijezda...
Samo monotonija koja svaki dan sve više stišće oko grudi.
Pa onda i krenu suze a ne znaš zašto.
Zamisli da nema muzike, nema pjevušenja pod tušem, subotnjih izlazaka...
Kurac takve strahote ne mogu ni zamisliti.
Možda zato jer upravo uz muziku pišem ovaj post.
Zato jer sam prije 10 minuta pogledao nebo.
Jer sam prije 1 sat promatrao kako se vjetar igra sa ovim našim lokalnim listovima i jednom papirnatom vrećicom.
Jebi ga ljudi dobili smo bezbroj poklona i pun mi je kurac više da se mirim sa činjenicom da smo "MI LJUDI" krajnje nezahvalni. Da ne jebemo ono što imamo a na životu nas drži požuda za onim što želimo imati.
Ne kažem da trebamo biti zadovoljni s onim što imamo u tolikoj mjeri da ne želimo više ništa od života.
Treba cijeniti ono što imamo, i zaslužiti ono što nemamo, potruditi se da imamo sve što nam treba, a ono što nam ne treba pokloniti nekome tko će to i zaslužiti.
Iako je ovaj princip utopijski nije toliko nemoguć za ostvarenje.
Što vi mislite o tome?
Pa kako pobijediti smrt? Popiješ eliksir života koji dobiješ od neke Ciganke koju ne znaš baš dobro al svejedno… Ma ne. Ziher cigani nemaju lijek protiv smrti trebamo lijek pronaći u tehnologiji. Napraviti malene nano-robote koji će poput papra i soli u juhi popravljati naša alkoholom, nikotinom, katranom, THC-om, LSD-om, MDMA-om (itd.…) zatrovana tijela. Da ziher! Ej pa Hrvati su oživili mrtvu stanicu ma 100% ćemo za 2 godine moči oživjeti milijarde stanica po čovjeku, ali opet u hrvatskoj ima previše političara a oni su ipak vrjedniji od nas običnih građana što nam baca i posljednju nadu duboko na samo dno neke tamo onečišćene bare koju zovemo životom.
No opet zar ne znate da postoje besmrtni ljudi. Ljudi koji su tu na zemlji i duže od 100god. neki i preko par tisuća godina. I svi znamo kako se zovu, odakle dolaze. Nabrojat ću vam nekoliko besmrtnih ljudi (pripremite se na šok :-) Aristotel, Pitagora, Cezar, Aleksandar Veliki, Newton, Hitler, Gagarin… Kako to? Prije koliko tisuća godina je živio Aristotel? Okvirno ću reći oko 3000god. i čak nakon 3000god. Znamo tko je bio Aristotel, gdje je živio, čime se bavio. Ja bi rekao da je on poprilično besmrtan. A vi? Hitler, maleni nabrijani čovječuljak koji je po mnogo čemu unaprijedio svijet, napravio par revolucija (unapređenje oružja za masovno uništenje, unapređenje prometa, prvi signal poslan u svemir, helikopter, buba…) e da i skoro je uništio svijet, napravio par genocida i tak to… On je bio umno poremećen, traumatiziran, kompleksan do krajnjih granica (vjerojatno ga nitko nije razumio baš kao što vjerujem da i on sam sebe nije razumio). Ipak on je besmrtan. Za 500god na
pitanje «Tko je bio Hitler» dobit ćemo poprilično jednak odgovor baš kao i u ova vremena.
Što to znači?
Postoji jedna knjiga. Jako je važna. Nije potpuno istinita. Ima mnogo autora. I ima čarobnu moć dodjeljivanja besmrtnosti. Ta knjiga se zove Povijest. I svatko tko upiše nešto u stranice povijesti dobiva jedinstvenu priliku izvlačenja iz zaborava života i jednu od soba bajne vile Hall of fame-a ljudske rase.
Autor često ima protivnike a pobjedom nad protivnikom stječe pravo mijenjanja povijest u svoju korist. Tako da je većina velikana (tiranina) okrunjena najvećim titulama junaštva. Stoga ako vam etika dopušta ne biraj sredstva mijenjaj povijest i postani besmrtan. Zvuči lagano, znam al jebi ga nitko ne živi s ciljem da sebe upiše u stranice povijesti. To je glupo pa imamo i mozak i znanje namijenjene za velike stvari. Pa zar je tako glupo unaprjeđivati ljudsku rasu. Činiti velike stvari baš zato jer to možemo. Radi revolucije, evolucije. I nikad ne treba odustati jer vrijeme nije toliko kratko da ne možeš uspjeti. Budi pamćen po dobru. Ne radi puno pizdarija i svaku pizdariju dobro zbuksaj. Brijem da je prvi korak ostvarivanja tog cilja pronalazak upravo tog cilja. Oko nalaska cilja ima dosta posla, treba ga detaljno razraditi, misliti na sve, a tek onda upotrijebiti to znanje i početi ga provoditi u praksi. To je dug i trnovit put al zamisli da po tome putu putuješ tek do obližnje prodavaonice kosilica i više nema trnja (he he he jebeš trnje).
Eto ovo je moj odgovor na pitanje kako pobijediti smrt. Nadam se da sam ponudio pravovaljani odgovor. Još jednom šaljem svoje isprike (u tvoje oči) zbog tako dugog vremena od prošlog odgovora. E da i pozdraf svim onim ljudima (milijardama ljudi) koji su me jebali u mozak zbog bojkotiranja novih postova. Evo nadam se da ću postove objavljivati češće jer je gotova kriza inspiracije. Pozdrav i do slušanja hehe
Napokon sam skupio snage i primio se pisanja. Šaljem svoje najdublje isprike zbog svoje lijenosti (preko 150 od zadnjeg posta). A dužan sam par pitanja odgovoriti. No prvo da velim kaj sam radio ovih preko 150 dana od zadnjeg bloga.
Dan 1
Probudio sam se i…
Ma sam se zajebavam. Ak nekog zanima (a nikog ne zanima kaj sam radio) nek javi.
A sad ajmo ta jebena pitanja odgovoriti.
