|
|
| veljača, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nije da sad dijelim pamet ekipi oko sebe, al' znam si povremeno zabrijati neke filmove spaliti par pljuga shita i zavaljat se u krevet gledati u plafon i analizirati cijeli svoj život segment po segment. Osjećam da me to lansira jako visoko na evolucijskoj ljestvici razvoja. Ponekad se zapitam pitanja koja većina ljudi prostodušno ignorira i to pod bijednom isprikom poput one "To nije na nama da znamo"... Naravno da je na nama da znamo. I ja ću vas u to uvjeriti. Zato krenite sa mnom visoko na evolucijsku ljestvicu razvoja...
Posljednja želja
Zvijezda svijetla
noćas je pala.
jednu želju
meni je dala.
ispuniti želju
ona je znala.
poklonila mi je tebe mala.
od tad te volim,
a njoj rekao sam hvala.
Sloboda na dlanu
stani! odbaci školjku u kojoj živiš.
prihvati krila koja imaš.
i vini se u zrak.
budi slobodan.
bezbrižan.
sa slobodom u ruci,
život je lak.
bez odgovornosti nad glavom,
i lakši je zrak.
PUTNIK
U dalekoj noći,
Okrunjenom tišinom.
Ja tebi sam mislio doći.
No Mjesec i zvijezde,
ko' nekom psinom,
na druge pute me tjeraju poći.
Lijepa i vedra,
Tako blaga i mila,
kao Anđeo u tmini.
Zanosnog stasa,
nasmiješena i čila,
Kao krijesnica u noći.
Ka tebi me nose,
tvoje raspuštene kose,
sa puta me odmiču sad.
Do tebe dolazim,
od kud snagu nalazim,
i Boga bi pitao rad.
Od straha ja ludim,
da te ne probudim
doći ću neki drugi dan.
Za sada ti leži,
U ovoj ljubavnoj mreži,
I snivaj svoj bezazlen san.
Potaknut komentarima došao sam do zaključka.
Blog je zakon. I ovaj blog je ogledalo moje duše. Kad se trebam izjadati izjadam se ovdje. to je bolje nego da zamaram ekipu i frendove. ko želi čitati o mojim problemima (a to su većinom frendovi) to može upravo na ovom blogu. I nek se zna da nakon što se baš ovdje izjadam osjećam se puno bolje, i shvaćam srž svojih problema. no svejedno bih bio vrlo zahvalan kad bi svaki posjetitelj ostavio komentar ako ne na temu posta onda barem na sveukupan dojam ovoga bloga. Sa Štovanjem Vaš Naš Tvoj i Moj TVRDOGLAV I LUD
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
ANTUN GUSTAV MATOŠ
Odlučio sam sljedeće---> dajem svoje kontakte jel bi mi bilo drago da se javite pa da prochatamo u realnom vremenu a ne s komentarima koji kasne s odgovorima i po par dana
ono pošaljite samo svoj nick već bumo se mi uskladili :-)
MSN---> acidvg@hotmail.com
ICQ----> 278-724-037
mail----> acid_vg@yahoo.com
i sad slijedi najjače od najjačeg :-) * =
ISKRICA :-) Acid_Pill he he (član sam od 2004 a da to uopće nisam ni znao užas)
E DA I NEMAM DREDOVE I NISAM NI HIPPY ALI BRIJEMA DA SAM NEKAJ IZMEĐU RASTA-HIPPY-A SAM SE TAK NE OBLAČIM ALI TAK SE OSJEĆAM. THC TO THE PEOPLE
Jao ja ovAko Više ne mOgu... pun mi je kurac više svega.
pun sam ko pumperica, pucam po šavovima. evo maLo sačme...
drIto u vaše čelo, u vaš Mentalni sklop, da vam prodrma misli
ko đanera dop!
Dižete mi tlak, totalno...
Kad vas (žitelje ove planete) promatram lovi me panika.
Imam najteži zadatak... opet!! Ko može biti toliko lud da prihvati najgori zadatak koji postoji i vas male mrave ograničene i tupe nauči razmišljati... da vas pomakne sa životinje u nešto više... jelda??? jebeno sam prošao... teško je ostvariti svoje potencijale a kak je tek teško poticati na ostvarenje tuđih. ali ne mogu ignorirati onaj svoj primarni osjećaj koji vrišti na mene svaki put kada pomislim da JA to ne mogu jer sam slab. ja to mogu i zato i postojim. postojim dugo kao i vi ali ja znam tko sam. zašto postojim? 'pa to je bar lagano. svi postojimo, jer mi jesmo. tu smo od početka do kraja. postojimo, jesmo, neuništivo nešto al' zbunjeno?!? tu je razlika... a rezultat??? razmišljaj, pobjedi zbunjene misli, prošiti kapacitet, pretvoriti shvaćanje u nešto trajno! razmišljaj i kad spavaš, kad razmišljaš razmišljaj, razmišljaj o razmišljanjima... tek onda počinješ shvaćati. onda razmišljaš o shvaćanjima, pa razmišljaš o razmišljanjima.
a onda počinješ shvaćati shvaćanja. tek tada shvaćaš razmišljanja i preskačeš stepenicu. tek tada nisi životinja nego nešto više nešto neuništivo ne zaboravljivo.
Kužiš imam plan rada, znam što trebam napraviti ali ne znam kako. nemam pomoć jer ja jesam pomoć... više kao stereoid ojačavam usavršavam ja sam taj za finese, trener fitnesa za tvoj um, unaprjeđujem razum. ali nemam vremena, prvo moram produžiti vremensku crtu, pretvoriti u horizontu a ne u ratnu frontu. pobijediti smrt barem jednu rundu, zatočiti je u labirintu misli. dajte mi vremena bute vidli. Obećavam. Ne trebaš me pratiti tu sam… kipim i buktam… još samo malo… još samo malo...
- 19:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Niš ljudovi moram priznat da kad sam počeo pisati blog mislio sam da ću ga posiječivati samo ja i par ljudi kojima sam bezobrazno gurao adrese (a da će ga oni posjetiti samo jednom i to je to) ali broj posjeta već je blizu 100tke a post je star 17 dana. Hvala vam (makar mislim da ovaj blog posjećuje samo pet ljudi i da oni dolaze tu samo iz navike). Stoga pišem ovaj post kako bi mogli ostaviti komentar (kritiku, pohvalu(neznam za kaj) ili račun za aspirin he he :-)...
pOtPUno Svoj MAskeD MAN
# - 23:18 - Komentari (2) - Isprintaj - # hahaha .. pa ovaj tvoj mali skriveni kutak zaista postiji :D ... ! Mrak ! (Hrvoje von Reiter 27.02.2006. 01:37)
# ovaj ... postoji ... preumoran sam :) (Hrvoje von Reiter 27.02.2006. 01:38)
19.02.2006., nedjelja
Ma naš kaj me najviše jebe…
Najviše me jebe to kaj je baš moja generacija najsjebanija…
Gledaj ovako. 86 je bio Černobil jel' tak…
Pa ja sam se rodio 86.
Onda se raspala juga i te pizdarije i baš moja generacija je bila prva generacija koja je glumila u Tuđmanovskom mijenjanju povijesti Hrvata. Dok je moja sestra učila kako je Tito bio Isus Krist novog doba za nas je on bio zločinac i kriminalac ravan Barabi…
Iskreno boli me kurac za jebenog Titu… Ostavite čovjeka na miru pa tak i onak je umro prije nego što sam se rodio uopće.
Druga stvar na koju sam najviše popizdio…
Morate shvatiti da kad sam bio klinac od kojih 7-8 god nisam kužio čuđenje staraca ali sad sam totalno frustriran na sva te eksperimentiranja budala u prosvjetiteljskim ustanovama…
Mislim kak' bi ti profesoru starom 65 godina koji ne želi ići u penziju (od 400kn + socijalni dio od 450kn a 94' su penzije bile toliko) utuvio u glavu da se samoglasnici više ne zovu samoglasnici nego otvornici (evo spellcheck u wordu ne prepoznaje jebenu riječ) a da normalna slova sada više ne vrijede jer prave Hrvatine pišu krasopis… Tako da moram priznati da samo totalne žrtve idiota u kožnim foteljama u nekakvim ministarstvima.
Isto tako svaki put kada bi završio školu (srednju ili osnovnu) stvari krenule na bolje,
Tako kada sam završio osnovnu ministarstvo je odlučilo da sve osnovne škole moraju imati sate informatike (koji je do nedavno bilo samo izborni predmet (najgore je to što sam ja objašnjavao profi kako se pali računalo)) i da moraju nabaviti nova računala. Tako su stare 286-ice zamijenili za (u to doba) bjesne MMX-ove. A ja u srednju. Ajde srednja je bila nešto bolja od osnovne samo zato što sam imao razrednicu koja nas nije gledala preko nišana berete (kako bi rekao Edo) nego nas je gledala kao svoju djecu (dajem joj hvala) osim nje se i našla pokoja zalutala ovca u ovom labirintu obrazovanja (čitaj osoblje škole poput jedne tete na porti i jedne tete u knjižnici) al' svejedno je i srednja bila puna šupaka frustriranih na sliku u ogledalu.
Najgora je bila profa iz Hrvatskog koja ne bi mogla naučiti pesa da se posere. Za nju je Hrvatski bio čitanje lektira i pisanje ispita od 77str. Ona ima 30 god. ko bi rekao da baš osoba friško izašla iz faxa može biti primitivna i nedokazana, a njena sposobnost za slušanje i prihvaćanje svijeta ravno je ljubavi koju je Hitler pokazao Židovima.
Sad da ne ispadnem žrtva 2 godina sam vodio školu na Lidrano a imao sam 2 iz Hrv.
Nakon što sam završio srednju i maturirao s 4 (pogodi Hrv. 3). Neki debili su se sjetili da bi opet mogli zajebati generaciju 86. i početi mijenjati strukturu školstva tako da se prvo provede reorganizacija fakulteta jer fakulteti donose najviše novaca (a kao što svi znamo političari su najjebeniji lopovi). I onda dođe neka ljiga masne kose sa neuspjelim ambicijama koja se sjeti da bi baš sad mogli uvesti Bolonjsku deklaraciju na fakultete. I opet ja najebem jer izraz student postaje mit ravan onome «pošteni političar», student postaje jebeni učenik a ja (opet) postajem jebena budala obrazovnih institucija. E pa sad vam poručujem da mi upravo vi jebeni ministre Zorane il' Dragane il' kak vas već zovu sjenke vašeg anusa dajete snage da upišem fakultet, dajete snage da postanem netko više od vas i da mogu bez imalo truda uništiti svaku budalu koja je sjebala moju generaciju…
Vjerujte mi na riječ kada kažem da će mnogi bježati iz obrazovnih institucija na polja, čuvati ovce i zbilja postati ono što su vječno skrivali od normalnog naroda. Da će POSTATI ŠUGAVI ČOBANI ŠTO ZAPRAVO I JESU!!!!!
Možda tada škola postane upravo ono što bi i škola trebala postati OBRAZOVNA INSTITUCIJA. Možda se tada neće zatvarati krug psihičkih bolesnika -----> Kako???
Gledaj... Psihički oboljela osoba ne može prodavati pamet djeci i tako od djece stvarati psihički oboljele ljude. Škola bi trebala usađivati razum u ljude a ne stvarati nove vojske pacijenata u mentalnim institucijama...
Ma znaš kaj???? Koliko se trudio da sagledam život objektivno, da se ogradim od emocija (tako da ih banaliziram i predstavim kao primitivnu grešku u mom mozgu), bivam povrijeđen. Možda zato što moje tijelo nije savršeno… Al moje misli jesu…. Umišljen sam do jaja tako će barem pomisliti svaki maloumnik koji me ne poznaje.
OVAJ SVIJET NIJE SPREMAN NA MENE….
Furam misli po duploj špuri 1000 puta jače vas…. Moje ideje ubijaju… Moje riječi uzrokuju migrene….
Problem????
Problem je taj što sam svjestan sebe….
Problem je taj što još nisam zreo….
ČUVAJ ME SE SVIJETE KAD SAZRIJEM!!!!!!!!!!!!!!!!!
kad sam bio 2gi srednje bio sam s nikom i tad nisam volio ruže i zalaske sunca kao pokazatelj romantike veći mi je gušt bio napisati pjesmu i ševiti se dok joj oći ne iskoče...
...za nevjerne Tome (10410 Sinjska 39 nemožeš biti tolko ružna kolko ja mogu popiti hehehe)
i ovo je pjesma koju sam joj napisao za Valentinovo i dao u pasadeni u importaneu... hehe
PJESMA ZA LJUBAV
Zbog tebe ove stihove pišem.
Zbog tebe noćas zvijezde brojim.
Zbog tebe tugu iz glave brišem.
Zbog tebe nit se smrti bojim.
želim da nam ljubav cvijeta.
želim da si tu kraj mene.
želim da te tuđi pogled smeta.
želim da nam dobro krene.
znaš da nekad svašta kažem.
znaš da nekad riječima za bolim.
znaš da tebi svašta kažem.
znaš li da te ludo volim.
(da Ne ISpAdneM GAD govno i pandur ovu sam davno napisao za malu vađonku)
PLAVA KAO TUGA
imala je kosu plavu,
oči kao nebo,
pronašao sam pravu,
samo nju sam trebo'.
no mjesec, zvijezde,
napravili novu spletku,
odveli je gdje se oblaci gnijezde,
no nema veze naći ću je naposljetku.
krenuh putem dalekim,
za oblakom bijednim,
putem silnim kamenim,
s ciljem samo jednim.
naći ću je, zivotom,
jednim ili drugim,
bez nje ne zovem se čovjekom,
pa zar nešto gubim?
tražim je, i tražim
srcem svojim svim,
život smatrat ću dražim,
kada je poljubim.
tamo u daljini,
vidim njezin trag,
al' tek osmjehom u blizini,
shvatih koliko sam joj drag.
zagrlim je nježno,
pomislih, ovo je san.
u ljubav uvjerila me snažno,
ta lijepa je kao dan.
muke silne bila je vrijedna,
sretan život mi je obećan.
moja duša više nije žedna,
zaželite nam život vječan.
moja ljubav plava proganja me u snu.
ovoga puta ne brinem, jer je ona pored mene tu.
(kad sam s nikom prekinuo tad sam bio tužan)
SJEČANJA
sjećaš li se dana kad smo sretni bili mi?
sjećaš li se dana kad smo si bili suđeni?
vodili ljubav na terasi,
gadili uzvišenoj rasi.
svađali s zetovcima.
tukli se sa penzičima.
a ti, "volim te" govorila si mi.
"znam da teško je, kad ti slome srce.
znam da mučim te, i ne dam ti slobode.
ali vjeruj ni milo, zavoljet ćeš me opet,
zavoljet ćeš me opet, ti!"(zavoljet tako da ti srce plamti)
(kad sam prekinuo s nikom pisao sam puno pjesama)
PREKID
totalno u bedu,
ko' mrtvac u ledu.
grlim onog medu.
uz riječi:"bit će sve u redu."
no znam da nije tako.
jer ostavila me lako.
kao nestalo je ljubavi,
kao da sam štakor šugavi!
odbačen od svijeta,
kao klošar gubavi,
alkohol i cigareta,
su mi prijatelji postali.
zar nije pomalo smiješno,
da smo na tome ostali.
da topim tugu u cugi.
probleme govorim pljugi.
uz riječi:"bit će sve u redu."
opet grlim onog medu...
(ovu sam napisao za 1nu buduchu koju još nisam upoznao)
PUTNIK
U dalekoj noći,
Okrunjenom tišinom.
Ja tebi sam mislio doći.
No Mjesec i zvijezde,
ko' nekom psinom,
na druge pute me tjeraju poći.
Lijepa i vedra,
Tako blaga i mila,
kao Anđeo u tmini.
Zanosnog stasa,
nasmiješena i čila,
Kao krijesnica u noći.
Ka tebi me nose,
tvoje raspuštene kose,
sa puta me odmiču sad.
Do tebe dolazim,
od kud snagu nalazim,
i Boga bi pitao rad.
Od straha ja ludim,
da te ne probudim
doći ću neki drugi dan.
Za sada ti leži,
U ovoj ljubavnoj mreži,
I snivaj svoj bezazlen san.
(malo okusa moje depresije)
Slobodna volja
Tko to kaže da smrt se zove alkohol.
Znaj da laže, jer on je tu da olakša bol.
Tko to kaže, da me čeka ljubav jedna.
Znaj da laže, jer moja duša tada ne bi bila bijedna.
Znaš li za ono, kad su nam govorili da smo dobar par.
Životom sam klonuo, jer među nama nastao je kvar.
Sjetiš li se s mnogo osjećaja, kada duše su nam bile jedno.
Kada si doslovno bez kraja napajala srce moje bijedno.
Dali se nekad pitaš što u srcu mome radiš još,
Zašto tamo sama skitaš, kada bi u drugom našla raskoš.
Da napajaš srce nekom drugom, što od mene očito je bolji.
Dali ćeš mene voljeti u životu drugom to prepuštam tvojoj volji.
(i moje ne-depresije)
Posljednja želja
Zvijezda svijetla
noćas je pala.
jednu želju
meni je dala.
ispuniti želju
ona je znala.
poklonila mi je tebe mala.
od tad te volim,
a njoj rekao sam hvala.
(ova je bila za mene kad bi bio žena)
Veličanstvena TI
U tebe
veličanstven je smijeh.
kad sam s tobom
zaboravim na grijeh.
ma ljubavi moja
predraga jedina.
u ovom životu
ti si mi najvrjednija.
ljepota tvoja
mene privlači.
a ljubav tvoja
meni sve na svijetu znači.
(to se uvijek pitam kad prekinem s damom)
Smiješna strana pamćenja
po čemu ćeš me pamtiti?
niti sam ti bio prvi,
niti sam ti bio zadnji.
volim te!!!
kao što će te voljeti i drugi.
patim za tobom!!!
kao što će i drugi patiti.
pa po čemu ćeš me pamtiti?
kada nisam poseban, zgodan
pametan ni osobit.
Po čemu ćeš me pamtiti?
po čemu?
ovo JE SAMo malenI DIO mene. dio koji ni moja rođena majka nezna da posjedujem...
Tako neka i bude
nisam čangrizavi kreten koji mrzi romantiku makar se takvim pokazujem. želim voljeti i davati puse ali mi je netko sjebao ogledalo mater im jebem..
PS od PS-ova komentar pjesme je iznad pjesme u zagradi a ne ispod.... (hehe ko' se sad osechaha GLUPO???)
Kao što sam i rekao u uvodu : "Nije da sad dijelim pamet ekipi oko sebe, al' znam si povremeno zabrijati neke filmove spaliti par pljuga shita i zavaljat se u krevet gledati u plafon i analizirati cijeli svoj život segment po segment. Osjećam da me to lansira jako visoko na evolucijskoj ljestvici razvoja. Ponekad se zapitam pitanja koja većina ljudi prostodušno ignorira i to pod bijednom isprikom poput one "To nije na nama da znamo"... Naravno da je na nama da znamo..."
Koliko puta zamišljen hodaš gradom a ne znaš o čemu razmišljaš. Znaš da ti nešto okupira mozak i širi se poput virusa, zauzima svaki segment moždane memorije i sprječava svaki pokušaj shvaćanja nekog problema. Prečesto???
Znaš zašto? Zato što netko tako želi. Onaj najmoćniji koji drži sve konce u rukama, koji nevidljivom silom upravlja dušom svake marionete u lažnom kazalištu od 6 milijardi statista.
Ne, ne mislim na Boga!!! Mislim na pravu osobu od krvi i mesa koja je svoje tragove paranoično pomela pod tepih i tako se učinila nevidljivom kao i sila koju posjeduje kao dokaz moči.
Kada si po stoti put dnevno postaviš pitanje "Kakav bi život bio bez problema?" dali ikad pokušaš odgovoriti na pitanja poput "Gdje je generator mojih problema? Kako ga pravilno namjestiti tako da proizvodi zadovoljstvo i sreću?"
E pa evo odgovora!!!
Generator tvojih problema si TI!!! A konfiguraciju vršiš tako što odbacuješ zaostale, neiskorištene i zastarjele komponente uma poput predrasuda, granica, vremena, smrti...
Pomoči ću ti mojom vizijom postojanja bez predrasuda, bez ikakvih granica uopće, odbacivanjem vremena kao definicije našeg života, brisanje smrti iz postojanja.
Znaš da sve što postoji ima neku svoju energiju. Zamisli da je sva ta energija boja. Male energije su crna boja, najjače energije su crvene i bijele...
I zamisli sad da si ti crvena svijetlost, auto pored tebe plava, drvo u parku zelena svjetlost. Ali nitko oko tebe nije svjestan svoje svjetlosti i zatoči svjetlost u najdublje i najmračnije dijelove tjelesne nastambe. Ali ti si svjestan i postojiš u svemu što ima boju, dakle postojiš u svemu. Ti ne umireš i ne nestaješ, samo mijenjaš boje u beskonačnost jer boja ima beskonačno...
Ponekad u stvarnom životu mislim da sam crvena svjetlost. Da znam da zvuči bolesno ali evo situacije: - svatko ima usrane dane, one dane kada ti ništa ne ide od ruke. Svi su omjeri protiv tebe a svaka predviđena situacija završava na nepredviđeni način. Nuspojava toga je transformacija osmjeha u suzu izgubljenog samopouzdanja. Konačna predaja nakon posljednje bitke brutalno izgubljene... U tim trenutcima zamišljam da sam crvena svjetlost koja postoji u svemu. Tada kao dio svega mijenjam boje svih onih izgubljenih bitaka, predviđam sve nepredviđene situacije, pobjeđujem nepobjedivo, nalazim samopouzdanje u lokvi suza. I tada postajem osoba sa osmjehom na licu, i neiscrpnom energijom potrebnom za nova razmišljanja, shvaćanja, prilagodbe i razumijevanja.
Kada postaneš svjestan svoje svjetlosti i probleme i brige pretvoriš u neiscrpnu energiju. Tada preskačeš stepenice na evolucijskoj ljestvici razvoja. I unaprjeđuješ čovječanstvo za neprocjenjiv iznos.
Nadam se da ćeš sljedeći put na postavljeno pitanje barem na dio sekunde pokušati ponuditi odgovor drukčiji od "To nije na nama da znamo" . A ja ću se pretvarati u crvenu svjetlost i pomoči ti u traženju odgovora.
